Home / Informacije / Klub lider! Izvoznika

Klub lider! Izvoznika

Razvoj novih tehnologija degradirao je vrijednost ljudskoga rada u proizvodnji, no gotovo 100-postotno automatizirane tvorničke linije još ugrožava tradicionalna proizvodnja. U Hrvatskoj, primjerice, u srazu nove i tradicionalne tehnologije proizvodnje drvenog ugljena rezultat je neriješen. Postoji jedan industrijski proizvođač, nekoliko srednje velikih i oko 400 malih, a svi tradicionalni proizvođači zajedno godišnje proizvedu drvenog ugljena, a riječ je o nekoliko tisuća tona, koliko i industrijski proizvođač sam.

Drveni ugljen je najdugovječniji energent. Upotrebljava se još u brončano doba, a odigrao je primarnu ulogu u razvoju metalurgije sudjelujući u stvaranju temelja za prvu industrijsku revoluciju. Iako ga je otkriće nafte i plina marginaliziralo u energetskom i ekonomskom smislu, vrijednost drvenog ugljena u nekim slučajevima veća je od zlata. Zbog velike moći upijanja i eliminiranja otrova i mikroba, drveni ugljen upotrebljava se u medicini, ratnoj i svemirskoj industriji te nanotehnologiji, a izvrstan je neutralizator radijacije.

Japanci su, primjerice, nakon katastrofe u nuklearni Fukushima pokupovali sve svjetske zalihe drvenog ugljena proizvedenog od kokosova oraha. Koristan je bio i nakon katastrofe koja se prije nekoliko godina dogodila u Meksičkom zaljevu kad je došlo do nekontroliranog curenja nafte iz bušotina. Drveni ugljen proizvodi se termičkom razgradnjom drva na tradicionalan način na otvorenom i u pećima, a industrijski u retortama procesom suhe destilacije drva. Tradicionalna proizvodnja drvenog ugljena odvija se uz kontrolirani dovod zraka koji omogućava izgaranje drva, a industrijska ne koristi zrak.

Iako se potražnja za drvenim ugljenom u svijetu povećava, godišnja potrošnja je veća od 40 milijuna tona, u Hrvatskoj je drveni ugljen luksuz i upotrebljava se kao gorivo za roštilj. Najveći potrošači su restorani tijekom turističke sezone.

Draženku Čendaku, vlasniku konobe Lovac, paljenje karbunice sezone je, dodatni, posao u kojem mu pomaže brat Aleksandar. Još dok su braća Čendak bili djeca, otac Lazar prenio im je tradicionalno znanje proizvodnje drvenog ugljena naučeno od njihovih istarskih predaka. Čendak proizvodi drveni ugljen u iskonski čistoj prirodi na oko tisuću metara nadmorske visine na Ćićariji čiji malobrojni stanovnici u nekoliko sela žive savršene nesuvremeno-suvremene živote.

Čarolija života na Ćićariji satkana je od ljepote krajobraza, sačuvanog okoliša, savršenog mira kojem lako podliježu i najemirnija duša, beskrajnog vidokruga u kojem se spajaju planina, nebo i more, osjećaju neupitne slobode i nepoljuljane samobitnosti…, onoga što je urbanom čovjeku prikraćeno i čiju je vrijednost odavno zaboravio. Zato, dok je god života na Ćićariji, opstat će i tradicionalna proizvodnja drvenog ugljena koji je zbog kvalitete istarskog drva izdašnji od onoga proizvedenog u ostalim dijelovima Hrvatske.