U krizi su otpuštali samo privatnici, pa je u tom sektoru produktivnost mnogo veća od plaće. U javnom sektoru nije bilo otpuštanja, pa je produktivnost manja od plaće. Javni sektor mora se restrukturirati.
Broj zaposlenih u prva dva ovogodišnja mjeseca bio je manji za 146 tisuća u odnosu na isto razdoblje 2008. Stopa zaposlenosti, prema Eurostatu, bila je 54 posto 2010. – nižu su imale samo Makedonija i Turska. To je manje radnosposobnih na tržištu rada nego 2004. Ako bi se podaci deseonirali (što statistika ne radi) i ako bismo tako mjerili odnos između broja zaposlenih i ukupnoga radnosposobnog stanovništva, tada je zaposlenost manja od 40 posto! Dok se javnost bavi stanjem na Zavodu na zapošljavanje, alarmantan podatak o zapošljivosti iznijedrio je samo jednu ideju – volontiranje.
Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Šplitske banke, objašnjava da su se problemi na domaćem tržištu rada gledali isključivo na osnovi visoke nezaposlenosti, pa se problem svrstao u kategoriju socijalnoga, a ne ekonomskoga. Zbog toga su se primjenjivala isključivo kratkoročna rješenja, najčešće prijevremeno umirovljenje. – Smanjenje radne snage utječe na stabilnost javnih financija jer taj model podrazumijeva rast socijalnih transfera. Dostupnost radne snage uvelike određuje i kretanja u platnoj bilanci, na tekućem računu, dakle na temelju konkurencnosti i izvoza, i na kapitalnome računu, na temelju tokova međunarodnog kapitala. Smanjenje ljudskog kapitala kao jednog od temeljnih inputa za rast dugoročno smanjuje i potencijalni rast BDP-a – upozorava Šantić. Razloge slabe zaposlenosti dijelom treba tražiti u prošlosti: u privatizaciji, koja je viškove zbrinjavala umirovljenjem, u ratu, ali i niskoj stopi poduzetničke aktivnosti. Premalo se radnosposobnih odlučuje za samozapošljavanje, jednostavnije je pronaći sigurno radno mjesto u javnoj službi.
Vladimir Preveden, voditelj zagrebačkog ureda Rolanda Bergera, smatra da se zaposlenost može povećati na dva načina: – Privatne tvrtke trebaju ulagati u inovacije i shvatiti da im tržište nije regija, nego svijet; Vlada bi pak trebala pokrenuti ulaganje u industrije budućnosti koje jamče dugogodišnji natprosječni rast. Takve smo projekte osmišljavali za nekoliko vlada u svijetu. To su industrije zelenih tehnologija, e-mobilnosti, održive poljoprivrede, mobilnih komunikacija, internetske ‘startup’-tvrtke te farmaceutika. Nažalost, nismo ni blizu takvih inicijativa u Hrvatskoj – zaključuje Preveden.
Konzultant Željko Perić objašnjava da su mnoga poduzeća zbog nekonkurentnosti i nemogućnosti inoviranja pokušavala preživjeti isključivo rezanjem troškova i smanjenjem broja zaposlenih. U takvim je uvjetima ključna dinamika poduzetničke scene, ali nije se zapošljavalo u novim industrijama, i to zbog nedovoljno ulaganja u istraživanje i razvoj, fokusa domaćih poduzetnika na domaće tržište, visoke cijene rada. – Za povećanje zaposlenosti nužna će biti kombinacija reformi i poticaja, među ostalim i poreznih – poručuje Perić.
No Željko Lovrinčević iz zagrebačkog Ekonomskog instituta tvrdi da je problem i rješenje samo u jednoj stvari: rastu produktivnosti javnog sektora! Produktivnost zaposlenih raste, ali samo u privatnom sektoru. – Kriza je jako polarizirala ta dva sektora. U krizi su otpuštali samo privatnici. Oni koji su ostali raditi u tom sektoru rade za nekoliko ljudi, pa im je produktivnost mnogo veća od plaće. U javnom sektoru nije bilo otpuštanja, raste jedinični trošak po zaposlenom, pa je produktivnost niža od razine plaće. Ukupno, tržište je u ravnoteži, ali na račun samo dijela zaposlenih. Rješenje je samo u rastu produktivnosti javnog sektora, ne u linearnom zamrzavanju ili rezanju plaća. To su radile Španjolska, Portugal te neke baltičke zemlje, ali bez rezultata. Javni sektor mora se restrukturirati, nema drugog načina rasta produktivnosti i konkurentnosti – kategorizirao je Lovrinčević.
Da je stvar upravo u tome, tvrdi i glavni hupovac Davor Majetić. Jedino liječ rast konkurentnosti, a to znači provesti sve reforme koje čekamo već 20 godina. – Država mora pokrenuti stvarne promjene, ali ne kozmetički, nego stvarnom pro- vrednom reformi, osiguravajući konkurentnost, transparentnost i motivirajuće okružje. U takvu su okružju poslodavci spremni preuzeti poduzetnički rizik i pokretati konkurentne poslovne projekte. Takvo okružje otvara nova radna mjesta i nove poslovne modele kojima je glavno mjerilo uspjeha izvrsnost, produktivnost i učinkovitost. Kratko, zbog teške situacije treba što prije privući ozbiljne investitore, a to znači hitno promijeniti poduzetničko i investicijsko okruženje.
