KONCA 1 Jedina drZavna kompanija koju privatizacija zaobilazi

O prodaji ili dokapitalizaciji Končara u Banskim dvorima ne razmišlja se ni u eri rasprodaje ‘obiteljskog srebra’. Zašto se i ova vlasta olako odriče najmanje 724 milijuna kuna?

Na tom je tragu i ekonomski analitičar Damir Novotny koji zastupa stajalište da je privatno vlasništvo najbolje rješenje i da bi se država trebala povući. No ne prodajom svoga udjela (barem ne odmah), nego dokapitalizacijom, čime bi njezin udio bio znatno manji. Naime, prodajom udjela u Končaru novac bi otišao državi koja bi njime popunila rupe; dokapitalizacijom pak novac bi ostao u sustavu, država s mnogo manjim udjelom ne bi imala puno utjecaja na poslanje te bi se tek onda mogla sagledati prava situacija i eventualno se odlučiti hoće li prodati svoje dionice ili ne. Na taj bi način tvrtka bila stabilnija, mogla bi s dodatnim kapitalom planirati nove investicije, što bi značilo da novi (su)vlasnici imaju strategiju. Tako bi kompanija imala sigurniju budućnost nego kada bi država prodala svoje udjele, a vrijednost dionica bi rasla, čime država zapravo ništa ne bi gubila ako ih naknadno odluči prodati. Kaže da ovdje nije važno hoće li država dobiti jednokratnu financijsku injekciju, već da treba nastaviti s tržišnom reformom. Tako on zapravo posredno kritizira dosadašnje Vladine prijedloge o privatizaciji HPB-a i Croatia osiguranja te najave iste sudbine za Petrokemiju.

Novotny smatra da se dosad nije razgovaralo o privatizaciji Končara zato što su prije svega postojali nekakvi partikularni interesi, poput gradnje lokomotiva za HŽ, kao što država nije izazila ni iz Dure Dakovića jer su postojali interesi za suradnju te tvrtke i Patrije. Bivši član NO-a Končara do 2009., ekonomski analitičar Ante Babić također potvrđuje da se ova tvrtka nije spominjala u kontekstu privatizacije. No i on smatra da to treba učiniti jer Končar više nije strateški toliko važna tvrtka kao nekad. Predsjednik NO-a iz tog vremena Leo Begović, donedavni prvi čovjek HEP-a, smatra pak da je Končar i dalje od velike strateške važnosti jer uz HEP čini energetsku osnovu zemlje i smatra da država treba zadržati udio i zbog skorog ulaska Hrvatske u EU gdje Končar ima velike poslove. S njim se slaže naš poznati ekonomski stručnjak Ljubo Jurčić, čovjek koji se sve ove godine vrtio tu negdje blizu vlasti (što se znači da joj je bio slijepo odan) i koji kaže da se ne sjeća je li se o privatizaciji Končara ikad razgovaralo još ozbiljno. Smatra da sada nije vrijeme za privatizaciju jer je ova dosadašnja pokazala, kao i liberalizacija tržišta, da smo napravili čisti promašaj. Najprije je potrebno vidjeti što mi želimo od elektro-industrije, možemo li se natjecati s drugima te stvoriti okružje i tek onda privatizirati. Osim toga vjeruje da je sadašnja stvarna vrijednost Končara od tri do četiri puta veća nego što se iskazuje na Zagrebačkoj burzi jer to poduzeće unatoč svemu ima potencijal.

Jedan se oblik privatizacije ipak dogodio unatrag nekoliko godina s paketom radničkog dioničarstva ’25-1′ u nekoliko tvrtki kćeri. Predsjednica Koordinacije sindikalnih podružnica u Končarovim tvrtkama Slavica Pranić kaže da su morali smaživati broj dionica za svakog radnika zbog velikog interesa, a nagovještavaju se slične inicijative uprava onih tvrtki koje nisu Končarov osnovni biznis. Pranić pak odlučno odbacuje prodaju Končara drugim tvrtkama i kaže da takvu mogućnost ni sama uprava nije nikad razmatrala.

Analitičari u Splitskoj banci upozoravaju da kao holding Končar EI posjeduje veće ili manje udjele u ostalim tvrtkama kćerima koje nisu sve uspješne i atraktivne za prodaju. Stoga bi prva odluka trebala biti hoće li se Končar EI privatizirati kao cjelina ili će se prodavati udjeli u pojedinačnim društvima. – Ako bi se prodavali udjeli u kćerima, glavno je pitanje što učiniti s onima koja ne izazivaju interes, jer ako se prodaju najuspješnije, valjaju holdinga s preostalim manje uspješnim tvrtkama znatno manja – kažu u Splitskoj banci.

Na to posebno upozorava još jedan sugovornik koji je također htio ostati anonim. Kaže da praktno od 20 Končarovih tvrtki kćeri vrijede samo dvije – Končar energetski transformatora i Končar distributivni i specijalni transformatora. Sve je ostalo upitno, pogotovo što najveći dio dobiti Končar holdinga otpada na te dvije tvrtke. Osim toga pitanje je koliko bi od toga država zapravo uširala jer je s 51 posto udjela Siemens suvlasnik Končar energetskih transformatora (Končar ima 49 posto), a u Distributivnim i specijalnim transformatorima Končar ima 52 posto udjela. Naš se sugovornik baš i ne slaže potpuno s Jurčićem o vrijednosti Končara te smatra da država nema što tražiti u tom sustavu. Kada zapravo privatizirati Končar, sada, poslije ili nikad, pitanje je koje bi moglo mučiti one koji bi pak mogli o tome barem početi razmišljati. U Splitskoj banci tvrde da idealan trenutak za prodaju ne postoji, ali ako se Vlada ipak jednog dana odluči, bilo bi dobro pricikati porast valutacije tržišta, a posredno i valutacije tvrtke i kćerki.