Home / Poslovna scena / KAZALIŠTE

KAZALIŠTE

Predstava se temelji na tekstnom predlošku poezije i kratkih priča Aleksandra Stojkovića te glazbenom materijalu braće Sinkauz. ‘Malo je dovoljno’ nudi zanimljivo glazbeno-izvedbeno osvježenje na domaćoj kazališnoj sceni.

Alen i Nenad Sinkauz domaća su polovica hrvatsko-talijanskog benda East Rodeo, koji se teško može žanrovski odrediti, ali kad bi se baš moralo, vjerojatno bi najbliži opis bio onaj fuzije različitih post-rock tendencija i smjerova, kojima su u vrlo kratkom roku nakon prvog pojavljivanja na domaćoj glazbenoj sceni zauzeli bitno mjesto i kod slušatelja i kod kritike. I izvan granica bude interes, što pokazuju česta gostovanja te suradnje s različitim umjetnicima, od kojih svakako treba izdvojiti prošlogodišnju, na vlastitom albumu ‘Morning Cluster’ s Warrenom Ellison, članom Grindermana, Bad Seedsa i Dirty Threea. No, da im je širenje područja istraživanja jednako bitno i u formi u kojoj je izvode, kao i u estetici vlastitoga glazbenog izričaja, dokazuje njihov kontinuirani rad za kazalište – ali ne samo skljanja za kazalište, već implementiranja svoje žive glazbene izvedbe kao ravnopravnog elementa u predstavi.

Tako je domaća publika imala već nekoliko puta mogućnost pogledati njihove kolaboracije sa spisateljicom, redateljicom i dramskom autricom Ivanom Sajko, primjerice u ‘Rose is a rose is a rose…’ u ZKM-u ili ‘Prizorima s jabukom’ na Dubrovačkim ljetnim igrama. Svoju suradnju na kazališnim deskama Alen i Nenad Sinkauz ovaj put nastavljaju s Aleksandrom Stojkovićem, frontmenom srpskog rock benda koji ne treba mnogo predstavljati – riječ je, jasno, o već više od petnaest godina aktivnom Goriboru. Pa tako ‘Malo je dovoljno’, premijerno izvedena ovog mjeseca u zagrebačkom Teatru &TD u suradnji s Muzičkim salonom SC-a, balansira negdje između predstave, čitanja poezije i komornoga koncerta.

Cijela izvedba bazirana je na tekstualnom predlošku poezije i kratkih priča Aleksandra Stojkovića te glazbenog materijala braće Sinkauz, koji suptilnim prijelazima i improvizacijom na licu mjesta, koristeći cijeli spektar instrumenata od kontrabasa do ukulelea stvaraju autentičnu i originalnu zvučnu izvedbu prožetu tumačenjem teksta u kojem pratimo motive i atmosferu nabijenu egzistencijalističkim tonovima i pomalo shizofrenim preispitivanjem vlastite svrhovitosti te kojem se u ispreplatanju i repeticiji glasova pristupa kao glazbenoj partituru u kojoj jednako važnost zauzimaju i njen sadržaj, ali i dinamika i tempo u kojoj se tekst izvodi. Prema tome ‘Malo je dovoljno’ definitivno nudi zanimljivo i odlično glazbeno-izvedbeno osvježenje na domaćoj kazališnoj sceni, gdje iako mnogo kazališnih umjetnika više ili manje uspješno prakticira interdisciplinarni pristup vlastitoj umjetnosti, ne radi to ni dovoljno često ni dovoljno angažirano da bi napravili radikalniji proboj na mainstream kazališne daske.