Tragedija u japanskoj nuklearnoj elektrani Fukushima posljednja je od tragičnih epizoda koje su upozorile svijet na opasnost od mogućih ‘nepredviđenih događaja’ i scenarija koji su mogući ako nešto krene mimo sigurnosnih planova. Dug je put od ruskog Černobilja i Otoka tri milja do Fukushima pa nije za čuditi da i stručnjaci razmatraju nove načine korištenja nuklearne energije koja je bez ikakve sumnje najjeftinija i najekonomičnija energija koja se danas još uvijek može dobiti. Ideja je mnogo, no čini se da je jedna od najobzibilnijih ona po kojoj bi se nuklearne elektrane mogle preseliti ispod zemlje kako bi smanjile svoj utjecaj na crne scenarije koji se mogu dogoditi eventualnim raspadom sustava.
Iako još mnogima nije pretjerano zanimljiva ideja o izgradnji nuklearnih postrojenja (ili barem nekih dijelova poput reaktora) pod zemljom, u Singapuru je ona već gotovo na razini pilot-projekta. Stanovnici te zemlje nemaju mnogo izgleda u bijegu pred raspadom nekog mogućeg nuklearnog sustava jer cijela zemlja ima tek 700-tinjak četvornih kilometara, pa ideja o selidbi ‘underground’ nailazi na plodno tlo. Razmišlja se o malenom reaktoru na 30 do 50 metara ispod zemlje usred granitnog okruženja s podzemnim hodnicima koji bi pružali sigurnost bijega pred eventualnom hava-rijom. Cijela je ta mogućnost najavljen nedavno kada je Hooman Peimani, stručnjak zadužen za energetsku sigurnost na Nacionalnom sveučilištu u Singapuru, predstavio projekt. I on je prvo ukazao na sadašnju situaciju u Singapuru u kojem se jednostavno ne može pronaći prostor za nuklearnu udaljeniju pet kilometara od naseljenih gradskih središta, a poznato je da zemlje s nuklearnim elektranama grade takve objekte udaljene najmanje 20-ak kilometara od prvog naseljenog mjesta. Ne može se graditi nikakva velika nuklearka, kaže Peimani nego samo mali reaktori od 30 do 50 megavata što je otprilike tek dva deset dio snage velikih prosječnih nuklearnih elektrana koje se grade u svijetu. Jedino takve, naime, imaju svoju komercijalnu opravdanost. Činjenica je i da njihovo smještanje pod zemlju dodatno povećava cijenu. Unatoč tomu, već su dvije tvrtke, TerraPowerland i Hyperion Power, ponudile svoje projekte takvih ‘mini reaktora’ u kojima je naizgled sve riješeno i jedino što ostaje nepoznato jest način povezivanja s električnom mrežom. Taj dio problema ostat će nerješiv barem nekoliko sljedećih godina, tvrde stručnjaci. No, i sa svim tim opterećenjima Vlada Singapura potvrdila je rješenja podzemnih nuklearki u feasibility studiji iako nije naznačila nikakve rokovne moguće izgradnje. A do tada, Singapur će i dalje ovisiti o prirodnom plinu iz Indonezije i Malezije koji zadovoljava najveći dio potrošnje električne energije iako se upravo dovršava i veliki projekt LNG terminala koji će otvoriti mogućnost dobave plina iz bilo kojeg područja u svijetu.
Svoj doprinos razmišljanjima o izgradnji podzemnih nuklearnih elektrana dao je i Wes Myers, američki znanstvenik u Nacionalnom laboratoriju Los Alamos koji godinama radi na ispitivanjima i mogućnostima izgradnje podzemnih nuklearki, njihove sigurnosti i budućnosti. On je izazvao veliku pozornost i samom činjenicom da je usko vezan uz Izrael, čak i predaje na Sveučilištu u Jeruzalemu, čiji stručnjaci intenzivno istražuju načine zaštite od moguće nuklearne katastrofe na tom području. Već godinama radi na pojedinostima izgradnje podzemne nuklearne elektrane koja bi mogla biti smještena na dubini od sto do 300 metara i do čijeg bi reaktora vodili posebno izgrađeni tuneli. Neki dijelovi elektrane mogli bi biti smješteni na površini, ali bi samo srce elektrane trebalo biti ispod zemlje kako bi se zaštitilo od mogućih teroričkih napada ili potresa. I sam Myers smatra da bi zbog smještaja ispod zemlje stanovnici tog područja lakše prihvatili projekt. Kada se govori o snazi reaktora ispod površine zemlje, najčešće se spominje mogućnost izgradnje reaktora snage 300 megavata iako ni on sa svojim kolegama ne isključuje mogućnost izgradnje cijelog industrijskog parka ispod zemlje s grupom reaktora i ostalim dijelovima poput skladišta nuklearnog otpada itd. U tom slučaju bi se, naravno, povećala i ukupna snaga nuklearnog postrojenja.
