Duboković očekuje da će se upravo taj trend s vremenom proširiti na sve slojeve društva i to zbog povećane ponude, ali i činjenice da u recesiji proizvodi s predznakom organskog ili eko ipak jesu nešto skuplji od ostalih. Glavni poticaj za ‘pupanje’ ljubavi prema zelenom leži u činjenici da se svijest potrošača o štetnosti kemikalija znatno povećala, a zbog povećane razine stresa (recesija, recesija) imaju potrebu barem voditi više računa o svom tijelu (kad već duh nije zdrav). Kako pripovijeda Kulaš, TFM je ponukan tim trendom producirao emisiju o održivom razvoju i primijetio je da sve više kompanija postaje svjesno važnosti ulaska na to tržište.
Mnogo kompanija u svojoj filozofiji prodaje nam ‘zeleno’, pa čak i banke prodaju zelene kredite. No, da bi prodali ‘zeleno’, prije svega moraju imati dobar projekt jer je ciljna skupina koja na to ‘pada’ jako dobro informirana i osviještena. Kad radite akcije pošumljavanja, molim vas, zaista i pošumite zemlju ili učinite nešto korisno, a prestanite to činiti kroz virtualne igrice na društvenim mrežama kao što to radi jedna domaća kompanija – poručila je Kulaš.
Mirela Sertić Janković, izvršna direktorica Digitela, tvrdi da se trend ‘zeleno’ u Hrvatskoj manifestira na nekoliko mikrorazina. Primjerice, kroz širenje lanaca trgovine zdrave prehrane i organskih proizvoda, stranih brendova koji ‘uvoze’ svoje globalne proizvode i projekte te trendom recikliranja. Zelenog potrošača ne obilježava samo ono što kupuje, već i koliko kupuje i što radi s otpadom. S druge strane, unutar te potrošačke skupine postoji i ozbiljan broj onih koji se ‘ježe’ od zelenih etiketa na ‘svemu i svačemu’ te ozbiljno vode računa o tome gdje i što kupuju – kaže Sertić Janković.
Lidija Čakanić je uvjerena da će se spomenuta potentna ciljna skupina u idućem razdoblju još više nakačiti na ‘organsko’. Ona pak priliku za razvoj brendova ne vidi samo za korporativni sektor, već i čitavu državu, koja je ‘dušu dala’ za organsku proizvodnju.
Važnost ekološke hrane i zdravih namirnica neće biti samo u fokusu hipstera, prezaposlenih menadžera ili mladih roditelja, već i takozvanih baby boomera, generacije potrošača odraslih na dobrov starom rock’n’rollu koja se približava ili je premašila gornju granicu potentne dobne skupine ‘18 do 49’. Neki mediji i marke tinske publikacije uvjeravaju da je ta dobna granica posve nepravedno povučena na dob od 49 godina, jer i ti ‘stariji’ imaju itekakav sluh za nove trendove i volju za dobar šoping i zadovoljavanje svojih raznoraznih potreba. Suzana Kulaš generaciju ‘baby boomera’ nazvala je novom medijskom zlatnom kokom. Naime, američki mediji našli su se pred novim izazovom: njihova publika, vjerovati ili ne, stari!
I što još – To samo po sebi možda ne zvuči zabrinjavajuće, ali činjenica je da je prosječni ‘potrošač’ televizijskog, radijskog ili novinskog sadržaja prešao pedeset i postao gotovo nezanimljiv oglasićima usmjerenim na mlade. Mediji su stoga prisiljeni mijenjati model poslovanja – kaže Kulaš i dodaje da je The Economist svojedobno naveo primjer izdavačke kuće Universal, koja je uspjela potući rekorde prodaje izdavši CD s najvećim hitovima za one koji su odrastali pedesetih godina prošlog stoljeća.
Osim što kupuju CD-ove oni su najvjerniji potrošači novina – zaključila je Kulaš i zamijetila kako u tom području domaće televizijske kuće imaju velik problem jer se ograničavaju na skupinu do 55. godine.
