SINDIKAT! VLUZIVNO

Sindikalno okupljanje na prvi pogled ne odgovara poslodavcima, ali oni bi tako mogli jednostavnije, za jednim stolom, rješavati više otvorenih pitanja s radničkim predstavnicima.

Međutim, sudeći po stajalištima sindikata i autonomnih sindikata, što se moglo čuti na ovoj temeljnoj okrugloj stolu u organizaciji Sindikata zaposlenika u hrvatskom školstvu Preporod, čini se da je još daleko do takva dogovora. Da suradnja među sindikatima nije najbolja, potvrđuju i tajni pregovori SSH i HUS-a, za koje gotovo nitko nije znao.

• Nisam siguran da je to točna informacija. Djele me nepouzdanje jer poznajem odnose i veze.

U svakom slučaju, proči će još mnogo vremena do ujedinjenja, ako se ono ikada dogodi, no pregovori između HUS-a i SSH, koji bi trebali završiti 20. travnja, pokazuju nam ponajviše da se sada vodi bitka s vremenom. U čemu je što? U tome da bi ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić htio do ljeta progurati novi zakon o reprezentativnosti poslodavaca i sindikata koji bi trebao definirati tko može predstavljati sindikate (i poslodavce) u GSV-u. Iako su taj prijedlog zakona poplavljeni svi sindikati i struka na spomenutu Preporodovu okrugloj stolu (loša rješenja, nečitak, pojedine su odredbe preduge i uz to nisu povezane), razlikovali su se u zahtjevu za legitimitet. Dok središnjice smatraju da mogu imati legitimitet u GSV-u, manji nezavisni sindikati koji nisu članovi ni jedne središnjice smatraju da legitimitet moraju imati granski sindikati (bili članovi središnjice ili ne bili) i da se treba definirati samo broj članova GSV-a, a da njegov sastav treba formirati ovisno o situaciji.

Toliko različita stajališta sindikalaca zasigurno idu na ruku drugim dvjema članovima GSV-a (državi i poslodavci) jer se još ne moraju brinuti za formiranje jedinstvene radničke fronte. Politički analitičar Davor Gjenero smatra da vlada Zorana Milanovića za sada ima velik politički legitimitet, netom proveren na izborima, pa se pritiskom i formiranjem nekakvih skupina koje bi uložile veto može zauzeti stvarni politički prostor. Zbog toga sindikati objektivno ne mogu blokirati promjene Zakona o radu. I društvo je svjesno da se troškovi moraju ograničiti i da se mora štedjeti, zato, ako do jeseni ili do kraja godine Vlada riješi pitanje nelikvidnosti i osigura kakav-takav rast, i u dućoj godini treba očekivati održavanje socijalnog mira. To bi mogao biti razlog Vladine žurbe da se prije jeseni izglasuje zakon o reprezentativnosti, što je, uzgred, još jedan pokazatelj da Vlada nije sigurna da će sljedeće godine imati socijalni mir.

No Vladi s jakim legitimitetom ide na ruku to što će joj najradikalniji protivnici biti sindikati koji predstavljaju javne službenike i zaposlene u državnim tvrtkama, što je još jedan pokazatelj sindikalnog nejedinstva. Naime, objašnjava Gjenero, za razliku od njih središnjice poput SSH, čija je većina članova u profitnom sektoru, bit će sklopljena kompromisima, kao i središnjice koje zastupaju obrazovanje skupine zaposlenih. Razmišljački pak o integraciji na sindikalnoj sceni potaknutoj pregovorima HUS-a i SSH, Gjenero misli da je to, osim uz pitanje reprezentativnosti sindikalne, vjerojatno vezano uz ekonomsku održivost sindikalnih središnjica, a manje je usmjeren na energiju u pregovorima o Zakonu o radu. Takav položaj nije baš najbolji za sindikate, pogotovo u odnosu na Vludu, koju Novosel (SSH) ocjenjuje malo jačom dvokrom. Sever (NHS) pak daje jedva dvojku, ali i napominje da bi ocjena bila bolja da su za pokrenute reforme nešto pitali i sindikalce, što je za socijaldemokrate ‘nedopustivo ponašanje’. Ni Ribić (NHS) nije do kraja kritičan iako se ljuti na Vludu jer je bilo ‘previše propusta i neočekivano neprincipijalnih odluka’. Još se ne da iščitati, kaže, je li to Vlada koja će braniti socijalnu državu.

Kako vidimo, nitko od njih za sada ne daje Vladi dobru ocjenu, ali znači to je da ne daju ni negativnu, što ide u prilog Gjenerovim prognozama o miru do jeseni, možda i do kraja godine. Zato bi relativno lako mogao proći Mršićev žurni zakon o reprezentativnosti, čega su možda i svjesni u sindikalnim središnjicama pa HUS i SSH već sad svojim ujedinjenjem zauzimaju buduće položaje kao najvažniji predstavnik radnika sa 150 tisuća članova u odnosu na Severov NHS koji ima 126 tisuća.