Home / Tvrtke i tržišta / Obiteljske tvrtke i izazovi

Obiteljske tvrtke i izazovi

Bolje izgleda za većinu domaćih tvrtki možemo očekivati tek 2013.

Zasad nema većeg učinka od fondova za gospodarsku suradnju, koji bi mogli biti važan izvor financiranja za razvoj poslovanja obiteljskih tvrtki.

Procjenjuje se da u zemljama EU obiteljske tvrtke čine od 60 do 90 posto ukupnog broja pravnih subjekata u privatnom vlasništvu. U Hrvatskoj je pak i dalje velik udio države u domaćem gospodarstvu, stoga je i udio obiteljskih tvrtki u BDP-u zasigurno niži od prosjeka Unije, napominje glavni ekonomist splitske banke Zdeslav Šantić. Uzimajući u obzir da Hrvatska, uz Albaniju, ima najmanji udio robnog izvoza u BDP-u (20-ak posto), možemo zaključiti da je većina obiteljskih tvrtki, ali i ostatak gospodarstva, ponajprije usredotočena na domaći tržište.

  • Sve tvrtke usmjerene prema domaćem tržištu suočit će se s padom potražnje jer će se nastaviti smanjivati i zaposlenost, ali i neto plaće u realnim iznosima. Rast cijena prehrane, energetika i komunalnih usluga smanjit će pak diskrecijski dohodak kućanstava, a zbog toga i osobnu potrošnju. S još većim problemima mogle bi se suočiti tvrtke koje su usredotočene ponajviše na državu kao glavnog kupca, stoga bolje izgleda za većinu domaćih tvrtki možemo očekivati tek 2013. – smatra Šantić, dodajući da bi tvrtke orijentirane prema izvozu mogle zabilježiti rast narudžbi u drugoj polovini godine.

Pred cjelokupnim gospodarstvom, pa tako i obiteljskim tvrtkama, razdoblje je velikih promjena jer Hrvatska uskoro ulazi u EU. Takve promjene bit će šok, pogotovo za manja poduzeća, zbog toga je ključna potpora države. Osim financijske potpore, koja bi se trebala povećati i najavljenim izmjenama uvjeta financiranja s pomoću HBOR-a i HAMAG-a, ključno je da institucije obiteljskim tvrtkama omogućuju i tehničku pomoć.

  • Tvrtke moraju imati što više informacija o tržištima drugih zemalja EU, ali i najvećim konkurentima u njihovim sektorima. Država bi trebala poticati i okruživanje manjih tvrtki udruživanjem u klastere ili manje formalne izvozne konzorcije – savjetuje Šantić i napominje da zasad nema većeg učinka od fondova za gospodarsku suradnju, koji bi, inače, mogli biti važan izvor financiranja za razvoj poslovanja obiteljskih tvrtki.