Problem je u tome i što su klasični mediji, ponajviše televizija, znatno jeftiniji u usporedbi sa Zappadom i jasno je kako s jednom kampanjom na TV-u klijent može pokriti široku ciljnu skupinu i po nižjoj cijeni. Filozofija je ‘ajmo trpati onamo jer je ondje najsigurnije, a i ne moramo biti pretjerano kreativni kao u onlineu’. No pitanje je koliko je to zaista istina, koliko iz njihove ciljane skupine zaista doživi njihovu poruku. I mnogim predsjednicima Uprave još treba objasniti što je to Facebook ili koje su sve mogućnosti interneta te da to nije uzaludno trošenje novca.
Treba li svaka kompanija imati profil na Facebooku? U Hrvatskoj je u prosjeku milijun i pol ljudi na Facebooku aktivno jedan sat na dan. Iz toga se vidi kako je jasno da je to sjajan medij za interakciju i oglašavanje. Danas je više od dvije tisuće kompanija službeno aktivno na Facebooku i bit će ih još.
Kompanije katkad kažu da im treba Facebook ‘jer su svi ondje’. To se ne može nazvati strateškim ciljem. Učinkovost se ne mjeri brojem fanova. Pitanje je kakva je interakcija, koji su ciljevi komunikacije itd. Možda samo deset posto kompanija zna što radi na društvenim mrežama.
Važno je tko sjedi u marketingu kompanije. I agencije zatim trebaju educirati klijente o tome što se sve može napraviti. Na Facebooku možeš najbolje mjeriti interakciju i reakciju.
Da, klijenti često pitaju koji je njima tu ROI. Ja im kažem, ROI u ovom slučaju nije Return on Investment (povrat ulaganja), nego Risk of Ignoring (rizik od ignoriranja). Mediji mogu najlakše mjeriti učinkovitost, a u svim drugim sektorima važno je postaviti strategiju te prema njoj usmjeravati komunikaciju. No ja bih se vratio na usporedbu Hrvatske sa zapadnim tržištem. Vani se u viralne kampanje ulažu na milijune dolara. To za mene nije viral. Mislim da smo mi tu sjajni jer praktički nemamo ni približno toliko velike proračune.
Teško je objasniti da je rezultate kakve klijenti očekuju nemoguće ostvariti s proračunima koji su na raspolaganju. Da bi nešto bilo uspješno, morate imati i Facebook Adse i Google Adse, a na kraju krajeva i vrijeme i ljude koji će raditi na kampanji. Primjera koji su tako genijalni da se dijele praktički sami od sebe jako je malo. Uglavnom, iza viralnosti ipak stoji veći novac. Facebook se pokazao super za portale. Manji portal s Facebooka vuku čak i oko 80 posto prometa, što se direktno pretvara u zaradu jer ona pak ovisi o posjećenosti. Zato je bitno da fanove odvuku na web-stranicu. Tvrtke koje nisu web-portali na Facebooku moraju drugačije funkcionirati. Konkretno, privući kupce u offline trgovine. Agrokor preko Konzumove stranice na Facebooku nudi ekskluzivne ponude samo za svoje fanove, čime se postavljaju novi trendovi u targetiranom poslovanju.
Kad tvrtke krenu same u ‘strategiju’, uglavnom im kažem ‘reko sam vam’, ali, naravno, to ne kažem. (smijeh) Naime, još treba proći vrijeme dok ne shvate da im strategiju društvenih medija ne može osmišliti ni provoditi netko tko je donedavno, ne znam, bio mali od printera. Dovedu se u situaciju da imaju golem balast fanova koje su nekim čudom skupili, ali koji ne sudjeluju u interakciji. Naravno, Facebookov algoritam napravi svoje i fanovima se stranica više ne pojavljuje. Imam klijenata kojima sam ‘liječio’ stranice i prvo bih maknuo ljude koji su to dotad radili i zatražio, koliko je to moguće, neovisnost i povjerenje.
