Radi na podsvijesti, na duboko potisnutim emocijama. Podsvjesni um kao videokamera bilježi sve od rođenja i formira našu ličnost sa svim strahovima i inhibicijama. Hipnozom dopiremo do podsvijesti i otkrivamo uzrok problema, zato je idealna za rješavanje svega onoga što se vezuje uz emocije, uključujući fobije.
Kažete da pušenje nije navika, nego ovisnost. Uspijevati li hipnozom riješiti tu i druge ovisnosti poput pretilosti, ovisnosti o drogama? – Ne bih pušenje stavljao u istu kategoriju s pretilošću ili ovisnosti o drogi i alkoholu. Ako je pacijent ovisan o pušenju, po psihi se obično ne kopa o uzrocima kao kad je riječ o drugim ovisnostima. Ili netko puši ili ne puši, nema u tome duboke tajne ili potisnutih emocija i najčešće je obrazac ovisnosti univerzalan. Za razliku od toga uzrok npr. pretilosti nikad nije isti – netko bježi u hranu jer ga, primjerice, maltretira partner. Hranom se uvijek nadomješta neki emocionalni problem. Jedan klijent imao je 120 kilograma jer je od djetinjstva slušao da mora pojesti sve što je na stolu, što smo otkrili nakon hipnotičke indukcije i hipnoze. U hipnozi se inzistira na izbacivanju okidača, radi se na jačanju samopouzdanja, na mijenjanju slike o sebi i poimanju svojeg tijela.
Jeste li imali uspjeha u liječenju alkoholizma? – U tome sam postigao vrlo dobre rezultate iako su mi iskusniji terapeuti govorili da se time ne bavim. U liječenju te ovisnosti nastoji se izbaciti uzrok. Kod muškaraca to je redovito nikakav očinski autoritet, a kod žena nikakav majčinski. Često je riječ o fizičkom kažnjavanju i disfunkcionalnoj obitelji. Svi oni negiraju ovisnost i prvi je veliki korak prema naprijed kad smognu snage izgovoriti da su alkoholičari.
Dramaturgija hipnoze? – Da bi terapija bila uspješna, klijent mora surađivati, mora pokušati racionalno objasniti problem, stoga se najprije održi uvodni intervju sa specifičnim pitanjima važnima za svaku od nekoliko tehnika koje primjenjujem, ovisno o slučaju, ali uvijek zaključim s hipnozom. Mogu navesti primjer žene koja je došla jer je bila žalosna zbog nedavnih majčine smrti. Rekla je da ima noćne more, da sanja da je otac siluje. Odmah sam shvatio da nešto nije u redu, da je tuga samo odraz dubljih problema. Nakon što smo ušli u duboko stanje hipnoze, ispostavilo se da je četrdeset godina patološki mržila majku. Otac ju je, naime, seksualno iskorištavao od sedme do petnaeste godine, brat također. Problem je bio što je majka sve to znala, a šutjela je. Žena je imala potrebu priznati samoj sebi i reći nekomu koliko mrzi majku jer je nije zaštitila.