Stranački izbori bit će samo promjena čelnih ljudi. Novo profiliranje stranke bit će moguće samo ako pobjednik bude dovoljno mudar i preventivno ne eliminira i najkompetentniji podmladak.
Išao je, dođuše, putem EU, ali je stranka podredio vlastitim materijalnim ugodama, kadrovska je uništila okruživši se bespogovornim izvršiteljima, supstancijalno je i sadržajno zapustio. Prva do njega bila je Jadranka, a tek malo dalje Darko zvani Dado. A onda je, pod okolnostima koje će se jednog dana možda i razjasniti, Ivo morao otići, a kao nasljednicu i u Vladi i u stranci instalirao Jadranku. Darka zvanog Dado – tik do nje. Znajući što čini.
Tako je počela čudnovata ljubav i mržnja Jadranke i Darka zvanog Dado. Ona je vladala strankom oponašajući Ivu, jer drukčije i nije znala. Srećom, u državi se osjećala malo nesigurnije nego u stranci pa se okružila suradnicima koji su s vremenom mogli dati novu supstanciju i stranci i državi i nekoj budućoj vladi: Stier, Plenković, Božinović, Dalić, Jandroković, Golem…
A Darko zvani Dado potiskivao je hormone i ambicije ponavljajući: da, gospođo predsjednice, kao što kaže gospođa predsjednica. Baš kao što su nekoć oboje ponavljali Ivi. Koje su u međuvremenu suglasno strpali u zatvor, prokleti i zabranili spomen njegova imena. Onda su došli izbori u kojima se Jadranka nikad nije snalazila pa ih je glatko izgubila. Ali je bila ljuta kad su drugi to primjećivali. Tad na scenu u velikom stilu (još jednom) ulazi đavolji odvjetnik, onaj stari spletkaros s prorijedenom bradicom – uvjerava je da je poraz zapravo pobjeda, da će je ponovno učiniti kraljicom stranke, namjestiti i pravila, i ljude i glasove, sve da bude izabrana. Onako kako to samo on zna. A ona? Ona sluša. Sluša i provodi. I svaki put postaje sve besmislenija i jadnija.
