Piva Molson Coorsa

Za kupnju StarBeva kanadsko-američki pivar Molson Coors izdvojio je 3,5 milijardi dolara, iznos gotovo jednak njegovim prošlogodišnjim prihodima. Molson Coors nije među najjačim pivarskim igračima – njegov godišnji prihod samo je desetina prihoda AB InBeva. Kupnjom StarBeva pokušava iskoračiti na tržište Srednje i Istočne Europe, pa je u tom paketu i Zagrebačka pivovara dobila novog vlasnika.

Zagrebačka pivovara prošli je tjedan dobila novog vlasnika, no ne zato što je vruća roba na globalnom pivarskom tržištu, nego zato što je dio plijena u prijateljskoj razmjeni svjetskih ‘drmatora’. Jednake sudbine kao nekoć moćna Pliva, Zagrebačka pivovara kao članica je povećeg portfelja pivskih brendova iz Srednje i Istočne Europe StarBeva njegovom prodajom prešla u ruke kanadsko-američkog Molson Coorsa za 2,65 milijardi eura (3,5 milijardi dolara). Dosadašnji vlasnik StarBeva, tvrtke koja posluje na tržištima Češke, Srbije, Hrvatske, Rumunjske, Bugarske, Mađarske, Bosne i Hercegovine te Slovačke, bila je ‘private equity’-grupacija CVC koja je kompaniju preuzela 2009. Međutim, ostat će u novom aranžmanu jer će od Molsona dobiti i 500 milijuna eura vrijednu konvertibilnu obveznicu, što znači da će profitirati od moguće aprecijacije Molsonove dionice.

Analitičari smatraju da, u svakom slučaju, CVC zarađuje nekoliko puta više nego što je uložio prije nekoliko godina. Kad je kupovao StarBev, platio je 2,2 milijarde dolara uz, u perspektivi, još 800 milijuna, ovisno o rezultatima u budućnosti. Predsjednik Uprave i glavni generalni direktor Molson Coorsa Peter Swinburn preuzimanje je objasnio ovako: ‘Preuzimanje StarBeva u cijelosti se uklapa u strategiju Molson Coorsa kojom želimo poboljšati portfelj svojih premium brendova i proširiti doseg na tržištima koja rastu diljem svijeta.’

Ipak preko oceana Razlog je, dakle, jasan: američka pivarska grupacija želi se snažnije proširiti na nova tržišta izvan Amerike, Kanade i Velike Britanije, na kojima dosad nije imala previše utjecaja.

– Tu je ponaprijede riječ o rastu. Naša tržišta stagniraju ili padaju, ona pak rastu – kaže Swinburn. I matematika ide u Molsonov korist: StarBev ostvaruje profitnu maržu od 30 posto prije kamata, poreza, deprecijacije i amortizacije (EBITDA), dvostruko više od Molsona. Osim toga, u Molsonu vjeruju da je lakše ući na ta tržišta nego boriti se u Kini ili Indiji, gdje sudjeluju u partnerstvima, ali nemaju jaku vlastitu operaciju. Istočna Europa nudi daljnji rast potražnje uz relativno sigurno ekonomsko i društveno okružje. Naravno, i nagrada je nešto manja od one koja se nudi riskiranjem na velikim tržištima u razvoju.

Neki analitičari smatraju da je Molsonu bilo pametnije pokušati ojačati svoja matična tržišta nego upustiti se u prodor na nova, ona u razvoju. Ipak, StarBev je bio jedna od rijetkih dobrih kupnji u ponudi.

U ovečoj zbirci srednjoeuropskih i istočnoeuropskih pivskih brendova StarBeva, danas Molson Coorsa, našla se i Zagrebačka pivovara čije je Ožujsko pivo jedan od ukupno pet vodećih nacionalnih brendova u tom portfelju.

Odluka o kupnji i većem fokusu na tu regiju značila je i zato što pokazuje vjeru multinacionalki u relativno brz i stabilan oporavak krizom teško pogođenih tržišta Srednje i Istočne Europe. Iako je riječ o regionalnom igraču, pivarskoj kompaniji drugog razreda koja raspolaže brendovima nezanimljivima velikim pivovarama, kao što ih klasificira Financial Times, za StarBev nije nedostajalo zainteresiranih. Brazilsko-belgijski titan Anheuser-Busch InBev, najveća grupacija u industriji na svijetu, imao je kao prijašnji vlasnik od kojeg je CVC kupio StarBev pravo prvokupa, no unatoč naglašanjima o mogućem vraćanju StarBeva u njegovo okrilje AB InBev od početka nije ozbiljno sudjelovao u utrci. Interes SABMillera, Heinekena i Carlsberga bio je očekivan zbog njihove zastupljenosti u regiji, ali to je bio i njihov nedostatak zbog mogućih problema s regulatorima.

Najizgledniji novi vlasnik bio je u jednom trenutku japanski Asahi koji je, navodno, ponudio vrlo dobru cijenu i u slučaju pro-vedbe akvizicije ne bi imao regulatornih zapreka. Na kraju je prihvaćena ponuda Molsona, voljnog platiti više od Asahi, čiji je ‘plafon’ bio tri milijarde dolara i koji je već proveo neke akvizicije, poput novozelandskog Independent Liquora prošle godine za 1,3 milijarde dolara. Tržišta i analitičari pak nisu previše oduševljeni poslovnim odlukom Molson Coorsa. Neki smatraju da bi pametnije bilo usredotočiti se na matična tržišta i ondje poboljšati rezultate nego ulaziti na tržišta u razvoju. Vrijednost dionice nakon objave dogovora pala je za pet posto, što je bio jasan znak nepovjerenja tržišta. Vjerujemo da bi Molson bio privlačniji kad bi kapital vratio dioničarima i isredotočio se na jačanje američkog tržišta, smatraju u J. P. Morganu. I cijena 11 puta viša od Molsonove prošlogodišnje EBITDA-e za analitičare je visoka jer prelazi, prema njihovu mišljenju, najveću realnu vrijednost od 10 puta EBITDA-e, odnosno od otprilike tri milijarde dolara.

Slično razmišljaju i agencije za kreditni rejting. Standard&Poor’s promijenio je prognozu za Molson u negativnu, Moody’s je smanjio rejting tvrtkinim podružnicama; Fitch je bio malo blaži i prognozirao je stabilno poslovanje. U poslovično strogome S&P-u svoju su negativnu prognozu objasnili su rizikom od mogućeg spuštanja rejtinga ako Uprava ne ojača financijski profil kompanije nakon akvizicije, s tim da korporativni kreditni rejting ostaje BBB-. Ipak, Molson je prošli mjesec prijavio bolju kvartalnu dobit od očekivane, prvi put nakon pet kvartala, a StarBev se smatra jednom od rijetkih preostalih pametnih kupnji u industriji koja se brzo konsolidira.

Molson Coors nastao je u veljači 2005. spajanjem dviju najvećih sjevernoameričkih pivovara, kanadskog Molsona (osnovanog 1786.) i američkog Coorsa (1873.), i do danas nije postignut konsenzus o tome kojoj od dviju zemalja zapravo pripada. Dok jedni, oni u Americi, tvrde da je riječ o američkoj pivovari, drugi, u Kanadi, misle suprotno. Razlog zbunjenosti jest to što je sjedište kompanije u SAD-u, uvrštena je na burzu obiju zemalja, a kontrola nad kompanijom jednako je raspodijeljena između dviju vlasničkih obitelji, Molson i Coors.

Kupnjom grupacija ulazi u najviši rang pivarskih kompanija. Ipak, uz iznimku češkog Staropramena, većina StarBevovih brendova nije u premium razredu. Očekivani rast prihoda neće biti prevelik, međutim kapital i dobit bit će sigurniji, predviđaju analitičari. Premda je, prema Euromonitorovim podacima, StarBev daleko od tržišnog lidera u regiji, brojke nisu konačne jer uglavnom pokrivaju kompletan bivši komunistički blok, koji nije homogeno tržište. Kad se računaju, StarBev prolazi bolje, kumulativno je znatno slabiji. Uvjetno gledano, nacionalni brendovi dominiraju na svojim matičnim tržištima, a samo manji dio kolača rezerviran je za profijenije pivovine koji redovito piju uvozne pivske brendove poput Staropramena. Upravo na toj nacionalnoj razini StarBev djeluje mnogo ozbiljnije jer su njegovi brendovi prvi na svojim tržištima u pet zemalja, među njima i u Hrvatskoj s Ožujskim pivom.

Kad se zbroje svi brendovi, ukupni je StarBevov plasman malo slabiji: u Mađarskoj je i Bugarskoj treći, iako po pivu vodi (Borsodi, Kamenitza). Prema Euromonitoru, StarBev ima samo 5,1 posto istočnoeuropskog tržišta i iza je gotovo svih ozbiljnijih suparnika. Vodi danski Carlsberg (25,2 posto), slijedi ga nizozemski Heineken (15,9 posto), zatim SABMiller (15,1), Anheuser-Busch InBev (11,7) – StarBev je tek peti. Turska Anadolu grupa ima neznatno manji udio, pet posto, ukrajinski Obolon ZAT 3,6 posto, a preostali udio od 18-ak posto dijeli se na mnogo manjih igrača.

Ulazak na za njega donekle novo tržište riskantan je, u to nema sumnje, premda nema previše izbora ako se želi aktivno natjecati na tržištu. Molsonovi prihodi prošle su godine bili otprilike onoliko koliko vrijedi ta akvizicija, 3,5 milijardi dolara, i samo su desetina prihoda AB InBeva. U tom je kontekstu izbor StarBeva na tržištima s razvijenom kulturom piva svakako bolji od mnogo nesigurnijih izleta u Indiju, Kinu ili Afriku. Isto tako, bez obzira na veliku konkurenciju prihodi će biti stabilniji i veći, što ne može biti loše. Molsonu u prilog ide to što je igrač iz industrije, ne investicijski fond, pa nije nerealno očekivati poboljšanje rezultata, posebice nakon što je to očito uspjelo CVC-u, koji nije toliko stručan i ne poznaje dobro biznis.