Specijal

Najviše problema stvara nam stajalište Ministarstva zdravstva koje i biljku s 0,2 posto THC-a smatra drogom, iako ga za zloporabu treba biti više od 20 posto. Nužni su vizija, želja te povezivanje s drugim tradicionalnim proizvođačima. Tako bi cijela priča bila isplativa. Naše je ministarstvo prepoznalo i poduprlo industrijsku proizvodnju kanabisa. Bilo je i pokrovitelj Simpozija o konoplji. Prema UN-ovoj povelji svaka zemlja koja se želi baviti medicinskim kanabisom mora osnovati agenciju u ministarstvu zdravstva koja to nadzire i regulira. Bivša Jugoslavija bila je prava sila u proizvodnji konoplja, odmah iza Rusije i Poljske. Danas nema ni sjemena ni znanja.

Industrijske i medicinske proizvodnje za svoju ‘avangardnost’ bore se na svim područjima gospodarske i vanjske politike. Opet, s druge strane, među najvećim proizvođačima danas su Kina, Čile, Rusija, Ukrajina, Mađarska, Poljska – mahom nekadašnje totalitarističke zemlje koje se još do kraja nisu riješile naslijeđa državnog upravljanja. Iznimka je jedino Francuska.

Pa gdje je tu onda računica? Prvo, bitno je unaprijed osigurati kupca iz EU-a. Prosječna europska cijena konvencionalnog sjemena za prehranu je 1,2 eura, a ekološkog 1,8 eura, a do njega dođete šest mjeseci nakon sijanja. Hladno prešano ulje od kanabisa, pak, postiže cijenu od 30-ak eura za litru. Austrijanci su svoju računicu napravili osmišljavanjem cijelog sela u Alpama ukrašenog konopljinim listovima u kojem se nudi hrana na bazi te biljke, prodaju bezbrojni suveniri, odjeća, užad, bilježnice i papir, torbe, kape i sve drugo što vam može pasti napamet. Oko kanabisa bez THC-a napravljena je cjelovita turističko-gospodarska priča. Ipak, treba naglasiti kako svaka članica EU ima svoja specifična, pa i apsurdna, pravila. Tako Nizozemac smije uvesti u Veliku Britaniju lijek od kanabisa ili ulje, ali Britanac ga ne smije kupiti i uvesti. Priča o kanabisu komplicirana je upravo toliko koliko je i biljka korisna.

U ekološkoj proizvodnji kanabis je idealan za plodorede, čisti od korova, upija otrove i teške metale i tjera od sebe većinu nametnika. Štoviše, sadnja kanabisa idealna je za odmaranje zemlje ili njezinu dekontaminaciju. Mađari će u poljima dio kontaminirane zemlje na koju se potkraj 2010. izlio otrovan alumijski mulj nastojati iščistiti upravo nasadima kanabisa. Najbolju su priču zakopali ipak Nizozemci, pa je tako relativno mala tvrtka Bedrocan postala lider u istraživanju i proizvodnji lijekova.

Suvlasnik Bedrocana Tjalling Erkelens, kod kojeg su na edukaciji i dvije Hrvatice, kaže: Ni, kod nas u Nizozemskoj nije išlo lako. Početkom 80-ih godina i kod nas je zabranjen uzgoj i proizvodnja, ali potraj desetljeća imali smo sreću u nesreći. Naime, suprug tadašnje ministrice zdravlja godinama se patio zbog karcinoma i jedino što mu je smanjivalo bolove bio je – džoint! Mi razvijamo lijekove i oni se ne puše, štoviše dokazali smo da je najbolja aplikacija lijeka – vaporizatorom.

Erkelens se nema razloga bojati konkurencije jer za ono čime se on bavi nužna su velika ulaganja, a za razvoj svakoga novog lijeka potrebno je najmanje pet godina. Isto je i s konopljom u svrhe reprezentacije za građevinu, energetski sektor ili papirnu industriju. Mr. Filip Kljajić, predsjednik Hrvatske udruge inovatora poduzetnika, o potencijalima kaže: Naravno da je riječ o isplativoj biljci, ali samo ako kao društvo ili gospodarstvo prepoznamo njezine koristi.

Isplativost je konoplje u svestranosti primjene i razvoju tržišta. Mnogo je znanstvenika i ljudi od struke koji tvrde da ćemo se za deset godina smijati ‘šizmi’ koja je vladala nad ovom superbiljkom. Ako se to dogodi, najsnađe će se smijati Nizozemska i Kanada, mudra i konzervativna gospodarstva koja će širu primjenu dočekati kao monopolisti nad sjemenom i vlasnici prava nad medicinskim proizvodima.