Home / Tvrtke i tržišta / Ubacite u najvišu brzinu!

Ubacite u najvišu brzinu!

No paušalno gledajući, govori i analitičar tržišta kapitala u Službi za ekonomska istraživanja Erste banke Davor Špoljar, nema nekih drastičnih odstupanja Viadukta od sličnih poduzeća po financijskim pokazateljima likvidnosti i zaduženosti. Viaduktova je prednost to što velik dio obveza ne uključuje kamate, već je uglavnom riječ o različitim predujmovima za izgradnju. Stoga je relativni teret kompanije po kamatnim rashodima znatno manji od prosjeka industrije, što u uvjetima pada prihoda osigurava znatno veću fleksibilnost – objašnjava Špoljar.

Kaže da razloge valja tražiti u tome što se Viadukt u zlatnim vremenima građevinarstva zadržao na temeljnoj djelatnosti te bilancu nije opterećio razvojnim projektima kao što su to učinile neke druge građevinske kompanije. Kad je pak riječ o budućnosti, u idućem će razdoblju biti posla najviše u segmentima energetike i željeznica, pa bi i od toga Viadukt mogao imati koristi. Valja napomenuti da velik dio građevinskih kompanija još prolazi proces restrukturiranja bilanci, ali i poslovanja. Stoga će, upozorava Špoljar, istovremeno s restrukturiranjem trebati voditi žestoku borbu za nove ugovore na domaćem tržištu pa će se i konkurencija zaoštravati.

Kada govorimo o izvoznom potencijalu domaćih građevinskih kapaciteta, Špoljar kaže da se najviše očekuje od tržišta u regiji, i to u segmentu ce-stogradnje, s obzirom na to da u njemu domaće kompanije imaju najveći ‘know how’, a sama infrastruktura u zemljama poput Srbije, BiH, i Rumunjske podinvestirana je.

U Raiffeisen banci izdvajaju i sjevernu Afriku gdje su inače hrvatski građevinari bili angažirani na velikom broju projekata. Kažu da se stabiliziranjem te regije može očekivati nastavak, čak i ekspanzija novih projekata zbog obnove regije. No možda bi se Viadukt, pa i njegovi konkurenci, trebao fokusirati i na Poljsku, Rusiju, Slovačku i Ukrajinu. Te zemlje, smatraju stručnjaci, imaju najbolju perspektivu u bliskoj budućnosti, ponajprije zbog izgleda za rast građevinskih tvrtki.

No za nastup u inozemstvu potrebno je poraditi i na financijskom jačanju HBOR-a kako bi ih mogao pratiti na natječajima jer, kako je sam Mikulić svojedobno rekao, HBOR nema jamstva za velike kapacitete. I neizbježno je pitanje ulaska Hrvatske u EU te strepnja da hrvatski građevinari ne dožive sudbinu slovenskih koji su masovno počeli propadati. Sudeći prema Mikulićevim izjavama, strah od dolaska stranih tvrtki ne postoji jer one su već tu. Bojati se mogu, kaže, samo da im neće imati tko izdati bankovna jamstva.