Jedina organska petrokemijska u zemlji značila bi da je riječ o kompaniji od državnog interesa. Otegnota okolnost je to što petrokemijska industrija traži blizinu izvora nafte i plina.
Tvrtka u dugogodišnjoj agoniji očekuje spas od države i banaka, a trenutačno je u završnoj fazi izrade programa restrukturiranja. Konačno rješenje je privatizacija, jer nije realno očekivati da se država bavi proizvodnjom ulja.
Vjerojatno ima šansu, jer je i nakon otvaranja stečaja nastavila raditi. Prihvaćena je odluka da se dio financijske imovine tvrtke proda na tržištu. U roku godinu dana financijski bi mogla opet biti na zdravim nogama.
Sobne ubuduće profitabilno poslovati, zaslužuju novu priliku. No, vlasnici i menadžment moraju biti spremni na ozbiljne promjene u načinu vođenja i upravljanja tim društvima, u skladu sa zahtjevima onih koji ih spašavaju – kaže Perić.
S druge strane, oni koji spašavaju tvrtke, bila to država, investicijski fondovi, FGS-ovi, privatni investitori, banke, vjerovnici, moraju biti mnogo zahtjevniji i aktivniji u praćenju realizacije restrukturiranja i dostizanju postavljenih ciljeva.
Perić napominje da su prošla vremena dugovječnih tvrtki, svi mogu propasti, nema smisla održavati nešto samo zbog tradicije.
Ekonomski analitičar Damir Novotny naglašava da je glavni kriterij tržište, koje jedino može odgovoriti ima li tvrtka proizvod koji može uspješno plasirati. Svaka od tvrtki koja je sada u problemima uvjerena je da ga ima. Ali kamen iz Jadrankamena nije jedini na tržištu, a brendovi Dalmacijavina još su lakše zamjenjivi. No, upravo je za te tvrtke Radimir Čačić najavio da će nastaviti proizvodnju, jer su to kvalitetni proizvodi. Za Vjesnik je, pak, zaključio da se ne može spasiti upravo zato što nema ‘kvalitetan proizvod i tržište’.
U Dalmacijavini, gdje je država dopustila da se gomila porezni dug, s pravom se trebaju zapitati zašto država ne uđe u vlasništvo kao što je učinila u Badelu 1862. Novotny smatra da bi u takvim tvrtkama država trebala brzo konsolidirati poslanje i prodati udjel. Unatoč problemima u kojima su se zatekli Jadrankamen i Dalmacijavino, Novotny smatra da imaju veće šanse za spas od Brodospita budući da brodogradnja nije uspjela preživjeti ni u ostatku Europe. Za Dioki je, pak, otegnota okolnost to što petrokemijska industrija traži blizinu izvora nafte i plina.
Za razliku od Jadrankamena, gdje je stečaj pokrenuo direktor Vedran Vilović, ni direktor Dalmacijavina Ivan Matković ni radnici još nisu za stečaj. Uvjereni su da se problemi mogu riješiti raznim modelima privatizacije, koji uključuju radničko dioničarstvo (ESOP), a ono, pak, strateškog partnera, koji može biti i država.
Iz Vlade su se, pak, ponajviše angažirali oko Jadrankamena, gdje je bilo i najviše buke, pa je Vlada u dogovoru s ostalim vjerovnicima sastavila plan restrukturiranja. Na taj bi način ‘novi’ Jadrankamen trebao dobiti nove vlasnike, jer su vjerovnici, među kojima su najveći banke, pristali zamišljati potraživanja za vlasničke udjele, a pristali su i na to da ulože dodatna sredstva u restrukturiranju i proizvodnju.