Ne neki posebni dio stroja ili predmet kakav im treba bez dodatnog troška. Slojevi se definiraju kroz računalne programe, a lijepe se ovisno o materijalu. Kod nekih se materijala koristi posebna prašina sa spojenim sredstvom i laserskim spajanjem, dok drugi, poput plastike, ne zahtijevaju ništa. Nakon što je prvi sloj isprintan, podloga na kojoj se nalazi pomakne se za djelić milimetra niže i novi sloj se dodaje.
Postoji nekoliko osnovnih tehnika 3D printanja. Najstarija je stereolitografija koja koristi lasere da preciznim navođenjem zgsne dijelove tekućeg polimera te tako omogućava brzu, ekonomičnu i jednostavnu realizaciju plastičnih dijelova, bez uporabe alata i strojeva za brizganje plastičnih masa. Jedna od čestih metoda je selektivno sintiranje laserom. Proces se sastoji od prešanja fine keramike u prahu u željeni oblik gotovog proizvoda i potom zagrijavanja. Zbog visoke topline, atomi keramike u prahu počinju se vezivati difuzijom – čime se i eliminira poroznost u keramičkim proizvodima, te tako znatno ojačava materijal. Fused deposition modelling (FDM) može se opisati kao modeliranje nanošenja slojeva termoplastike u uvjetima kontrolirane temperature. Tehnika koja se zove multi-jet modeliranje odnosi se na precizno prosipanje praha na vezivni materijal. Neki MJM printeri mogu koristiti četiri osnovne boje za ovakvo 3D printanje, pa su rezultat prekrasni šareni predmeti rezolucije 600×450 dpi, onoliko veliki i komplicirani koliko ih dizajner zamislil. Granica nema.
Bez ikakvih ograničenja i bez velikih troškova, uz pomoć 3D printanja, svi predmeti mogu biti još bolje optimizirani za svaku namjenu, što je posebno zanimljivo za proizvođače namjenskih dijelova za strojeve, zrakoplove ili automobile. Osim što su savršeno prilagođeni, dijelovi su elegantnije izrađeni, bez nezgodnih kuteva i hrapave obrade. Sofisticirani printeri mogu još i više – mogu izmjenjivati unutarnju strukturu i materijale. S tim karakteristikama eksperimentiraju proizvođači medicinskih implantata, primjerice kostiju.
Printeri mogu izraditi umjetnu kost, primjerice, potkoljenice koja je gusta na svim pravim mjestima, a uz to ima i posebno obrađene krajeve koji omogućuju da lakše srasu s pravim kostima i ostalim tkivom. S tim eksperimentira tvrtka Within Technologies. Iako se ova tehnologija još uvijek ne koristi u svakodnevnoj medicini, ipak već ima široku upotrebu u edukaciji i testiranjima medicinske opreme. U stomatologiji, tvrtka EOS proizvodi krune za zube sa svim individualno i po mjerama svakog pacijenta, a tvrtka NovoGen radi na bioprintanju ljudskog tkiva. Njihov materijal su stanice, a ljepilo enzimi. Stanice se doslovno printaju jedna na druga, a zatim se tkivo stavlja u inkubaciju za vrijeme koje dolazi do vezivanja slojeva u čvrsto tkivo. Tvrtka je stvorila tkivo pluća, srca i krvnih žila. Korist od ovoga prije svega mogla bi biti u farmaceutskoj industriji gdje bi se na ovako proizvedenom tkivu lakše mogli testirati lijekovi. Znači li to da će se jednog dana moći printati pravi ljudski organi? Vjerojatno. A od tada je samo mali korak do šalice s kavom iz replikatora.
Širok raspon različitih 3D printera proizvode tvrtke kao što su 3D Systems, Stratasys, envisionTEC, Fortus i Dimension Printing, Solid scape i ZCorp. Tradicionalni proizvođači printera također ulaze u igru, pa kroz akvizicije i partnerstva s manjim tvrtkama koje eksperimentiraju i razvijaju 3D tehnologiju, šire svoj 2D portfolio (primjerice, HP Designjet 3D). Cijene za ovakve uređaje kreću se od stotinjak tisuća kuna na više. Međutim, ne treba svatko tko želi isprintati neki predmet investirati u skupi uređaj. Tvrtke poput Shapeways i 3D ProParts nude uslugu printanja po narudžbi preko interneta.
Alrosa i De Beers, najveći proizvođači dijamanata, vjerojatno nisu izgledni kandidati zbog regulatornih zapreka, odnosno straha od obnavljanja nekadašnjeg kartela. S druge strane, za Rio i BHP postoje zelenije poljane, odnosno mnogo veća zarada na drugim rudama poput željeza, bakra i urana. U posljednjem kvartalu prošle godine Rio je potukao očekivanja analitičara postizanjem rekordnih razina iskapanja željezne rudice u rudnicima Pilbara u Zapadnoj Australiji, a početkom ove godine Rio je dobio odobrenje za preuzimanje jednog od najperspektivnijih projekata u važenju bakra Ivanhoe Mines i sve je bliže realizaciji. Ono što najviše interesira Rio u toj akviziciji jest Oyu Tolgoi, rudnik bakra i zlata u Mongoliji koji bi trebao početi funkcionirati sljedeće godine i koji bi mogao postati jedan od najvećih na svijetu u trenucima kada potražnja za bakrom raste. S druge strane, ukupna proizvodnja dijamanata u Riju prošle godine iznosila je tek trećinu iznosa koje su izvadili ruska Alrosa i De Beers. Gledano postotno, postaje jasno zašto BHP i Rio traže izlaz iz smanjenog tržišta dijamanata. Alrosa i De Beers proizvode 24, odnosno 21 posto svjetske ponude, a prije navedeni dvojac doseže tek sedam posto svakih.