Samo 13-ak posto radnoaktivnog stanovništva ima dobrovoljnu mirovinsku štednju

N a četiri zaposlena u Hrvatskoj dolaze približno tri umirovljenika, što je neodrživo za mirovinski sustav. No to nije problem samo u Hrvatskoj. Procjene su da će se u sljedećih 50 godina broj umirovljenika u Europskoj uniji udvostručiti u odnosu na one koji financiraju njihove mirovine te stoga mnoge europske zemlje, a među njima i Hrvatska, izlaz vide u produljenju radnog vijeka i pomicanju dobi ulaska u mirovinu. No očito je da ni to neće riješiti problem neodrživosti mirovinskih sustava te da će svi oni koji će se oslanjati na mirovine iz javnoga mirovinskog osiguranja starost proživjeti u siromaštvu i oskuđici. Stoga je jasno da se uglavnom sami moramo pobrinuti za vlastitu starost.

U Hrvatskoj postoje četiri obvezna mirovinska fonda te šest otvorenih i 15 zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova. U otvorenim dobrovoljnim mirovinskim fondovima može štedjeti svaka osoba koja ima prebivalište u Hrvatskoj, dok zatvorene dobrovoljne mirovinske fondove osnivaju poslodavci, sindikati i udruge samostalnih djelatnosti koji uplaćuju sredstva na osobne račune svojih radnika i članova. Kako bi potaknula poslodavce da uplaćuju dobrovoljnu mirovinsku štednju u korist svojih zaposlenika država je uvela porezne olakšice na iznos do šest tisuća kuna na godinu po zaposleniku, što znači da se na taj iznos ne plaćaju porezi i doprinosi, a poslodavcu se priznaju kao rashod. Iako su ukinute osobne olakšice za građane država i dalje isplaćuje poticaje od 15 posto članovima dobrovoljnih mirovinskih fondova, a maksimalno 750 kuna na godinu.

Gotovo 13 posto radnoaktivnog stanovništva ima dobrovoljnu mirovinsku štednju (što je još premalo). U otvorenim i zatvorenim dobrovoljnim mirovinskim fondovima ukupno su otvorena 202.253 računa.

U AZ dobrovoljnim mirovinskim fondovima koji imaju najveći udjel na tržištu po broju članova (99.500 članova) ističu da imaju sve veći broj aranžmana s poslodavcima koji koriste porezne olakšice za uplatu u dobrovoljnu mirovinsku štednju svojih zaposlenika.

Kako bi se na kraju štednje zaradila primjerena mirovina, ključno je pitanje vremena štednje. Mlađim osobama koje još očekuje, primjerice, 35 godina štednju dovoljno će biti izdvajati 200 kuna na mjesec, jer će očekivano stanje računa kad se pribroje državni poticaj od 15 posto i prosječan prinos fonda od osam posto na godinu iznositi više od 700 tisuća kuna. Oni malo stariji morali bi izdvajati veće iznose, primjerice, ima 20 godina do odlaska u mirovinu trebao bi na mjesec uplaćivati barem 417 kuna kako bi dobio maksimalan državni poticaj od 750 kuna na godinu. Njemu bi očekivano stanje na računu bilo 265 tisuća kuna.

U Raiffeisen mirovinskom društvu upravljaju jednim otvorenim i pet zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova u kojima ukupno imaju 49.500 članova, a prinos fonda je 4,53 posto na godišnjoj razini. Glede interesa poslodavaca za uplaćivanje dobrovoljne mirovinske štednje za svoje zaposlenike, u Raiffeisen dobrovoljnim mirovinskim fondovima ističu da se na uplate uglavnom odlučuju poslodavci s manjim brojem zaposlenika.

Erste Plavi dobrovoljni mirovinski fond ima 30 tisuća članova, a prinosi Erste Plavih mirovinskih fondova veći su od prosječne kamate na štednju. Ipak napominju da građani, kad je u pitanju štednja, i dalje preferiraju klasične depozite, a istraživanje zagrebačkoga Ekonomskog instituta pokazalo je da je 54 posto radno aktivnog stanovništva ‘mirovinski nepismeno’.

Direktorica Croatia osiguranje dobrovoljnih mirovinskih fondova Veronika Šapina-Pezelj istaknula je da je uvođenje olakšica za uplate poslodavca svakako izazvalo zanimanje i da su uplate poslodavaca za svoje radnike u porastu. Napominje da je uklanjanje osobnih poreznih olakšica za dobrovoljnu mirovinsku štednju 2010. rezultiralo padom interesa građana. Smatra da bi bila poželjna veća fleksibilnost u korištenju uštedenih sredstava, kao što je u razvijenim zemljama OECD-a. Naime tamo je uobičajeno da se ovako uštedena sredstva isplaćuju na različite načine i u cijelosti i kroz obročne isplate (fiksne ili varijabilne). Tako bi se sredstva mogla rabiti u cijelosti u dobi od 65 godina života, a ne putem obročne isplate. Šapina-Pezelj također smatra da bi uštedena sredstva iz dobrovoljnoga mirovinskog fonda mogla biti i zalog pri dizanju stambenog kredita.