Što znaju carinici što je to 2,5 milijardi eura

U Opatiji je održan Brownov forum na kojem su se razmijenila pozitivna iskustva o tome kako lokalna uprava može privući ulagače. Svoja su iskustva iznijeli gosti iz SAD-a, Makedonije i Albanije, a domaći su sudionici ulagačima poslali ovakve poruke: ‘Mi mentalno nismo spremni živjeti od vlastitog rada’ (Nadan Vidošević); ‘Hrvatska danas nema ni pet posto velikih energetskih projekata koji bi bili spremni i koje bismo mogli realizirati’ (Radimir Čačić); ‘Neujednačeno zakonodavstvo naša je tradicionalna boljka, kao i previše raznih dozvola, posebnih pravila koje investitor mora poštovati’ (Vesna Pusić).

Ravnatelj Državnog zavoda za statistiku Ivan Kovač opravio je ruke od blamaže s pogrešnim podacima o vanjskotrgovinskoj razmjeni u prošloj godini prebacivši svu odgovornost i krivnju na Carinsku upravu, koja, navodno, DZS-u prošle godine nije dostavljala sveobuhvatne podatke. Carinska se uprava, središte iz kojeg su proteklih godina proizašle i druge velike nevolje, nije očitovala na Kovačevu optužbu, iz čega možemo zaključiti da su carinici krivi. Pitanje je samo je li se pogreška, teška ukupno 2,5 milijardi eura (0,8 milijardi manje iskazanog izvoza i 1,7 milijardi manje iskazanog uvoza) dogodila zbog aljkavosti u Carinskoj upravi ili je DZS-u svjesno i namjerno dostavljano manje jedinstvenih carinskih deklaracija s početka svakog mjeseca za razdoblje od veljače do prosinca 2011. kako bi se utjecalo na statističku sliku.

Samo se nekoliko mjeseci činilo da se Zagreb napokon uspio izjednačiti s civiliziranim gradovima u kojima je moguća poštena konkurentska utakmica na taksi tržištu. Prošlog se tjedna pokazalo da nije dovoljno otvoriti vrata različitim koncesionarima, već da je za to trebalo i prethodno urediti uvjete pod kojima će koncesionari smijeti raditi. Nefer utakmica, u kojoj se toleriraju neplaćeni prekovremeni sati zaposlenicima, neizdavanje računa, rad s vozilima bez valjanih licencija te rad s nekvalificiranim vozačima, navela je Pavu Zubaka da sa zagrebačkih ulica povuče svoju flotu Oryx taksija. Nakon iznenadnog povlačenja najsolidnije taksi-sluzbe s tržišta, neće trebati dugo čekati da se konkurentska odnosi preostalih pretvore u otvoren rat do istrebljenja.

Pretvorba i privatizacija hrvatskih tvrtki nepovratno je raskinula i mnoge logične poslovne veze koje se prerijetko ponovno uspostavljaju. Jedan se primjer dogodio ovog tjedna. Genera i Chromos Agro sklopili su ugovor o dugoročnoj poslovnoj suradnji prema kojoj će Chromos Agro za Generu uslužno proizvoditi sredstva za zaštitu bilja iz njezina portfelja. Genera će time svoje proizvodne kapacitete osloboditi za ono što joj je osnovni biznis, a Chromos Agro dobit će Generine proizvodne postupke, tehnologiju i metode. Radi se o čistoj ‘win-win’ situaciji u kojoj će financijske i druge koristi imati obje tvrtke. I cjelokupno gospodarstvo, s naglaskom na rastući segment proizvodnje sredstava za zaštitu bilja.

Nema na svijetu strpljivijih dobavljača od hrvatskih veledrogerija. Pa kada one udrženo najave da će prestati isporučivati lijekove u 17 bolnica, to može značiti samo jedno – sve što je bivši ministar zdravstva Darko Milinović proteklih godina govorio o tome da bolnice uredno plaćaju svoje račune nije bila istina. Čak se i ne zna točno koliko su bolnice dužne veledrogerijama, već se barata svotom od 2,5 milijardi kuna, od čega se 700 milijuna kuna odnosi na dugove starije od godinu dana. Bolnice, dakako, te dugove ne mogu same podmiriti. Adresa na koju veledrogerije kucaju jest kabinet ministra financija Slavka Linića od kojeg očekuju model rješavanja tih dugova, pri čemu napominju da financijski mogu podnositi rukove plaćanja bolnica od 365 dana, ali ne i iznad toga. Svaka čast na strpljenju.

Kosti su zazveckale i u ormarima Ureda predsjednika na Pantovčaku. Kriminalistička policija istražuje tko je u Uredu predsjednika u vrijeme Stjepana Mesića navodno primio mito od finske Patrije kako bi ta tvrtka dobila posao u Hrvatskoj. Istražuje se ugovor iz 2007. o kupnji 84 oklopna vozila vrijedna 112 milijuna eura, a provjeravaju se knjige ulazaka na Pantovčak. Istražitelji žele provjeriti navode Wolfganga Ridel, posrednika finske Patrije pri prodaji vojnih oklopnih vozila u Sloveniji i kraće vrijeme u Hrvatskoj, o susretima u Uredu predsjednika kada je ondje bio Mesić. Ne zna se koje je osobe Ridel prokazao, no očito se sumnja na nekoga tko je tada bio zaposlen u Uredu predsjednika. Još prije godinu dana Mesić je Hini izjavio da je posao nabave oklopnih vozila od Patrije bio vrlo dobar, ali je i potvrdio da je jedna osoba iz Hrvatske neuspješno pokušala kod te tvrtke intervenirati, nudeći da pod povoljnijim uvjetima sklopi posao s Hrvatskom, i to nakon što je ugovor 2007. već bio potpisan.

Oni koji su nakon prošlih izbora željeli vidjeti Zvonimira Mršića u Vladi mogu samo žaliti što se to nije dogodilo jer je u kratko vrijeme otkako je preuzeo upravljanje Podravkom pokazao da je osoba koja se ne libi donositi teške odluke. Prošlog je tjedna donio dvije takve. Najprije je, svjestan da se to neće svidjeti investitorima na tržištu kapitala, objavio revidirano izvješće o lanjskom poslovanju, prema kojemu se Podravkina dobit smanjila za 50 milijuna kuna. Zatim je raskinuo dogovor o kupnji brenda Bobi i linije za proizvodnju i pakiranje njegovih proizvoda koji je s austrijskim Lorenzom sklopila bivša Uprava, ali koji se još nije realizirao.

Žiga Debeljak još je jedan put dokazao da je igrač velikog kalibra. Dvadesetak sati prije nego što je 29. ožujka počela skupština Mercatorovih dioničara, Uprava te kompanije na čelu s Debeljakom podnijela je kolektivnu ostavku. Umjesto da se sutradan na sjednici skupštine smijeni ili da mu se u najmanju ruku smanje ovlasti, Debeljak je preduhitrio vlasnike i doveo ih u situaciju da ga zamole da ostane na Mercatorovu čelu još šest mjeseci, što on ne samo da nije odbio nego im se obvezao i da će se do kraja mandata ponašati profesionalno, ma što god to riječ značila u njegovu rječniku. Za Agrokor to znači samo da prije jeseni u Ljubljani nema što tražiti.