Home / Tvrtke i tržišta / NIZINSKA PRUGA Kineski NEW DEAL Prugu Zagreb – Rijeka gradit 6e 20.000 Kineza?

NIZINSKA PRUGA Kineski NEW DEAL Prugu Zagreb – Rijeka gradit 6e 20.000 Kineza?

U takvom odlučivanju prepoznatljive markice koje označavaju kvalitetu i kvalitetnu kupnju, kao što su Best Buy Award ili najnoviji Qudal, kupcima mogu itekako pomoći u donošenju konačne odluke o kupnji – potencira je Slavečki.

U svakom slučaju, čini se da su recesivna ekonomska kretanja poslužila kao poticaj novoj niši nagrađivanja kompanija pa tako oni koji ih dovode imaju priliku ostvariti prihode (s iznimkom Trusted Brandsa čije se markice rabe besplatno), a oni koji se njima ‘šepure’ dokazati potrošačima da su bolji i drugačiji. Ako je suditi prema iskustvima zemalja sa Zapada koje su nam, barem u marketinškom smislu, uzorne, taj je model održiv dokle god postoje kriteriji odabira i dokle god ima želje i volje kod kompanija da javno razglase svoje tržišne uspjehe.

Žiri daje kredibilitet natjecanju. Kvalitetni festivali, pa tako i marketinški, ističu se prema kvaliteti žirija. Trebal je proći dvije godine potpune tišine dok krovne strukovne udruge ne pokrenu nešto čime će se nagrađivati kreativni uspjesi domaće oglašivačke industrije. Festo je zamijenila IdejaX, ovaj put u režiji HURA-e i domaće podružnice IAB-a koji su predavanja i dodjelu strukovnih nagrada X i Mixx dogovorili u Umagu 11. i 12. svibnja. O važnosti nagrađivanja u svijetu marketinških agencija porazgovarali smo s predsjednikom žirija za nagrade X i kreativnim direktorom Brukete&Žinić OM-a Nikolom Žinićem.

  • Vjerujete li da je IdejaX ispravila manjkavosti Festa?

  • Na svim svjetskim festivalima postoje komentari na odluke žirija, naravno, jer žiri je tijelo koje neko natjecanje čini onime što jest. Kada govorimo o FESTO-u, to je bio festival s određenim načinom ocjenjivanja kakav se razlikuje od ocjenjivanja na IdejiX. Na IdejiX fokusirani smo samo na ideju rada bez obzira na medij, a na FESTO-u su se radovi natjecali ponajviše prema mediju. IdejaX donijela je novu dimenziju u ocjenjivanju kreativnosti jer radove promatrano u kontekstu tržišta, ocjenjujemo ideje, pa se jedna ‘nabrijana’ podna naljepnica može ravnopravno boriti s nekim TV spotom. Meni se čini da je za svoje doba FESTO bio dobro postavljen, ali danas je drugo doba, a što se tiče žirija, sve na kraju ovisi o ljudima koji u njemu sjede i o njihovoj savjesti.

  • Tko se najviše ‘okoristio’ nagradama?

  • Sigurno je onda i da se agencija s takvim nagradama kod klijenata percipira kao kreativna i efikasna, a kreativnost i efikasnost naši su osnovni zadaci. Festivali i natjecanja zato i postoje da vidimo što se napravilo u protekloj godini, da dobijemo svojevrstan pregled situacije, a agencijama osim toga služe da odmjeru snage i ponovno – da profesiju guraju naprijed. Zašto se Real i Barcelona stalno međusobno nadmeću?

  • A oglašivači?

  • Naravno da to na isti način služi i oglašivačima jer oni su u tome zajedno s nama, a njima posebno to može biti motiv da budu hrabriji u realizaciji kreativnih ideja. Koliko to pak koristi samom brendu? Postoji Effie nagrada koju također organizira HURA koja uz kreativnost ocjenjuje i njezinu učinkovitost u realizaciji postavljenih ciljeva. Pokazalo se da radovi koji su nagrađeni na IdejiX dobivaju i Effie. Isto tako kada gledamo uratke nagrađene na festivalu Cannes Lions koji ocjenjuje kreativnost na svjetskoj razini, većina njih osvaja i Effie. Dakle, možemo reći da je kvalitetna ideja ujedno i učinkovita.

  • Kako općenito ocjenjujete tržište nagrađivanja u svijetu marketinga?

  • U svijetu se itekako dobro zna koji su festivali relevantni i respektabilni i na kojima je jako teško ući u finale, a kamoli osvojiti nagradu. Uspoređujući to s nekim teniskim turnirima, možemo reći da ono što je Wimbledon tenisu, to je nama Cannes Lions, što je njima Australian Open, to je nama D&AD u Londonu, Flushing Meadows je kao nama Art Directors Club u New Yorku. Zna se da su to nagrade koje imaju svoj kredibilitet i ne može se svatko ondje pojaviti, a s druge strane imamo manja natjecanja na kojima nema tih velikih igrača pa je malo lakše biti zamijećen, iako ne kažem da je i na takvima lako biti nagrađen. Sve ovisi o žiriju i obično se kvalitetni festivali ističu prema kvaliteti žirija.

Vjerljivije je to prepušteno novome ministru mora, prometa i infrastrukture Siniši Hajdašu Dončiću da se dogovori o tome, naravno, ako je Milanović dao zeleno svjetlo. Doduše, kineski zahtjev vjerljivije je konačan pa se može očekivati ‘cjenkanje’, ali nije nerealno očekivati da će buduću nizinsku prugu graditi i kineski radnici.

Ipak, valja pričekati i ponudu njemačke tvrtke DB International, dijela grupacije Deutsche Bahn, koja također već nekoliko godina prati razvoj situacije i vreba priliku da ‘uleti’ u taj projekt. ‘Sukob’ između Nijemaca i Kineza bit će zanimljiv pa će, vjerljivije, i razvoj tih odnosa utjecati na konačno kinesko stajalište o broju njihovih zemljišta u Hrvatskoj. Gledajući pak malo šire, postavlja se pitanje zašto Kinezi odjednom traže dovođenje svojih radnika. Njihov je interes jasan, ali ako vlada velik interes za projekt vrijedan 4,7 milijardi eura, Kinezi (ili Nijemci) bili bi zadovoljni da taj posao dobiju a da pritom dodatno ne ucjenjuju. Netko je ondje u Kini očito izračunao da je položaj Hrvatske takav da bi sad bila spremna i na ustupke samo da joj dođe svjež kapital, i to što prije, no u ovoj fazi ne možemo ići dalje od takva nagađanja.

Platila Hrvatska indirektno više (preko kineske radne snage) nego što želi ili ne, taj bi projekt donio veliku korist. Pruga će, kaže izvršni direktor u HŽ-u Infrastrukturi Tomislav Hozjan, pretežno proizvoditi nenaseljenim područjima i udio tranzitnoga teretnog prijevoza bit će 70 posto. Prema studiji isplativosti, ostatak bi otpadao na daljinski prijevoz putnika: – Nizinska pruga donosila bi znatno veći prihod od tranzitnoga prijevoza nego sada, omogućivala bi bržu dopremu robe do Rijeke i većih gradova te razvoj gospodarstva u gospodarskim zonama Koprivnice i širega područja Zagreba, Karlovca i Rijeke. Skraćenjem prijevoznog puta i povećanjem brzine vlakova znatno će se skratiti putovanje, u pa se očekuje veliko povećanje broja putnika u usporedbi s današnjim brojem – kaže Hozjan.

Iako od gradnje pruge i širenja kapaciteta riječke luke također očekuje mnogo, autor studije o gradnji pruge i riječke luke za potrebe EU Ivan Miloš kaže da su studije koje je naručivala država bile loše. Taj profesor na Riječkom veleučilištu odlučno je odbacio dosadašnje studije koje su izradili IGH (nizinska pruga), Inženjerski biro Zagreb (studija utjecaja razvoja Luke Rijeka na gospodarstvo Hrvatske i Primorsko-goranske županije) te druge tvrtke. IGH svoju još nije završio. Miloš tvrdi da nijedna studija nema uporabnu vrijednost jer se nisu izradile radi analize koristi i troškova (engl. cost-benefit) gradnje pruge i drugih objekata. Objekti se u njima čak i ne spominju, iako, kaže, bez njih pruga nema nikakvo značenje.

Što više, nijednome poštenom i stručnom čovjeku nije bilo dopušteno da sudjeluje u njihovoj izradi. O kakvim je ‘stručnjacima’ riječ, najbolje govori službeni pokazatelj da nijedan od njih nije bio ni blizu projektima koje naručuje EU – kaže Miloš. Sudeći po tome, studije ćemo morati platiti ponovno. Ipak, naši sugovornici iznose konkretnu korist od projekta: Miloš uz nizinsku prugu navodi još pet nužnih a korisnih projekata, kao što su poslovne zone Bosiljevo, Netreć, Miklavija, Škriljevo – Kukuljanovo i Jastrebarsko. Zvuči fantastično, ali tvrdi da bi se u prvoj fazi trebalo otvoriti najmanje 100 tisuća novih radnih mjesta, a u drugoj (do 2025.) još najmanje 60 tisuća. To pokazuju studije koje je financirala EU jer ona svoj ‘new deal’ temelji na razvoju Hrvatske s tih šest velikih projekata koji čine cjelinu. U prilog tomu ide i informacija da je nedavno gradnju velikoga logističkog centra Miklavija u Općini Matuljima, kaže Miloš, preuzeo američki investitor.

Koliko su poslovne zone važne, pokazuje i dio studije EU o multiplikatorima gospodarstva s razvojem luka na sjevernom Jadranu. Godišnji promet trebao bi biti iznad 80 milijuna tona suhog tereta, s tim da bi glavna prometa (30 milijuna tona) prolazila riječkom lukom. Kad bi danas bila u punom kapacitetu (15 milijuna tona tereta na godinu), njezin bi ekonomski multiplikator bio otprilike 11, tvrdi Miloš. S povećanjem kapaciteta, gradnjom pruge i razvojem poslovnih zona za do radu, preradu i oplemenjivanje nove robe taj bi multiplikator trebao biti veći od 16. Drugim riječima, na svaki euro prihoda Luke Rijeka ostvarilo bi se još najmanje 16 eura.

Napokon, EU je takvu odluku službeno donijela 2010. u Szczecinu, no na tu se sjednicu nije odazvao nijedan hrvatski ministar. Pozvani su bili Pankretić, Kalmeta i Šuker, koji nisu htjeli ni sa slušati nas koji smo o svom trošku bili na toj sjednici i dokazali ministrima EU da su Hrvatska i Luka Rijeka njihov strateški interes – kaže Miloš.

Danas riječka luka prekrca jedva 1,7 milijuna tona, a k tomu željeznica prevozi samo 17 posto tereta iz Luke, pa brojke procijenjene nakon ulaganja u Luku i željeznici, na prvi pogled fantastične, nisu nerealne. Hozjan kaže da bi se pruga trebala početi graditi 2014. gradnjom drugoga kolosijeka od Dugoga Sela do Križevaca, a završiti 2026. gradnjom novih željezničkih pruga u riječkom čvoru radi povezivanja s novim lučkim kapacitetima. Iako se slaže s Milošem da je okvirna procjena troškova 4,7 milijardi eura, upozorava na to da se zasad ne mogu cijelovito procijeniti jer tehnička dokumentacija za cijeli prometni smjer nije izrađena na istoj razini. Naime, za dionicu Dugo Selo – Križevci završava se izrada glavnih projekata, a za dionicu u Primorsko-goranskoj županiji postoje samo idejna rješenja za izradu prostornih planova.

Na najskupljoj dionicu, onoj od Karlovca do Krasice, troškovi bi mogli porasti i do 20 posto, što ovisi o zahtjevima za zaštitu okoliša, koji sad još nisu poznati – kaže Hozjan.

Kad je pak riječ o staroj pruzi, ona će dobiti pomoćnu i važnu ulogu. Nova pruga sinergijski će se podupirati, ali i osvremeniti, jer će se količina međunarodnoga javnog prometa brzo povećati. Miloš tvrdi da su uglavnom poznati koncesionari za nizinsku prugu i druge strateške objekte na koje će se davati koncesija na otprilike 75 godina.

Naravno, najveći koncesionari dolaze iz Kine i SAD-a te Rusije, uz napomenu da partneri iz SAD-a iskorištavaju kineski razvojni potencijal. Već su pod kontrolu uzeli Miklaviju i neke druge projekte te potiču Vladu da napokon ponudi međunarodne razvojne natječaje, što bi se moglo dogoditi početkom iduće godine, kaže Miloš.

Mediji nagađaju da je dodjela posla Kinezima u izravnom sukobu s interesima EU. Međutim, ako Amerikanci doista podupiru kineski ulazak, onda je i premijer Milanoviću dogovor s Kinezima nešto lakši posao jer ne bi bilo prvi put da se sudaraju interesi SAD-a i EU. Pitanje je samo koliko će Hrvatska indirektno izgubiti bude li morala dati radne dozvole kineskim radnicima.