Srbija će ostati nepopustljiva u vezi s Kosovom sve dok ne dobije popust u BiH i nastojat će unijeti što više velikosrpskog projekta u Hrvatsku ‘mekim’ sredstvima, bez tenkova i promjene granica.
Tadić je na ostavci profitirao i prije nego što je podnesena. Vezao ju je uz jamstva za sigurnost i stabilnost Kosova, a ta je brižnost sama po sebi politički poen. Ne povuče li srpski predsjednik u posljednjem trenutku ostavku koju je sam najavio, u susjednoj će se državi početkom svibnja rekonstruirati cjelokupna vlast: istog će se dana održati predsjednički, parlamentarni i lokalni izbori. Kandidat na predsjedničkim bit će, dakako, i Boris Tadić, koji je ovakvim taktičkim potezom u posljednjem trenutku stekao prednost nad izvjesnim kandidatima, donedavnim Šešeljevim suradnikom Tomislavom Nikolićem i bivšim omladincem Slobodana Miloševića – Ivicom Dačićem.
Sljedeći tjedan može se očekivati neka nova drama u Srbiji i tako do izbornog 6. svibnja. Budući da je u hrvatskoj javnosti Srbija prisutna tek povremeno – u razmjeni ljepotica i ‘selebova’, sporovima o ratnim zločinima i uoči izbora – sad već pomalo i kod nas počinju pitanja što će se dogoditi u Srbiji nakon 6. svibnja. I, osobito, što će se dogoditi ako Tadićevi ‘demokrati’ izgube od ‘naprednjaka’ Tomislava Nikolića, donedavnog stranačkog i političkog partnera Vojislava Šešelja? Hoće li u tom slučaju zahladnjeti hrvatsko-srpski odnos? Hoće li se prekinuti poslovna suradnja, statutarno, zaustaviti se razmjena ljepotica? Dakako da se ništa od toga ne bi dogodilo čak i da na parlamentarnim izborima pobijedi Nikolićev SNS i da uspije sastaviti koaličku vladu. Da bi se dogodila veća promjena, potrebni su neki novi ljudi i neka nova politička struktura.
A na srpskoj političkoj sceni nema ničega novog i nikoga novog, samo neprestana evolucija i metamorfoza starih likova. Zapravo, ‘najnoviji’ iz prvog ešalona srpskih političara upravo je aktualni predsjednik – Boris Tadić. A Tomislav Nikolić po stažu pripada najstarijim zastupnicima. Istina, bio je s Vojislavom Šešeljem promotor četničke ideologije, a početkom devedesetih u Hrvatskoj i promotor četničke prakse. Ali prema stajalištima o četništvu i Velikoj Srbiji nije se previše razlikovao od Vuka Draškovića ili Vuka Jeremića. Vuk Drašković postao je demokrat i europskih nakon što je postao ministar vanjskih poslova, Miloševićev omladinac Ivica Dačić postao je demokrat i europskih nakon što je postao ministar unutarnjih poslova. Nema razloga da Tomislav Nikolić bude manje europskih ako postane srpski premijer. Iako trenutačno nagnje na rusku stranu.
