KOMISIJA EU VS. FONDOVI

Nova se fronta otvara u sve dinamičnijoj regulatornoj europskoj areni. Na udaru agilne Europske komisije našli su se, nakon banaka, avio-prijevoznika i tehnoloških patenata, hedge i private equity fondovi, kojima je u jeku krize obećan regulatorni purgatorij. Obećano – učinjeno, Komisija je predstavila inicijalni prijedlog novih pravila za onaj ‘drugi dio’ financijske industrije, dosad nepravedno zapostavljen u korist njihove znatno medijski atraktivnije braće, banaka, a reakcije na nacrt očekivano su glasne i nepovoljne. Fondovski menadžeri ozbiljno su se uzibali oko novog prijedloga, no ni Komisija nije ostala dužna. Samo dan nakon javnog prozivanja zbog pravila koja će, dalo se iz izjava zaključiti, potezom pera uništiti zauvijek fond-industriju, Michel Barnier, povjerenik za zajedničko tržište, odgovorio je da neće dopustiti da hedge i private equity industrija pritajeno lobira i zastrašuje Komisiju.

• Ne iznenađuje me skriveno lobiranje, mnogi bi rado da financijska tržišta ostanu neregulirana. Neki bi se pretvarali da kriza nije ponudila lekcije i zagovaraju povratak samoregulaciji. Neću se dati zastrašiti. Usprkos pritisku onih koji žele ponovo otvoriti stare rasprave nećemo odustati od prikladnog reguliranja svih aktera na financijskim tržištima, bilo da je riječ o bankama, hedge fondovima ili drugim financijskim institucijama – izjavio je Barnier.

Nacrt ‘dodatnih pravila’ za AIFMD (alternative investment fund managers directive, direktiva u pitanju) na 110 stranica probudio je najgore strahove financijska uvjerenih da će nova pravila štetiti poslovanju i diskriminirati fondove iz Amerike i Azije koji posluju u EU. Smeta im, navodno, kršenje načelnog postignutog kompromisa 2011. i zanemarivanje preporuka Europske agencije za vrijednosne papire i tržišta (ESMA) prema kojima je ‘stisak’ trebao biti mnogo blaži. Komisija je veći dio tih preporuka prihvatila, ali je neke stvari izmijenila ili izbacila, pri čemu su tri pitanja posebno važna. Izmijenjena su pravila za banke skrbnike (institucije namijenjene skrbi za financijska sredstva pojedinaca ili kompanija koje se obično ne upuštaju u klasične oblike komercijalnog bankarstva) te uvedena ograničenja posuđivanja novca za fondove i standardi za pristup fondova trećih strana europskom tržištu. Jednostavnije, industrija je stvari smatrala dogovorenima u velikoj mjeri u skladu s vlastitim željama, a sada je Komisija izasla s dodatkom koji uvelike mijenja prije dogovoreno u bitnim točkama. Banke i menadžeri smatraju Komisijin dokument vraćanjem na neka pitanja koja su već bila riješena i primjenjivanjem strožih kriterija od dogovorenog. Banke skrbnici, smatraju, bit će više izložene mogućim investicijskim gubicima, ukupno posuđivanje bit će ograničeno, a menadžeri izvan europske jurisdikcije teže će moći pristupiti investitorima u EU.

Prema njihovoj interpretaciji, dokument sugerira potrebu potpisivanja ugovora o suradnji između regulatora EU i njihovih kolega izvan EU, što bi moglo biti veoma problematično, ako ne i nemoguće, tvrdi Andrew Baker, šef interesne udruge Alternative Investment Management Association, koja predstavlja hedge fond industriju vrijednu dva biliuna dolara. Teško ili nemoguće, kaže, zato što regulativa zahtijeva da ugovori o suradnji osiguraju provođenje zakona EU na teritoriju treće strane. Problem je i odbacivanje ESMA-ina modela izračuna zaduženosti/opterećenosti i sustavnog rizika, zbog čega će rigoroznija pravila za visokozadužene fondove biti primijenjena mnogo šire.

S druge strane, Komisija smatra da je najveći dio preporuka ESMA-e prihvatila, ali da je pri pre-takanju tih naputaka u pravno provediv oblik bilo potrebno neke stvari izmijeniti. Među njima, zanimljivo, baš neke posebno problematične. Prije istupa samog šefa Komisija je primijenila nešto pomirljiviji ton, podsjećajući kako je cijela stvar ‘rad u tijeku’, odnosno da ništa nije konačno. Ipak, Barnierova izjava dan poslije sugerira da nije riječ o tek manjim, tehničkim izmjenama te da proizvaja menadžera nisu sasvim bezazlena.

Bučno negodovanje može se objasniti i činjenicom da je ovaj segment financijske industrije relativno lako izbjegao prvi nalet bijesa, zaustavljen na bankama. Fondovi su se vješto i na vrijeme izmaknuli hajci na financijsku industriju svrstavajući se među ‘žrtve’, odnosno uguravanjem u masu prevarenih kljenata koji su navodno nesvjesno kupovali loše financijske proizvode od banaka. Strategija je neko vrijeme iznimno dobro funkcionirala, većina raznih odbora za istraživanje uzroka financijskog sloma ignorirala je ili umanjila ulogu fondova, ali prema svemu sudeći regulatori ih ipak nisu sasvim zaboravili, barem u Europskoj uniji. Ne bez razloga, ima onih koji nisu sasvim uvjereni u ‘nevinoš’ fondova i nevažnost njihova sudjelovanja u kreiranju krize.

Jedna teza, prilično utemeljena u podacima i činjenicama, kaže da su upravo ovi fondovi odigrali ključnu ulogu u distribuciji i ‘napumpavanju’ sumnjivih proizvoda, s obzirom na to da su bili izravan posrednik između investitora (kupaca) i banaka (prodavača). Njihova je ‘ekspertiza’, naime, bila iznimno važna u lišanju CDO-a (collateralised debt obligations, derivativi) nemuštim investitorima koji nisu najbolje razumjeli što točno kupuju, ali su zato bili vrlo zadovoljni povratom na investiciju i nisu postavljali suvišna pitanja. Oko godinu dana prije izbijanja krize, potraj 2006., upravo su hedge fondovi bili vlasnici oko 47 posto svih CDO-ova vrijednih tri bilijuna dolara, dok su proskribirane banke, kreatori tih inovativnih proizvoda, imale tek 25 posto. Priča o CDO-a ležala je u lažno stvorenoj visokoj zaradi, do koje se ‘konvencionalnim’ putem nije više moglo doći na tržištu, pa su hedge fondovi, ovisni izrazito o visokom prinosu, intenzivno počeli gurati nov koncept stvaranja bogatstva. Teško ih se, dakle, može smatrati žrtvama, ali linč banaka dosad im je omogućavao relativnu anonimnost. No pamćenje, čini se, nije svima toliko kratkotrajno.