Vrijeme je da se revidira sramna odluka Ustavnog suda iz 2000. godine i domovi umirovljenika oduzmu kompromitiranoj službi socijalne zaštite te vrate umirovljenicima.
Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisu, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijeti čitatelje Lidera kao pojedine u njihovim nerazmjernim sporovima s glomaznom državnom upravom.
Aviom mi se čitatelj čija supruga boluje od maligne bolesti i nije više u stanju njegovati svoju 92-godišnju majku. No, staricu ne mogu smjestiti u tzv. državni dom za stare jer nema mjesta. I čitatelj i njegova supruga su u mirovini i zajedno imaju manje od pet tisuća kuna mjesečnih prihoda, pa nemaju novca ni da staricu smjesti u privatni dom.
Istodobno ministar zdravlja Rajko Ostojić u povodu Svjetskog dana zdravlja izjavljuje da je perinatalna smrtnost u Hrvatskoj ista kao i u svijetu, ali očekivano trajanje života nam je 10 do 15 godina kraće nego građana Europske unije. Možda je to da živimo kraće dobro, jer nema tko njegovati one koji imaju (ne)sreću da požive dulje od građana Europske unije.
I tako od prigode do prigode, jedni propagiraju zdrav i dulji život, a drugi brinu o mirovinskom sustavu. Dok se ministar zdravlja Ostojić trudi ujednačiti životni vijek ljudi u Hrvatskoj s onim u EU, dotle njegov kolega dr. Mirando Mrsić brine kako u Hrvatskoj produljiti radni vijek sa sadašnjih prosječnih 29 godina i skratiti razdoblje uživanja mirovine sa sadašnjih prosječnih 19 godina. Razgovarajući o toj temi s kolegama prisjetili su se da se prije 15-ak godina jednom stručnjaku iz MMF-a omakla izjava da hrvatski građani žive dulje nego što im to dopušta BDP. Stvarno odgovorna osoba za tu ‘neravnotežu’ bio je dr. Andrija Štampar, koji je u prethodnom stoljeću razvio sustav zaštite narodnog zdravlja kojim je životni vijek u Hrvatskoj bio produžen iznad mogućnosti društvenog standarda. Kad gledam kako već više desetljeća današnji Štamparovi kolege razgrađuju njegov sustav zaštite narodnog zdravlja, upropaštavanjem nekadašnjih higijenskih zavoda, raznih dispanzera, Imunološkog zavoda, domova zdravlja i ostalih zdravstvenih ustanova, kako sve hrvatske vlade u zadnja dva desetljeća svojom gospodarskom politikom smanjuju broj zapošlenih i time broj uplata doprinosa za javnu zdravstvenu zaštitu, čini mi se da smo na ‘dobrom putu’ da ujednačimo životni vijek sa sve manjim BDP-om.
