Doris Mucak

Kampanja je uspjela učiniti za grad što nisu uspjele stotine turističkih oglasa prije. Ono što katkad uspije nekim oglašivačima, stalno uspijeva Googleu. Dobro, imali su i oni nekih neuspjeha, što zna svatko tko se sjeća, primjerice, Google wavea, međutim, Google ima niz strategija koje su uspješne zahvaljujući širenju ‘od usta do usta’. Prvo, svaki radni dan mnogim ljudima počinje otkrivanjem što stoji iza svakoga novoga Google Doodlea (crteža koji zamijeni Googleov logo na naslovnicu traži-lice), što nije težak zadatak jer, iako ih od objašnjenja dijeli samo jedan klik, o tome uredno izvijesti velik broj medija kao da se radi o vijesti. Googleova Gmail kampanja jednako je uspješna. Naime, kampanje uopće nije bilo, već se proizvod širio tako da mu je pristup imao ograničen broj ljudi, samo putem po-zivnice. Svi vole biti dio tajnog društva, klana ili pro-brane eike, pa su prvi korisnici bili gotovo privile-girani u svom statusu Gmail korisnika. Rezultat je takav da iako je Gmail došao otprilike deset godina nakon drugih besplatnih web-mail klijenata, danas je treći po veličini na svijetu. Kad je riječ o tehnološkim kompanijama, slična je filozofija jasna i Appleu. Manje je više, pa svaka informacija iz jabučnog ta-bora o novim proizvodima već zloglasno izlazi samo na kapaljku. Rezultat je da kad izađe demovideo… bilo kakav demovideo, postane apsolutna senzacija. Video za iPhone 4S s aplikacijom Siri za glasovno prepoznavanje tako je osvojio internet, društvene mreže, profesionalce i obične znatiželjnice.

Ono što su zaglavljeni mačka u kanti, hrčak koji jede doručak na klaviru i panda koja kiše u zološkom vrtu naučili marketinške stručnjake jest da su slatke stvari izvrsne za vir-alne kampanje. Mogu životinje, a mogu i djeca. Mali Darth Vader iz Volkswagenove reklame koja je prošle godine bila u vrhu svih lje-stvica uspješnih kampanja jednostavno je presladak dok pokušava Silom utjecati na svoj sendvič, psa i, naravno, Passat.

Da djeca ‘pale’, pokazala je i kampanja ‘Kony2012’. Problematica ovoga ‘humanitarnog’ videa koji je podijelio i proširio svatko tko je htio ispasti dobra duša puna razumijevanja za patnje djece u Africi mnogo je dublja. Ne ulazeći u pitanje tko je i kako zaradio od kampanje, kakvi su motivi autora i koliko je prikazani sadržaj vjerodostojan, ‘Kony2012’ pokazao je kako potresne priče mogu još doprijeti do ljudi. Autori su kampanju počeli tako što su utjecajnim ljudima čiji se profil masovno prate na Twitteru poslali po-ruke. Jednom kad su selebritiji poduprli akciju, stvar je bila riješena, kampanja je postala vijest, a poruke s ljestvama ‘#stopkony’ i ‘#kony2012’ mogle su se vidjeti na sve strane na Twitteru.

Iz svih navedenih primjera može se zaključiti da viral nema jednostavnu recepturu. Jednako kao što se na glasine i tračeve teško utječe, toliko je teško nadzirati, usmjeravati i poticati širenje sadržaja. Pravi mamac nije lako pronaći i baciti, međutim, neke se pouke mogu izvući. Što više komunikacije s brendom, to su veći izgledi za uspjeh. Sveobuhvatnost kampanje na multiplatformama – što uključuje web, TV i print, ali i integraciju s mobilnim sustavima, korištenje društvenim medijima i inovativnost projekta – svakako postavljaju dobru bazu za uspjeh. Sadržajno, slavne osobe, slatka dječica i umiljate životinje nisu loš recept, no stapanje stvarnog i nestvarnog te izvlačenje izmišljenih ljudi, koncepta i brendova u pravi svijet na zanimljiv način donose interaktivnost koja se traži u svijetu bez granica. Spavam, sanjam? Gledam, sudjelujem? Sasvim svejedno.

Globalne zlatne rezerve rastu samo 1,5 posto na godinu, mnogo sporije od drugih monetarnih agregata. Optimizam nam pruža to da će kamatne stope rasti vrlo sporo, da ljudi gube povjerenje u tržište kapitala i da je zlato ponovno ‘politički korektno’. Interes investitora za ulaganje u zlato ove je godine iznad očekivanja. Sve ga više kupuju i središnje banke. Naime, središnje banke zlato su do sada prodavale, no u posljednjih ga nekoliko godina kupuju, odnosno pohranjuju, što utječe na rast cijena. Stručnjaci su sudionicima predstavili i mogućnosti korporativnog ulaganja u zlato i savjetovali im kako da ga kupuju i pohranjuju u inozemstvu s obzirom na to da se u Hrvatskoj ne može ulagati u investicijsko zlato.

Davor Štefan, bankar i analitičar, tvrtkama savjetuje da rezerve likvidnosti ulože u plemenite kovine kao oblik štednje, i to putem repo-aranzmana, lombardnih ili ‘swap’-aranžmana. Smatra da će monetarno zlato biti pristupačnije Hrvatima kad uđemo u EU i prilagodimo zakonske okvire.

Urednik portala Srebrozlato.com Sven Sambunjak kaže da Hrvati imaju najveća porezna opštećenja na plemenite kovine u Europi: najprije PDV na dodanu vrijednost od 25 posto, zatim porez na luksuz od 30 posto, a tu su i carinska davanja od pet posto.

Mnogo je načina pohranjivanja, ovisno o veličini uloga. Trebate naći dobrog trgovca kojemu vjerujete, koji surađuje s provjeranim kovnicama i spreman je i sâm otkupiti zlato koje prodaje. Najbliže je odredište Slovenija. Ondje je Zlatarna Celje investicijsko zlato u pločicama počela prodavati prije tri godine. U tom je segmentu investicija otišla najdalje.

Zlato možete pohraniti u provjerene sefove zlatarnica ili u banke, no tržište pokazuje da ljudi nisu toliko skloni pohranjivanju u banke. Najčešća je usluga koju od nas traže da svakog mjeseca mogu kupiti male količine. Zlatarna Celje uvela je trajni nalog za kupnju investicijskoga pravog zlata koje se može podignuti u bilo kojem trenutku. Takvim potezom doprli smo i do dobne skupine investitora od 20 do 40 godina, za razliku od prijašnjih vremena kad je 95 posto populacije zainteresirane za kupnju zlata imalo između 40 i 60 godina.

Korisne savjete individualnim ulagačima dao je Zlatko Viščević, autor kataloga kovanica i novčanica iz Jugoslavije, koji je izazvao i veliko zanimanje sudionika temom o falsificiranju poznatih serija kovanica. Ispričao je da državne banke zaraduju na zlatnim kovanicama pretvarajući zlato u posebne serije kovanica sa žigom koje poslije prodaju kolekcionarima. Dobar je primjer neslužbeno izdanje zlatnika od 500 kuna koje je izdala hrvatska Vlada kao rezervu – malo ih je i većinom su završili u imigracijskim kru-govima. Zlato te kovanice vrijedi otprilike 250 eura, a na dražbama postiže do tri tisuće eura. Općenito, stručnjaci investitorima koji odluče kupovati manju količinu, do unce zlata (31,1 gram), preporučuju da radije ulažu u kovanice nego u poluge jer je niža kupovna cijena grama.