ARGENTINA

Preuzimanje 51 posto udjela u nacionalnoj naftnoj kompaniji YPF Argentinci opravdavaju time što je Repsol premalo ulagao u kompaniju, zbog čega je Vlada morala uvoziti gorivo premda je zemlja donedavno bila energetski neovisna. Repsol uzvraća optuživanjem Vlade za lošu energetsku politiku.

Sukob između argentinske vlade i španjolskog Repsola zbog naftne kompanije YPF kulminirao je ovog tjedna konačnom odlukom predsjednice Cristine Fernández de Kirchner o re-nacionalizaciji te naftne kompanije i izbacivanju većinskoga španjolskog investitora. Slanjem zakona u parlament predsjednica je predložila preuzimanje 51 posto udjela u kompaniji (procijenjene tržišne vrijednosti od pet milijardi dolara), čime bi Repsol ostao bez većeg dijela svojih 57,43 posto. Novi međunarodni incident nesumnjivo je dio predizborne kampanje u Argentini u kojoj je populizam uzeo ozbiljna maha, no analitičari se brinu kako Argentina možda ozbiljnije skreće u neke radikalnije vode, nalik na one venezuelske.

• Ja sam šefica države, a ne razbojnica – rekla je Kirchner u televizijskom obraćanju. Španjolska je uzvratila povlačenjem veleposlanika iz Buenos Airesa, a na hitnom sastanku Vlade razmatrale su se daljnje mjere odmazde prema Argentini koja je bila upozorena da će napad na Repsol biti protumačen kao napad na Španjolsku, što god to značilo. Retorika je očito s obje strane oceana izmaknula kontroli. Od konkretnih odgovora tri se najviše spominju – korištenje Pariškim klubom kojem Argentina duguje podosta love, povlačenje potpore njihovu potraživanju Falklanda i čak pokušaj izbacivanja iz G20.

• Ovime je prekinuta srdačna klima između Španjolske i Argentine – ustvrdio je španjolski ministar vanjskih poslova José Manuel García-Margallo.

U argentinskoj verziji Repsol je premalo ulagao u kompaniju, zbog čega je Vlada morala istresti devet milijardi dolara za uvoz goriva prošle godine, premda je zemlja bila energetski neovisna donedavno. Drugim riječima, Argentinci smatraju kako je Repsol iscijedio YPF, a oni uzvraćaju optuživanjem Vlade za lošu energetsku politiku i određivanje cijena daleko ispod međunarodnog prosjeka. Tako loši uvjeti poslovanja ipak ih nisu spriječili da zarade četvrtinu svojih ukupnih operativnih prihoda od YPF-a i polože trećinu svih ulaganja u tu kompaniju.

Jedan bivši direktor Repsola slaže se s time i tvrdi da je to velik udarac poslovanju kompanije kojoj je YPF bio gotovinska krava muzara čije se ‘mlijeko’ ulagalo drugdje po svijetu. Iz kompanije su najavili borbu svim sredstvima, nazivavši potez ‘krajnje diskriminatornim i očito nezakonitim’. Unatoč tomu što je za ovakvo preuzimanje potrebno odobrenje dvije trećine zastupnika u Senatu, Vlada je ekspeditivno zabranila pristup španjolskim direktorima i preuzela kontrolu nad kompanijom imenovanjem ministra planiranja Julija De Vida novim šefom kompanije. Bura negativnih reakcija, drvlje i kamenje, slijedili su jednako brzo. Iz Bruxellesa su se oglasili klasičnim pozivom na dogovor i upozorenjem kako takvi potezi narušavaju kredibilitet zemlje kao poželjnog odredišta za investicije, Španjolci su bijesni, od Vlade do običnih ljudi koji ostavljaju komentare protiv Argentine gdje god stignu, a analitičari objašnjavaju da Argentina nema dovoljno vlastitog novca za ulaganje u razvoj eksploatacije novih polja, da nije Repsol kriv za uvoz energije u zemlju koja bi je trebala imati sama dovoljno te, naravno, podsjećaju kako će zemlju ponovno zaobilaziti investitori.

S druge strane, ako netko ima iskustva u poigravanju investitorima, to je Argentina. Moglo se, doduše, stvar izvesti i suptilnije, toliko stoji. Vlada je umjesto otvorenog otimanja kompanije natrag mogla Repsol barem isplatiti i tržišnim mehanizmom steći većinski udio, ovako definitivno ostavljaju gorak okus i izazivaju veliku sumnjičavost drugih potencijalnih investitora. Prvi koraci sugerirali su takav razvoj događaja jer su lokalne vlasti polako otkazivale koncesije YPF-u proteklih mjeseci, čime je vrijednost dionice srušena za čak 40 posto, no na kraju se Kirchner odlučila za osjetno melodramatičniji potez.

Ako je pogoditi logiku Argentinaca, vjerojatno računaju na plan B, prije svega Kinu, zemlju izrazito aktivnu na području svjetskih resursa proteklih godina, iako je u tom slučaju riječ o neizvjesnoj okladi. U prilog im ide američka procjena da Argentina ima treće najveće rezerve nafte i plina u škriljcu, što bi moglo privući pozornost drugih potencijalnih investitora.

Nadalje, nisu ni Argentinici bez pokojeg asa u rukavu bude li otvorenog šaketanja sa Španjolcima. Dužnička kriza i plesanje na rubu financijskog sloma zahtijevaju svu energiju i pozornost službenog Madrida, a upravo je Latinska Amerika uvelike ključno tržište za tu zemlju i svojevrstan amortizer efekata krize. Prešlovit odgovor mogao bi i druge zemlje regije ozlovljiti prema Španjolskoj. Osim toga YPF nije jedini aktivni španjolski interes u Argentinu, tu su banke poput Santander a i BBVA, Telefónica, Inditexa (Zara) i drugih velikih kompanija. Dramatičan potez, čini se, nije tako spontan kako se u prvi mah činilo.

Konačno odluci prethodili su tjedni natezanja dviju strana zbog nezadovoljavajućeg poslovanja YPF-a. Vlada je napadala Repsol zbog slabih rezultata kompanije i niske razine investicija u poslovanje, lokalne vlasti oduzele su im niz koncesija odgovornih za oko 18 posto YPF-ove proizvodnje, a potkraj ožujka Fernandez je odbacila i financijski plan kojim je predviđena isplata dividende za 2011. u dionicama, ne u gotovini, i rekordne investicije od 3,4 milijarde dolara. Koškanje je tako napokon prekinuto odlukom o preuzimanju kontrole nad kompanijom, a koliko Španjolci zapravo mogu naškoditi Argentinu u odmazdi upitno je. Drugih investitora dubljeg džepa moglo bi biti, u zemlji je još niz španjolskih poslovnih interesa i šire antagoniziranje regije o kojoj ovise ne mogu si priuštiti. Argentina je, pak, još odsječena od financijskih tržišta i prisiljena uvelike oslanjati se na sebe, pa bi negativni efekti mogli biti manji nego što neki priželjkuju.

Sektor zabave na otvorenome u Europi se doživljava kao brzorastuća industrija i turističke agencije diljem Europe sve više traže aktivne oblike odmora sa sadržajima poput bicikliranja, planinarenja, skijanja, snowboardinga, jedrenja i drugih sličnih aktivnosti. Sportovi na otvorenome sve su popularniji zahvaljujući medijima i lakšem pristupu takvim aktivnostima, zbog čega dva trenda posebice karakteriziraju taj sektor – tendencija individualizacije i personalizacije tih aktivnosti i načina na koje se ljudi njima bave te tendencija prelaska od urbanih sportskih aktivnosti prema ruralnim.

Sve više poduzetnika osniva kompanije radi davanja takvih usluga rastućoj klijenteli i stoga traže kvalificirane animatore koje nije lako pronaći. Istodobno, sve više mladih ulazi u tu industriju, ali ne mogu pronaći adekvatne programe uvježbavanja i kvalifikacije da bi mogli biti animatori aktivnosti na otvorenome ako to žele raditi u više različitih zemalja.

Može se reći da, iako industrija cvjeta, poslodavci i zaposlenici teško usklađuju zahtjeve jedna prema drugima zbog manjka koordiniranosti na europskoj razini, zbog čega su pokretljivost radnika i potencijal zapošljavanja ograničeni. Novoupostavljeni Europski kvalifikacijski okvir za animatore na otvorenome poboljšat će trenutačno stanje sektora, a trebao bi poslužiti pet glavnih dionika: potrošačima, proizvođačima sportskih usluga, radnoj snazi, davateljima programa uvježbavanja i donositeljima odluka.

Sektor se sastoji od širokog spektra različitih aktivnosti koje uključuju obrazovanje, rekreaciju i uvježbavanje za odrasle koje se mogu svrstati u četiri glavna područja: edukacija i društvena intervencija, rekreacija, uvježbavanje i turizam. U Hrvatskoj se situacija rapidno mijenja, avanturistički turizam i turizam na otvorenome toliko su prisutni da ih tržište rada ne može pratiti. Trenutačno se provode razne inicijative, no sve dok se obrazovni sustav ne uključi, sektoru će manjkiti isplativosti.

Fakultet kineziologije u Zagrebu razvija program upravljanja rekreacijom na otvorenome, čime će osigurati kadar potrebna u Hrvatskoj i otvoriti mogućnosti za zapošljavanje mladih u europskim odredištima.