Najpoželjnije Hrvatske TVRTKE

Na konstruktorskoj stanici manji poduzetnici i inovatori moći će uspješno i brzo rješavati probleme u domeni konstrukcijskog inženjerstva, a važan razvojno usmjeren pomak je stvaranje centra za brzu prototipnu proizvodnju.

Za kvalitetu strojne obrade važno je i precizno prednamještanje alata, čije se karakteristike mogu mijenjati s obzirom na trošenje alata. Opremom koju novi laboratoriji posjeduju, može se online očitati pohabnost i odstupanje alata na strojevima korisnika i u skladu s time napraviti neophodne korekcije i novo prednamještanje alata.

Prava novost je stvaranje tzv. konstruktorske stanice, koja je opremljena jakim računalima i moćnim sofisticiranim softverima, gdje će korisnici, manji poduzetnici i inovatori koji si takve uvjete ne mogu priuštiti, moći uspješno i brzo rješavati probleme u domeni konstrukcijskog inženjerstva. Software ponudu za konstruiranje čine AutoCAD, CATIA, ProENGINEER, Solid Works i Altium Designer, od simulacijskih softvera imamo SIMULINK, SIMSCAPE, COMSOL Multiphysics, LabView i Fluidsim, a uz njih imamo i matematički softver MATLAB i MathCAD.

Novost u ponudi je i odjel za tzv. povratno inženjerstvo, a bitan razvojno usmjeren pomak je stvaranje centra za brzu prototipnu proizvodnju, koji se sastoji od dviju linija. Jedna od njih specijalizirana je za izradu trodimenzionalnih fizičkih modela iz nacrta, bez obzira bili oni izrađeni u AutoCAD-u u xy sustavu, ili su već u nekom od 3D sustava. 3D model, napravljen od kompozita, može biti u mjerilu 1:1, do maksimalnih gabarita 203 x 254 x203 mm, ili u bilo kojem umanjenom mjerilu, a taj postupak može biti i u obrnutom smjeru, da se iz donesenog trodimenzionalnog predmeta napravi 3D nacrta, na osnovi kojeg korisnik zatim može krenuti u probnu ili čak serijsku proizvodnju.

Važan uređaj u tom segmentu je 3D printer koji od kvalitetnog kompozitnog materijala stvara 3D model izgradnjom sloj po sloj, čija pojedinačna debljina može ći do 0,09 mm, čime se dobiva zadržavajuća preciznost oblika i mjera modela proizvoda. Tom metodom na Veleučilištu su već bili izrađeni modeli objektiva nišanske sprave za HS-Produkt, te model turbinske lopatice za ALSTOM Hrvatsku, koji posebno odlikuje i izrada u boji, čime se na modelu označavaju i polja različitih sila naprezanja lopatice pod opterećenjem. Vyrobal je ovom prilikom posebno pozvao građevinare i arhitekte da se koriste ovom metodom za kvalitetnu izgradu maketa dok su projekti još u ranoj fazi nastajanja, čime se vrlo rano otvaraju i mogućnosti zapažanja grešaka ili uvođenja poboljšanja projekata u fazi dok to ne iziskuje posebne troškove, a sve su to elementi pospešivanja konkurentnosti.

Druga linija odnosi se na brzu prototipnu proizvodnju elektroničkih modula, što je potpuna novost, jer Karlovac nije imao proizvodnju elektroničkih komponenti.

Opremom vrhunskih svjetskih proizvođača kao što su Agilent, LPKF, National Instruments i Altium osposobljeni smo za projektiranje elektroničkih sklopova, projektiranje i izradu tiskanih pločica, montažu elektroničkih elemenata na tiskane pločice, mjerenje i ispitivanje elektroničkih sklopova, te izradu kućišta za elektroničke uređaje, uz mogućnost i izrade njihovih prototipova na 3D printeru. Već je i počela konkretna proizvodnja, riječ je o elektroničkom modulu za jednu dugorešku malu tvrtku koja je pionirski krenula u proizvodnju štedne rasvjetne na bazi LED tehnologije, rekao je Vyrobal, izrazivši nadu da bi INTREPID sa svim svojim mogućnostima trebao biti i vrlo konkretna podrška i stimulans za brojne inovatore koji često zastanu upravo pred nekim konstrukcijskim problemima ili zidom velikih troškova izrada prototipova.

Zlatko Kuzman podsjetio je da je u Hrvatskoj oko 94 posto inovacija i patenata izgubilo zaštitu jer su prava istekla te da je realizacijom ambicioznog, ali realnog projekta INTREPID stvoreno mjesto gdje se put od ideje do prototipa može maksimalno skratiti i pojediniti.

Tehnologija kojom Veleučilište sada raspolaže jest europska rijetkost, a uz ovako osmišljen koncept dostupnosti gospodarstvu predstavlja alat kakav nema nitko u regiji. Pozivam zato poduzetnike s idejom da se jave Centru jer malo jednostavniji proizvod može se uz njihovu pomoć razviti od ideje do prototipa u samo nekoliko tjedana, rekao je Kuzman.

Uz ovu materijalno-tehnološku komponentu, INTREPID je osigurao i edukacijski dio u suradnji s Poslovno-inovacijskim centrom Hrvatske BICRO-om, Državnim zavodom za intelektualno vlasništvo, te s University of the West of England iz Bristola. Tijekom osam besplatnih višednevnih seminara obrađene su teme Ispitivanje materijala, Intelektualno vlasništvo 1 i 2, Transfer tehnologije, Istodobno inženjerstvo 1 i 2, Upravljanje inovacijama, Analiza slučaja, te Brza izrada prototipova. Rok za dovršenje Projekta INTREPID je 20. travnja 2012. godine, a uz utemeljenje infrastrukture za podršku primijenjenim istraživanjima, te inicijaciju primjene istraživanja prema potrebama malih i srednjih poduzeća, očekuje se da će izgrađeni kapaciteti s odgovarajućim ljudskim potencijalom biti kvalitetna potpora inovatorskom duhu i komercijalizaciji primijenjenih istraživanja.

Malo je tko od generacija nakon Drugoga svjetskog rata uspio izbjeći priču o ‘američkom snu’ koja se uporno propagirala svijetu u medijima. Što je točno taj san, nije lako sumirati, no ako se mora, vjerojatno bi uključivao sljedeće: imati puno lijepih i skupih stvari, marljivo raditi za sebe i svoju obitelj, biti svoj šef, makar šefić, štovati Boga i biti zahvalan domovini koja ti je omogućila takav napredak bez presedana…

Zapravo zvuči kao nešto s čime bi se i prosječni Hrvat mogao lako poistovjetiti, premda valja imati u vidu da prosjek u ovom slučaju zaista nije indikativan, odnosno da velike varijacije ovise o obi, obrazovanju, klasi, sredini, spolu, odgoju i drugim sociološkim i psihološkim faktorima.

Kapitalistički sustav kao jedinu istinsku mjernu jedinicu nudi novac i opipljiva dobra, sve ostalo uglavnom je samo simpatična nadogradnja, često okupana u dubokom licemjerju. Što bi, dakle, analogijom bio točno hrvatski san, što su težnje, čežnje, htijenja, nadanja, želje i vrijednosti prosječnih Hrvata? Je li to biti vlasnik birtije, saborski zastupnik, državni službenik, poduzetnik, menadžer, predsjednik kućnog savjeta? Ili biti redovito plaću i uopće imati posao? Imati puno stvari ili obilovati onim manje opipljivim, duhovnim bogatstvima, predati se Svevišnjem, djeci, obitelji i prijateljima?

Nekoliko istraživanja portala MojPosao.net koji redovito ispituje puls običnih Hrvata može dobro poslužiti kao pokazatelj u kojem smjeru razmišlja nacija. U istraživanju iz rujna prošle godine portal je na uzorku od 432 čovjeka pokušao doznati vole li posao koji rade, što je svakako jedno od ključnih pitanja kada se razmatra ‘hrvatski san’. Iznenadjujuće za zemlju u kojoj je pesimizam nacionalni sport, čak je 60 posto ispitanih ustvrdilo da radi posao koji vole ili su ga u nekom trenutku radili, ali zato samo 26 posto trenutačno zaposlenih na radnome mjestu bliskom njihovu srcu radi u svojoj struci. Znakovito je da anketirani ne navode primanja i uvjete rada kao ključne za svoje poimanje posla kao dobrog, što sugerira da Hrvati teže uzvišenijim kriterijima. Dapače, kažu, ponuda za bolje i više je bilo, no prelazak se na kraju pokazao pogrešnom odlukom jer novi posao nije zadovoljio ove, ezoteričnije kriterije.

Njihovo poimanje posla snova, kaže istraživanje, sastoji se u obavljanju stvari koje voliš, uz minimalan napor i da se za to dobije novac. Dio onih manje sretnih kušao je slatki život, ali zbog pogoršanih okolnosti atmosfera se ukiselila. Solidan postotak, njih 40 posto, nije nikad radio posao koji vole, zbog promašene struke, nemogućnosti nalaženja posla u njoj, nedovoljnih znanja i vještina za dani posao ili zbog činjenice da se od njih tražilo ono što uopće nisu njihov posao i struka.

No stvari se mijenjaju, u sve težim ekonomskim okolnostima snovi uzmiću pred praktičnost. Drugo istraživanje provedeno tri mjeseca poslije pokazalo je da sve više ljudi stavlja sigurnost zaposlenja ispred karijere i ljubavi prema poslu. Prema osmom istraživanju najpoželjnijih poslodavaca u Hrvatskoj, opet portala MojPosao, treću godinu zaredom najpoželjniji je posao u Drogerie Marktu, a na drugome i trećem mjestu našli su se T-HT Grupa i Agrokor. Većina sudionika istraživanja, 32 posto, ne pati od pretjeranog domoljublja i radije bi vještine iznajmila stranim privatnicima, a samo njih 13 posto izrazilo je želju da radi za domaćeg privatnika. Svakako izrazito zanimljivi rezultati koji upućuju na iskustvo proteklih 20-ak godina i na buđenje iz ‘sna’ više nego na njegovo sanjanje. Ni u ovom slučaju visina primanja nije presudna, glavni je kriterij sigurnost radnog mjesta, iza toga su harmonija na poslu i socijalna osjetljivost poslodavca (30 posto). Visina plaće i beneficije tek su na četvrtome mjestu i igraju presudnu ulogu za 26 posto ispitanih. Primijećeno je i da muškarci preferiraju tehnološke tvrtke, žene banke, a 21 posto imalo je sreću biti zaposleno kod poslodavca koji je njihov prvi izbor.

Kako ne bi sve ostalo na ispitivanjima službenijeg karaktera, tu je i jedno Liderovo mini istraživanje na uzorku od petero mladih, visokoobrazovanih ljudi, negdje na početku karijere i samostalnog života, vjerojatno najpoznatije skupine ako je budućnost kriterij. Antun ima 29 godina, po struci je povjesničar i obrazovanje je stekao u Njemačkoj. Slično rezultatima spomenutih istraživanja, visokoobrazovani mladi se ne žele u industrijskim tvrtkama, negdje u tvrtkama koje se bave informatikom, tehnologijama, medicinskim inženjerstvom, a Antun je i ovo želio. Što je to, ne znam, ali Antun je ovo želio.

Najpopularniji i među muškarcima i među ženama, najviše zbog socijalne osjetljivosti i harmoničnih odnosa, 13,4% ispitanika bi radilo u DM-u. Poželjan najviše zbog vodećeg položaja u sektoru telekomunikacija, 3,6% ispitanika bi radilo u T-HT-u. Glavna je prednost najveće kompanije u Hrvatskoj mogućnost napredovanja, 3,4% ispitanika bi radilo u Agrokoru. Svoju atraktivnost i četvrto mjesto na listi duguje prije svega kriteriju sigurnosti zaposlenja, 3,1% ispitanika bi radilo u INI.

Ovo su tek isječci teme koja bi zahtijevala mnogo opsežnije, ozbiljnije i dulje istraživanje, no iskazi su svakako simptomatični. Upozoravaju na veliko otrežnjenje od sna poduzetničkog kapitalizma 90-ih kada su svi bili uvjereni kako će baš oni biti uspješni i bogati poduzetnici i menadžeri, premda valja imati na umu da je taj san kod mnogih i dalje vrlo živ. Većina je danas svjesna da su (p)ostali ‘samo’ radnici ovisni o iznajmljivanju svojih vještina, talenata i znanja, a otužno stanje društva uvjetovalo je veliko ispuhavanje ambicija. Podatak o 13 posto željnih posla kod domaćeg poduzetnika zaista je znakovit i zabrinjavajući. U banalnijoj varijanti ispada da je hrvatski san raditi na blagajni u dm-u, no taj karikirani zaključak otkriva više. Bitno je imati relativno siguran posao, humanog poslodavca i pristojna primanja, malo tko prosječan više sanjari o masnoj plaćetini. Ljudi su sada sretni ako uopće imaju posao, a hrvatski san žive kada redovito dobiju plaću.