Duéani sve manji, sa sve manje prodavaéa i sve veéim skladištima

U našem se tijelu stalno događa fiziološki proces pročišćavanja. Međutim, nakon hladnih zimskih mjeseci u kojima smo jeli tešku, kalorijama pretrpanu hranu, tom procesu treba pomoći i izvana. Posebno je to važno na prijelazu godišnjih doba – kako bi se tijelo temeljito obnovilo i pripremilo na promjenu. U prošlosti se pri čišćenju organizma pribjegavalo strogom postu, puštanju krvi i agresivnim metodama depuracije kako bi se uklonili nakupljeni toksini. Na svu sreću, danas su nam na raspolaganju mnogo humanija sredstva i načini koji tijelu mogu pomoći da vrati ravnotežu i savršenu funkcionalnost.

Važno je znati da se štetne tvari koje treba ukloniti iz organizma dijele na dvije osnovne skupine: endogene i egzogene. Endogene su tvari poput katabolita koje proizvode naši organi, a egzogene su one nakupljene izvana, primjerice bojila, konzervansi, čestice klimatskog onečišćenja… Čišćenje organizma proces je koji uključuje različite organe zadužene za uklanjanje svih vrsta štetnih tvari, u prvom redu jetru, bubrege, crijeva, pluća i kožu.

Različitim enzimskim reakcijama jetra pročišćava krv i neželjene kemijske tvari pretvara u oblik koji se lakše uklanja putem žući ili mokraće. Bubrezi se ponašaju poput filtra koji pročišćava krv, pomažu ukloniti ostatke metabolizma jetre i staničnog katabolizma; crijeva eliminiraju tvari odbačene metabolizmom jetre i one odbačene probavnim procesima; koža pak štetne tvari iz organizma izbacuje neuromornim radom znojnih žlijezda.

Toksini koji se nakupljaju u tijelu tijekom vremena mogu prouzročiti različite bolesti i poremećaje, zbog čega se možemo osjećati kronično umorni, depresivni, imati česte glavobolje, mučninu, nadutost i zatvor, probleme s dišnim organima, izgubiti tek ili pak osjećati bolove u zglobovima i mišićima. Da se to ne bi dogodilo, važno je znati kako pravilno pomoći tijelu da ukloni neželjene tvari. Čišćenje bi se stoga trebalo provoditi u dvije faze: prva je aktiviranje organa čistača, a druga izlučivanje toksina mokraćom i limfnim sustavom.

Prvenstvo pritom ima održavanje savršene forme organa čistača, što se može postići uporabom posebnih biljaka, među ostalima i artičkom. U medicini se od davnina rabila kao hepatoprotektor, digestiv i diuretik, a novije su joj znanstvene studije potvrdile pozitivno djelovanje na jetru, snižavanje kolesterol, izlučivanje suvišne tekućine iz tkiva te sprečavanje bolesti poput dijabetesa. Na drugom je mjestu stričak čije sjemenke potiču protoka žući, a ima i svojstva koja jačaju i štite jetru i krvne žile.

U srednjem se vijeku, prema doktrini znakova, žuti cvijet maslačka povezivao s bojom žući i smatrao lijekom za jevrene probleme. Nova su istraživanja potvrdila tu teoriju pa se maslačak danas rabi u borbi protiv probavnih smetnji.