– Ne idemo u izdavanje nove obveznice. Glasine koje su se o tome pojavile nisu točne. Obveznica koju smo izdali lani istječe potkraj sljedeće godine. Već sada radimo na tome da zamijenimo tu obveznicu nekim drugim instrumentima. Nije isključena opcija smanjenja vlasničkog udjela, u obzir dolazi sve što nam može ojačati položaj. Bolje je biti 50-postotni vlasnik dviju velikih cementara nego 100-postotni jedne male. I to je također proces sazrijevanja.
– Nema prtiška banaka. Radimo na restrukturiranju tako da definitivno ostajemo u segmentu cementa, betona i agregata i dalje se širimo, a za popratne djelatnosti, poput crijepe, cigle i keramike, postoji mogućnost da se njihovom prodajom restrukturira dio financijskih obveza. Ušli smo u taj proces, no sve ovisi o namjeri kupca, cijeni, ali i našoj odluci želimo li neki segment dalje razvijati samostalno ili je on postigao određeni limit unutar poslovne politike Grupe. Ukratko, otvoreni smo za razgovore o tome, no zasad nema nikakvih novosti. Nismo prisiljeni ništa prodavati u bescjenje.
Dok u segmentu drva nismo uspjeli, poslovanje vezano uz crijepe, ciglu i keramiku dobro smo pozicionirali i ostvarili profitabilne poslove. U posljednjih šest, sedam godina, uključujući 2008., investirali smo više od 350 milijuna eura i sve pogone dignuli na zavidnu europsku razinu i sada tu nema potrebe za nekim velikim ulaganjima.
– Pogriješio sam u tom smislu što nisam predvidio krizu. U našem je slučaju dobro to što smo na širem tržištu, pa ne mogu reći da sam pogriješio u širenju na regiju. Da nismo ulagali u modernizaciju proizvodnje, ne bismo bili konkurentni na tržištu. Imao bih manji dug, ali ne bih uopće imao tvornicu i izgubio bih i ono što sam prije ulagao. Teško je reći što je tu bolje ili gore. Lako je sada znati što je trebalo drugačije, ali ako zanemarimo krizu, ne vidim što sam pogrešno napravio i nisam siguran da bi bilo bolje da sam nešto drugačije učinio.
