Razvoj i obnovljivi izvori energije

O prodaji ili dokapitalizaciji Končara u Banskim dvorima ne razmišlja se ni u eri rasprodaje ‘obiteljskog srebra’. Zašto se i ova vlasta olako odriče najmanje 724 milijuna kuna?

Na tom je tragu i ekonomski analitičar Damir Novotny koji zastupa stajalište da je privatno vlasništvo najbolje rješenje i da bi se država trebala povući. No ne prodajom svoga udjela (barem ne odmah), nego dokapitalizacijom, čime bi njezin udio bio znatno manji. Naime, prodajom udjela u Končaru novac bi otišao državi koja bi njime popunila rupe; dokapitalizacijom pak novac bi ostao u sustavu, država s mnogo manjim udjelom ne bi imala puno utjecaja na poslanje te bi se tek onda mogla sagledati prava situacija i eventualno se odlučiti hoće li prodati svoje dionice ili ne. Na taj način tvrtka bila stabilnija, mogla bi s dodatnim kapitalom planirati nove investicije, što bi značilo da novi (su)vlasnici imaju strategiju. Tako bi kompanija imala sigurniju budućnost nego kada bi država prodala svoje udjele, a vrijednost dionica bi rasla, čime država zapravo ništa ne bi gubila ako ih naknadno odluči prodati. Kaže da ovdje nije važno hoće li država dobiti jednokratnu financijsku injekciju, već da treba nastaviti s tržišnom reformom. Tako on zapravo posredno kritizira dosadašnje Vladine prijedloge o privatizaciji HPB-a i Croatia osiguranja te najave iste sudbine za Petrokemiju.

Novotny smatra da se dosad nije razgovaralo o privatizaciji Končara zato što su prije svega postojali nekakvi partikularni interesi, poput gradnje lokomotiva za HŽ, kao što država nije izazila ni iz Dure Dakovića jer su postojali interesi za suradnju te tvrtke i Patrije. Bivši član NO-a Končara do 2009., ekonomski analitičar Ante Babić također potvrđuje da se ova tvrtka nije spominjala u kontekstu privatizacije. No i on smatra da to treba učiniti jer Končar više nije strateški toliko važna tvrtka kao nekad. Predsjednik NO-a iz tog vremena Leo Begović, donedavni prvi čovjek HEP-a, smatra pak da je Končar i dalje od velike strateške važnosti jer uz HEP čini energetsku osnovu zemlje i smatra da država treba zadržati udio i zbog skorog ulaska Hrvatske u EU gdje Končar ima velike poslove. S njim se slaže naš poznati ekonomski stručnjak Ljubo Jurčić, čovjek koji se sve ove godine vrtio tu negdje blizu vlasti (što se znači da joj je bio slijepo odan) i koji kaže da se ne sjeća je li se o privatizaciji Končara ikad razgovaralo još ozbiljno. Smatra da sada nije vrijeme za privatizaciju jer je ova dosadašnja pokazala, kao i liberalizacija tržišta, da smo napravili čisti promašaj. Najprije je potrebno vidjeti što mi želimo od elektro-industrije, možemo li se natjecati s drugima te stvoriti okružje i tek onda privatizirati. Osim toga vjeruje da je sadašnja stvarna vrijednost Končara od tri do četiri puta veća nego što se iskazuje na Zagrebačkoj burzi jer to poduzeće unatoč svemu ima potencijal.

Jedan se oblik privatizacije ipak dogodio unatrag nekoliko godina s paketom radničkog dioničarstva ’25-1′ u nekoliko tvrtki kćeri. Predsjednica Koordinacije sindikalnih podružnica u Končarovim tvrtkama Slavica Pranić kaže da su morali smaživati broj dionica za svakog radnika zbog velikog interesa, a nagovještavaju se slične inicijative uprava onih tvrtki koje nisu Končarov osnovni biznis. Pranić pak odlučno odbacuje prodaju Končara drugim tvrtkama i kaže da takvu mogućnost ni sama uprava nije nikad razmatrala.

Analitičari u Splitskoj banci upozoravaju da kao holding Končar EI posjeduje veće ili manje udjele u ostalim tvrtkama kćerima koje nisu sve uspješne i atraktivne za prodaju. Stoga bi prva odluka trebala biti hoće li se Končar EI privatizirati kao cjelina ili će se prodavati udjeli u pojedinačnim društvima. Ako bi se prodavali udjeli u kćerima, glavno je pitanje što učiniti s onima koja ne izazivaju interes, jer ako se prodaju najuspješnije, valjda holdinga s preostalim manje uspješnim tvrtkama znatno je manja – kažu u Splitskoj banci. Na to posebno upozorava još jedan sugovornik koji je također htio ostati anoniman. Kaže da praktno od 20 Končarovih tvrtki kćeri vrijede samo dvije – Končar energetski transformatora i Končar distributivni i specijalni transformatora. Sve je ostalo upitno, pogotovo što najveći dio dobiti Končar holdinga otpada na te dvije tvrtke. Osim toga pitanje je koliko bi od toga država zapravo uširala jer je s 51 posto udjela Siemens suvlasnik Končar energetskih transformatora (Končar ima 49 posto), a u Distributivnim i specijalnim transformatorima Končar ima 52 posto udjela. Naš se sugovornik baš i ne slaže potpuno s Jurčićem o vrijednosti Končara te smatra da država nema što tražiti u tom sustavu. Kada zapravo privatizirati Končar, sada, poslije ili nikad, pitanje je koje bi moglo mučiti one koji bi pak mogli o tome barem početi razmišljati. U Splitskoj banci tvrde da idealan trenutak za prodaju ne postoji, ali ako se Vlada ipak jednog dana odluči, bilo bi dobro pricikati porast valutacije tržišta, a posredno i valutacije tvrtke i kćerki.

Stalno, ekonomisti se slažu da ona zapošljavaju kapacitete i radnu snagu čak i u kratkom roku. Doduše, većina bi radije svjedočila ulaganjima privatnog sektora, a ne državnoga, no poklonjenom se konju ne gleda u zube.

Uostalom, bit će posla i za privatno poduzetništvo, ponajviše za građevinare i popratne djelatnosti, jer i bez velikoga državnog investicijskog vala privatne kompanije idu dalje.

Iako iz Koncerna nema odgovora, najveći poduzetnik u Hrvatskoj Ivica Todorić, vlasnik Agrokora, kao što je priopćeno iz Europske investicijske banke, planira ulaganje u sektor biogoriva i drugim proizvodnim pogonima. EIB razmatra odobravanje 50 milijuna eura kredita Koncernu.

Ukupna vrijednost projekta 110 milijuna eura i odnosi se na proizvodnju bioplina od poljoprivrednog i organskog otpada iz Agrokorovih proizvodnih pogona. U planu su bioplinski pogoni na farmama Mitrovac, Topolik, Popovac i Ovčara, zatim staklenici za uzgoj povrća uz bioplinski pogon na Ovčari, nova klaonica u Belju te novi pšenični mlin u PIK-u Vinkovcima, najavili su iz Agrokora u prijašnjim medijskim istupima.

Adris grupa jedan je od vodećih nacionalnih ulagača. Od 2005. do 2011. uložila je gotovo četiri milijarde kuna vlastitog novca u gradnju tvornica i cigaretni biznis (40-ak posto ulaganja), turizam (otprilike 49 posto ulaganja) te zdravu hranu – sve izrazito orijentirane djelatnosti. Od važnijih u tijeku su ulaganje u TDR-ov pogon u Iranu, u rast i tehnološki razvoj Cromarisa te gradnju Poslovnog centra Adris grupe u Zagrebu.

• Pripremamo i mnogo drugih ulaganja. Naši planovi za to slijede strateške odrednice u trima dosadašnjim djelatnostima: uzgoju ribe, turizmu i proizvodnji cigareta. Poznata je i naša namjera da akviriramo izvan današnjeg portfelja – kažu u Adris grupi na čelu s Antom Vlahovićem.

Očito, riječ je o, za naše prilike, priličnim ulaganjima, no ekonomisti bi najradije vidjeli ulaganje u prerađivačku industriju.

Ondje, doduše, nema toliko grandioznih brojki, no ulaganja nisu stala. U Viru znaju da, ako žele biti konkurentni na stranim tržištima, ulaganje u poboljšanje kvalitete proizvodnje nema alternativu.

• Viro grupa svake godine obavlja remont tvornica i ulaže u osvremenjivanje pogona da bi uklonila uska grla u proizvodnji, povećala energetsku učinkovitost i smanjila emisiju stakleničkih plinova.

Ove smo godine uložili u postavljanje opreme za pakiranje šećera od 25 i 50 kilograma te daljnju automatizaciju proizvodnje šećera u Viro – tvornici šećera. Od većih ulaganja planiranih za 2012. u Sladorani izdvajamo nastavak radova na projektu suhog istovara repe i ugradnju preše za repni rezanac – kažu u Viru.

U sljedećih nekoliko godina u sklopu Viro – tvornice šećera planiraju sagraditi pogon za proizvodnju električne energije od bioplina, koji zasad spaljuju na baklji. Jedno od većih ulaganja u Sladoranu jest gradnja pročišćivača otpadnih voda čija vrijednost premašuje 75 milijuna kuna.

Smanjenje troškova – Zbog sadašnjih uvjeta poslovanja revidirali smo strateški plan ulaganja i većinom se usredotočili na ulaganja radi smanjenja troškova, povećanja energetske učinkovitosti i zaštite okoliša – objašnjavaju u Nexeu.

Aktualan projekt ulaganja u gradnju bioplinskog pogona u sklopu poljoprivredne tvrtke Osilovac – Ferićanci vrijedi čak 34 milijuna kuna. U Diviziji za cement, beton, agregat i vapno najveća su ulaganja u osvremenjenje proizvodnje cementa. Na razini Grupe velika je investicija i u integrirano poslovno informatičko rješenje Microsoft Dynamics NAV vrijedna 18 milijuna kuna, najveći takav projekt u regiji. Novo rješenje omogućava standardizaciju rada i učinkovitije izvješćivanje te lakše i brže odlučivanje.

Ulagati neće stati ni naša najveća naftna kompanija. Inina Uprava još je potkraj prošle godine odobrila strategiju do 2015. koja određuje i ključna područja ulaganja idućih godina. Za njih tvrtka namjerava izdvojiti 20 milijardi kuna, ovisno o dostupnim financijskim izvorima.

Ina i dalje najveća Otprilike dvije trećine planiranih ulaganja odnosi se na projekte u Hrvatskoj, tako da Ina ostaje najveći ulagač u zemlji. Ključni dijelovi strategije povezani s ulaganjima odnose se na temeljne djelatnosti: istraživanje i proizvodnju, rafinerije i marketing te trgovinu na malo. Pri tome valja napomenuti da je Sirija, Inin najvažniji inozemni projekt, zbog okolnosti u toj zemlji privremeno obustavljena, zbog čega je tvrtka ove godine odlučila konzervativno ulagati. U projekt sjevernog Jadrana, odakle dobivamo velike količine prirodnog plina, uloženo je otprilike 4,6 milijardi kuna. Provest će se na poljima u Ivanić Gradu i Županji.

U Nexe grupi planiraju ulagati gotovo u sve divizije, uglavnom da bi smanjili troškove, povećali energetsku učinkovitost i uložili u zaštitu okoliša.

Primjerice, farmaceutska kompanija JGL već je nekoliko godina u snažnom investicijskom ciklusu. U siječnju se i formalno pustio u pogon cijeli sterilni odjel i novi Odjel kontrole kvalitete, što je bilo ulaganje od 6,5 milijuna eura. U poslovnom planu za 2012. planirala su se dodatna kapitalna ulaganja od 10 milijuna eura u nove proizvodne kapacitete.

• Zbog dosadašnjega rasta i ambiciozno postavljenih planova u idućih pet godina počeli smo velik projekt proširenja proizvodnih, skladišnih i prostornih kapaciteta.

Poticaj izvozu Upravo smo pobjedom na dražbi završili dugotrajne pregovore o preuzimanju poslovnih prostora tvrtke Agregat vrijednih 8,6 milijuna eura. Na toj će se lokaciji ujediniti zasad raspršeni poslovni prostori tvrtke i omogućiti primjereno proširenje proizvodnih kapaciteta – kaže Teo Rakočević, direktor JGL-a.

Nova Uprava u Podravki još hvata konce i smišlja investicijski plan. U njezinoj farmaceutskoj tvrtki Belupo ove godine ulažu u gradnju i opremanje novog skladišta gotovih lijekova, vrijednog 20,6 milijuna kuna. Najveće lanjsko ulaganje, vrijedno 13 milijuna kuna, bilo je ono u novu liniju za blister-pakiranje.

• Usmjereno prema osvajanju novih tržišta ostaje prioritet i jedini način da nastavimo dosadašnji rast. Planiramo širiti grupu lijekova u kojima ćemo biti lokalni i regionalni lider. Širenje portfelja podrazumijeva i traženje potencijalnih akvizicija.

Dalekovod je primjer tvrtke koju je kriza snažno pogodila i koja se zbog toga još temeljito restrukturira. Strateški je odlučio ulagati u obnovljive izvore energije, konkretno vjetroelektrane.

• Počeli smo pregovarati s potencijalnim partnerima o financiranju razvoja vjetroelektrana jer se tvrtka strateški opredijelila za povećanje megavatsati pod upravljanjem sa sadašnjih 45,8 na 150 do 2014. – kažu u Dalekovodu.

Odlučila je ulagati u taj sektor jer i Hrvatska u njega namjerava investirati ukupno 15 milijardi eura do 2020. Procjenjuje se da će se od toga tri milijarde eura uložiti u razvoj proizvodnje i povezanoga distribucijskog sustava za održive izvore energije (OIE).

Dalekovod je 2010. završio prvo ulaganje u OIE gradnjom vjetroelektrane (u 50-postotnom vlasništvu) od 9,2 MW (ulaganje vrijedno 15,8 milijuna eura), a 2011. dodatno je proširio portfelj vjetroelektrana ulaganjem u novih 36,8 MW (ulaganje vrijedno 60,6 milijuna eura). U tvrtki vjeruju da su projekti vjetroelektrana visokoprofitabilni i da će zbog današnje strategije zajamčenih cijena donijeti stabilne prihode i osigurati novčani tok. Kad se ispune svi preduvjeti, dakle kad se oporavi tržište, provede operativno i financijsko restrukturiranje, Dalekovod namjerava završiti gradnju Cindala u Doboju u BiH, najveće cinčaonice u regiji. Cilj su snergijska tvornica DTKS i najkonkurentnija cijena proizvoda u sklopu Grupe Dalekovod.

• Da bi nam proizvodni asortiman bio konkurentniji, moramo nastaviti ulagati u osuvenjengene i automatizacije opreme i proizvodnih pogona kako bismo smanjili fiksne troškove i optimirali jediničnu cijenu konačnog proizvoda. Ta ulaganja najviše se odnose na tvrtku kćer Dalekovod proizvodnju – kažu u Dalekovodu.

Investicijske planove imaju i kompanije u stranom vlasništvu. Primjerice, Pliva je još prošle godine ušla u nov investicijski ciklus radi proširenja kapaciteta na proizvodnim lokacijama u Savskome Marofu i Zagrebu. Ulaganje u Savski Marof vrijedi stotinjak milijuna dolara i jedno je od najvećih ‘greenfield’-ulaganja u proizvodnju u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina.

Vladini novi projekti uključuju nekoliko važnih područja. U devet ovogodišnjih mjeseci u javnim ustanovama mogu se provesti ulaganja vrijedna 2,2 milijarde kuna. Za energetsku učinkovitost može se realizirati 1,8 milijardi kuna ulaganja, a za lokalnu cestovnu infrastrukturu 450 milijuna kuna.

Država ima manje problema s financiranjem jer su ove godine Vladi na raspolažu sredstva razvojnih banaka, povoljnija od uvjeta komercijalnih investitora. Npr. Svjetska banka može odobriti 300 milijuna eura, EBRD 400 milijuna, a Europska investicijska banka još 300 milijuna eura.

U državnim ulaganjima tom bi zamahu trebao najviše pridonijeti HEP. Ove godine HEP grupa uložiti 420 milijuna eura u različite dijelove društva, ponajprije u razvoj i obnovu distribucijske i prijenosne infrastrukture, obnovu kapaciteta te razvoj novih kapitalnih proizvodnih objekata. To će se financirati iz različitih izvora, vlastitih i kreditnih sredstava. Iz tvrtke poručuju da je HEP umjereno zadužen i da ima dovoljno kapaciteta za provedbu investicijskog programa. U HŽ-u se upravo izrađuje platforma za smjer razvoja društava u HŽ Holdingu, u sklopu čega se analizira isplativost započetih projekata i dogovaraju modeli financiranja njihova završetka.

• Vladačuva je koalicija u predizbornoj kampanji izrazila jasno stajalište prema sređivanju stanja u nacionalnoj željeznici i odlučnost da se ona osuveni u svim dijelovima kako bi se pripremila za liberalizaciju željezničkog tržišta nakon ulaska u EU. U skladu s postavkama održivog proračuna Vlada se opredijelila za financiranje ulaganja iz drugih izvora, stoga računamo na domaće i inozemne zajmove s njezinim jamstvima.

Riječ je o zajmovima poznatih banaka (EBRD, EIB, Svjetska banka, Eurofima). I dalje ćemo se koristiti sredstvima iz strukturnog i kohezijskog fonda EU, zahtijevajući financiranju njihovim novcem već je provedeno mnogo infrastrukturnih projekata – kaže predsjednik Uprave Rene Valčić.

Nadzorni odbor Plinacra odobrio je plan poslovanja za 2012. u kojem je predviđeno ulaganje u dugotrajnu imovinu vrijedno 207 milijuna kuna. Provedba je djelomice osigurana kreditom Europske investicijske banke, djelomice prihodima od osnovne djelatnosti.

Bitka zbog ulaganja u mandatu nove Vlade najprije se počela voditi na telekomunikacijskom terenu. Vlada, u kojoj su toj profitabilnoj industriji odlučili postaviti ultimatum: ili ulaganje ili porez od šest posto na mobilnu telefoniju. Pregovori još nisu završili planovima ulaganja, no neizravno se najavljuju ulaganje u LTE, mobilne mreže nove generacije i optičku infrastrukturu. Riječ o vrlo visokim iznosima ulaganja u mreže koje bi trebale osigurati mnogo veće pristupne brzine od sadašnjih i potaknuti rast cijeloga gospodarstva.

• O detaljnim planovima ulaganja ne možemo govoriti zbog ograničenja koja postavljaju burze dionica, no u idućem razdoblju sva kako ćemo se usredotočiti na ulaganja u optičku infrastrukturu i LTE-tehnologiju – kažu u HT-u.

U telekomunikacijama su stalna ulaganja nužna da bi se održao korak s razvojem tehnologije i konkurencijom. Vipnet i dalje namjerava ulagati i razvijati suvremene visokotehnološke mreže, bežične te fiksne kabelske. Međutim, o investicijskim planovima teško je, kažu, konkretno govoriti jer na njih utječe mnogo vanjskih činitelja. Telekomunikacijske operatere bole porezi te neprovedba jasnih naputaka Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva o uvrštenju mobilne infrastrukture u urbanističke planove.

• Neuskladenost središnje vlasti i lokalne uprave stvara kaos u praksi jer operaterima je teže investirati. Ni prostorni planovi u pojedinim županijama koji su na snazi ne idu u prilog tome. Ipak, uvjereni smo da će se riješiti ta zapreka, zato Vipnet namjerava nastaviti snažan investicijski program. Prema poslovnom planu namjeravamo uložiti više milijardi kuna u idućem razdoblju, što smo već najavili Vladi – kažu u Vipnetu.

Ni manji telekomunikacijski operateri ne žele kaskati za velikima, zato moraju ulagati u novu tehnologiju iako za takve iskoreke imaju neusporedivo manji financijski manevarski prostor. Optima Telekom ove godine planira ulagati u optičku infrastrukturu.

• Planiramo također graditi nove kolokacije za spajanje rezidenčijalnih korisnika. Ulagat ćemo i u gradnju međugradskih optičkih veza da bismo povećali pokrivenost na području Hrvatske. Zbog nezahvalne financijske situacije i velike zaduženosti Optima će ulaganje financirati novcem od tekućeg poslovanja, a manji dio robnim kreditima proizvođača opreme – kažu u Optimi.

B.net kao i svih posljednjih godina ponajprije ulaže u svoju infrastrukturu i usluge.

• Infrastruktura je temelj našeg poslovanja i omogućuje nam da korisnicima ponudimo napredne usluge na vlastitoj hibridnoj optičko-koaksijalnoj mreži, potpuno neovisno od drugih operatera na tržištu – kažu u B.netu, i dodaju da će ovogodišnji iznos ulaganja premašiti lanjski.

Očito, ni u prilično depresivnoj godini neće nedostajati investicijskog optimizma.

Drugo je pitanje hoće li novi državno-privatni investicijski val moći preokrenuti trendove, i to dok zaposlenost rapidno pada i stečajevi postaju svakodnevica. Nije nevažno ni to što se nije zarebrolo po reformi javne uprave, jer upravo su zbog njezine tromosti, neučinkovitosti i korumpiranosti mnoga ulaganja na ‘stand-byu’.