Mrežnom predajom potrošači postaju stručnjaci za oglašavanje

Svicarski je frank već neko vrijeme ‘na apaurinima’, ali tko se jednom opeka sigurno nikad više neće. Igranje s valutama može biti prilično skupo, posebno ako se izgubi iz vida da HNB štiti kunu, ali samo u odnosu na euro. Iako kuna nikada nije zaživjela kao istinska domaća valuta, u vrijeme divljanja švicarske banke su se dosjetile rješenja – zamjena je pronađena u kunskim kreditima. Neke su banke čak ukinule švicarce i konvertirale ih u čiste kunske kredite. Potom je (potkraj 2011. godine) stiglo iznenađenje – svojevrsno upozorenje iz HNB-a da bi Hrvati kredite u eurima u budućnosti mogli plaćati znatno skuplje nego sada, a utjehu bi mogli potražiti u kunskim kreditima. Sukus je to analize Tomislava Galca, glavnog savjetnika u Sektoru za istraživanja i statistiku HNB-a. Galac je u svojoj publikaciji napisao da bi Hrvati uskoro zbog poskupljenja kredita u eurima mogli početi sve više koristiti kredite u kunama. Čak je predložio uvođenje posebnog nameta na kamate koje se plaćaju na nekunske kredite, pri čemu je svejedno bi li taj namet bio neki novi porez ili povećanje obvezne pričuve koju poslovne banke od depozita izdvajaju u središnju banku. No, ključna je poruka da bi konačni trošak snosili korisnici kredita u eurima.

Galac zapravo ističe ono što je u cijeloj valutno-sigurnosnoj priči najvažnije – da kredit u eurima poskupi za krajnjega korisnika kako bi se potaknulo zaduživanje u kunama. Povećanje kamatne stope na stambene kredite u eurima za samo pola postotna boda građanima bi džep na mjesec moglo stajati za više od 200 kuna. Upravo u takvoj situaciji stambeni krediti u kunama počeli bi privlačiti građane. Teško je, međutim, nakon 20 godina ovisnosti o njemačkoj marki, potom i euru odjednom vratiti povjerenje u kunu. Hrvatska je među najeuriziranjim zemljama u regiji, manjim dijelom zbog krize, znatno većim dijelom zbog toga što se i država zadužuje u eurima i na taj način šalje loš signal građanima. Galac predlaže da bi se zbog toga i javni sektor trebao više zaduživati u domaćoj valuti. Podaci, međutim, pokazuju obrnuti trend. Usporedba HNB-ovih podataka o valutnoj strukturi kredita pokazuje da se kunskim kreditima uglavnom okreću domaća poduzeća, i to privatna. Od 31. ožujka 2010. godine do istog datuma ove godine udjel je kunskih kredita u poduzećima s 26,8 posto porastao na 30,5 posto. Istodobno, državna su se poduzeća, baš kao i država više okretala kreditima s valutnom klauzulom ili su se izravno zaduživala u inozemstvu, pa im je udjel s 24 posto pao na 22 posto. I građani su smanjili izloženost kunama, ali to je proces koji je većim dijelom posljedica sveopćeg razduživanja. Zašto je to tako pojašnjava Anton Starčević, glavni ekonomist Raiffeisen banke.

Kunski su krediti uvijek bili dio standardne ponude banaka, ali je cijena kunskih kredita u načelu viša u odnosu kredite s valutnom klauzulom zbog cijene pokrivača valutnog rizika kojem su banke izložene prevladavajućom valutnom strukturom izvora financiranja. Budući da raspoloživost kunskih izvora za financiranje kredita ovisi o odlukama regulatora, a banke već tri godine nemaju pristup dodatnim izvorima kunske likvidnosti iz središnje banke, ponuda kunskih kredita nastaviti će se ograničavati kamatnim diferencijalom – tumači Starčević.

Temeljni je problem, dakle, manjkav izvor novca za kunske kredite (štednja je uglavnom devizna), pa su i kamate na kunske kredite više. Pojašnjava to i Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke. Kunski izvori financiranja bankama su ograničeni, samim time i skuplji, što kunske kredite čini uglavnom skupljima i neprilagodljivijima za klijente. Ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da je domaće gospodarstvo visoko eurizirano, pa su građani zaduživanjem u eurima često zaštićeni od valutnih promjena ostvarivanjem dijela prihoda i/ili imanjem imovine (nekretnine) denominirane u eurima. Promatrajući na razini bankovnog sustava potkraj 2009. godine kunski krediti činili su 27,3 posto ukupnoga kreditnog portfelja. Na kraju prvog tromjesečja ove godine njihov je udjel smanjen na 25,4 posto – pojašnjava Šantić.

Kunski su se krediti pojavljivali povremeno, u slučajevima kada je banka, s obzirom na strukturu svojih izvora i pojavu viška kunske likvidnosti, imala mogućnosti tržištu ponuditi takve kreditne modele. Potražnja za kunskim kreditima u Erste banci, primjerice, bila je prilična i iznosi planirani u toj liniji u cijelosti su iskorišteni. No, to očito nije dovoljno dobar pokazatelj da ugrozi odnos ročne i valutne usklađenosti aktive i pasive. Ni u Hypo banci nema iznenadnih preokreta. Lani je u kunama odobreno 21 posto ukupnih kredita. U sveopćem gospodarskom mrtvilu očito se ipak više vjeruje poljuljanom euru nego domaćoj valuti. No valutni rizik, pokazalo se, nije bezazlen, a do ulaska u EMU dalek je put.