Mirovinska reforma i demografski izazovi

Dova istaknuo je u svojoj prezentaciji da je u proteklih deset godina od uvođenja mirovinske reforme u obveznim mirovinskim fondovima stvoreno 6,1 milijardu kuna nove vrijednosti. Prosječni član je dosad uplatio 23 tisuće kune, a stanje na računu mu je oko 27 tisuća kuna. Prosječni godišnji prinos fondova bio je oko 5 posto, što je oko 2,5 posto iznad inflacije u proteklih deset godina.

Javna podrška reformi bila je ključna za uspjeh i možemo reći da je naša mirovinska reforma bila jedna od najuspješnijih u regiji – rekao je te poručio da snažno podržavaju prijedlog o povećanju izdvajanja za drugi stup s pet na sedam posto.

Naš sljedeći prijedlog jest taj da se članovima omogući izbor rizičnosti ulaganja njihove mirovinske štednje. Isto tako, želimo više ulagati u profitabilne domaće projekte koji pokreću gospodarski rast, a za to nam je potreban snažniji vlasnički angažman mirovinskih fondova – naveo je Novoselec te istaknuo da za početak traže 20 posto vlasništva.

Petar-Pierre Matek iz Hanfe rekao je, pak, da je u Hrvatskoj na snazi oligopolna situacija te da je nemoguć ulazak novih mirovinskih fondova na tržište. Dominantan dio imovine fondova uložen je na domaćem tržištu kapitala te je zbog pozicija u pojedinim klasama imovine potrebno razmisliti o novim modalitetima ulaganja, napomenuo je Matek. Hanfa kao nadzorno tijelo traži modernizaciju legislative i usklađenje nadzora sa standardima EU, čime bi se Hanfi omogućilo davanje preporuka za poboljšanje poslovanja, a ne samo podnošenje optužnih prijedloga, kao što je to slučaj sada. Dobrovoljni mirovinski fondovi imaju prednost nad drugim štedno-ulagačkim proizvodima zbog državnih poticajnih sredstava i poreznih olakšica, rekao je Matek te pojasnio da su oni bez toga zapravo investicijski fondovi.

Andelko Akrap sa zagrebačkog Ekonomskog fakulteta u svojoj prezentaciji ‘Starenje stanovništva u Hrvatskoj – izazov mirovinskom sustavu’ istaknuo je da postajemo sve stariji i da o tome treba voditi računa prilikom reguliranja mirovinskog sustava. Istodobno, očekivani životni vijek u Hrvatskoj nije produljen kao u zemljama EU; samo 2,6 godina za muškarce u dobi od 65 godina u zadnjih 50 godina. Stoga je s demografskog stanovišta problematičan prijedlog povećanja dobi za odlazak u mirovinu, istaknuo je Akrap. I Hrvatice mogu očekivati kraći životni vijek od žena iz razvijenog dijela EU, ali još uvijek će u dobi od 65 godina poživjeti 3,6 godina dulje od muškaraca.

Stoga je demografski opravdano izjednačiti dob odlaska u mirovinu za muškarce i žene, ali svakako treba provesti pozitivnu diskriminaciju za žene za pojedinca zanimanja i za one koje su rodile, naglasio je Akrap. Na kraju krajeva, žene-majke rodile su novu radnu snagu, rekao je taj poznati demograf i zaključio kako je žalosno da Hrvatska još uvijek nema demografsku politiku, iako je riječ o strateškom interesu naše zemlje. Zanimljivo je, dodao je na kraju, da Hrvatska u svojoj povijesti nikada nije mogla zaposliti svoje stanovništvo. A to je zato što se nije razvijala u prostoru, odnosno koncentrirana je samo na nekoliko središta poput Zagreba, Splita i Rijeke. Zato se ne smiju ukladati općine, mišljenja je Akrap, nego lokalnoj zajednici treba dati što više odgovornosti, od odgovornosti za zapošljavanje do demografske odgovornosti, a ne samo novac iz proračuna.

Rade troše vrijeme u traženju posla. Isto tako, napomenula je, treba napokon ljudima objasniti i ispraviti javnu percepciju da je mirovina iz drugog stupa dodatak osnovnoj mirovini iz prvog stupa jer to nije točno. Inzistiram da u državi koja je Ustavom definirana kao socijalna mora postojati odgovornost države za socijalnu sigurnost starih i nemoćnih – zaključila je Šmid i zaradila pljesak nazočnih.

Krešimir Gjenero iz Udruženja mirovinskih fondova rekao je da je treći stup nepravedno zanemaren (200 tisuća osiguranika), ali i kako se nadaju da će se i to uskoro promijeniti. Veliki je problem što nije razvijena svijest o potrebi dugoročne štednje, stoga treba potaknuti ljude da štede, jer je sustav tako i zamišljen – kazao je Gjenero te izrazio uvjerenje da će poslodavci biti nositelji trećeg stupa i to uplatama za svoje radnike, odnosno osnivanjem dobrovoljnih fondova za svoje zaposlenike. U tom cilju treba dodatno potaknuti poslodavce kroz porezne olakšice i provesti javnu kampanju kako bi se educiralo i radnike i poslodavce.

Anđelka Buneta je istaknula kako je izostala edukacija te da mladi ljudi danas ne mare za mirovinski sustav, odnosno da se prepuštaju sustavu u smislu što bude, bit će. Maja Stanojević Pokrovac iz Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) istaknula je kako su oni za povećanje doprinosa u drugi stup mirovinskog osiguranja te da je HUP radio na edukaciji kroz organiziranje okruglih stolova. Svakako ćemo poticati poslodavce da uplaćuju za svoje radnike u III. stup, ali nužno je pojačati tržište rada, kako radnici ne bi bili prisiljeni ići u mirovinu – zaključila je Pokrovac.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS), upitao je koji je bio suštinski razlog da se drugi stup mirovinskog osiguranja povjeri bankama umjesto da je ostao u rukama države. Ljudi su prisiljeni, nastavio je, izdvajati za drugi stup bez mogućnosti da upravljaju svojim novcem.

Damir Grbavac odgovorio je Severu da nešto slično postoji još samo u Rusiji, kad je riječ o tome da je skoro sve u državnim rukama. Nestić se, pak, začudio kakvo je to uopće pitanje te odgovorio čelniku sindikata da smo mogli ostati u socijalizmu želimo li da svime upravlja država.

U raspravu se uključila i Anica Prašnjak iz Sindikata medicinskih sestara i medicinskih tehničara, koja je stala u obranu kolege Severa te izjavila da bismo da nismo postavljali pitanja i danas još bili u špilji. Začudila se što nitko od sudionika konferencije nije postavio pitanje profesije, posebice kad je riječ o produljenju radnog vijeka. Zar će medicinska sestra ili medicinski tehničar sa 70 godina morati raditi na hitnim odjelima i sa štakama skrbiti o malim i velikim teškim bolesnicima? – pitala je Prašnjak. – Lako je vama u svijetu kapitala i službenicima govoriti o kasnijem odlasku u mirovinu, a što je s nama u bolnicama i radnicima u tvornicama?

Prašnjak je naglasila da se ne želi sramiti reći da želi uživati u mirovini, kao što se insinuirao na konferenciji, jer ljudi imaju na to pravo nakon napornoga radnog vijeka. Konferenciju je neočekivano zaključila Ivana Vukorepa sa zagrebačkog Pravnog fakulteta, koja je upozorila sve nazočne da počnu čitati i da se financijski obrazuju jer je mirovinski sustav vrlo složen. Udružimo se iz svih struka i pronađimo najbolje rješenje za naše umirovljenike. Nemojmo gledati samo svoje interese nego interese društva u cjelini – rekla je mlada doktorica znanosti te još dodala da se prije svega ne smijemo bojati rada.

Nakon što je dobila pljesak, za govornicu je stupio ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić, koji je zahvalio svima na sudjelovanju na konferenciji te obećao da će nastaviti razgovore o mirovinskom sustavu. Na kraju je ispričao kako mu je ‘dida’ uvijek govorio da je stolica s tri noge sigurnija od stolice s četiri noge, uz uvjet da su sve tri noge iste dužine.