ŠPANJOLSKA Kombiniranjem slabih banaka može se samo stvoriti divovski pacijent

Da spajanje manjih banaka u jednu ili ‘utrpavanje’ slabijih jačima nije osobito dobro rješenje uvjerili su se Amerikanci prije nekoliko godina. Španjolci sada drugi put ponavljaju pogrešku. Nakon što su stvorili Bankiu od sedam regionalnih banaka i keširali oko 10 milijardi državnih eura, sada ujedinjuju četiri manje banke.

Kao što se i očekivalo, Španjolska će morati po četvrti put od početka krize pokušati riješiti problem svojih krhkih banaka, koje nikako da dođu sebi od planine loših zajmova u nekretninskom i građevinskom sektoru. Konstantna polurješenja s ciljem kupovanja vremena jednostavno nisu dala rezultate, niz banaka titra na rubu propasti već godinama i takva situacija je neodrživa. Čak je oko 184 milijarde eura od ukupno 310 milijardi tih zajmova upitne naplativosti. No, da ne bi samo država s ionako prevelikim deficitom spašavala još malo banaka, ovaj put se očekuje i malo njihovog angažmana, vjerojatno uzaludno. Četiri štedionice (Banco Mare Nostrum, Liberbank, Unicaja i Ibercaja) neslužbeno rade na planu spajanja, pod budnim okom ministarstva financija, kojim bi nastala peta najveća banka u zemlji, s ukupnim sredstvima vrijednima 270 milijardi eura. Potez je najviše zanimljiv zato što demonstrira kronični izostanak mašte i u četvrtom pokusuju, s obzirom da se i prije problem pokušava riješiti spajanjem slabašnih banaka u sasvim neutemeljenom uvjerenju da se na taj način dobije jedna jaka banka.

Još su Amerikanci na početku krize koristili sličan recept, s tim da su banke pred krahom utrpavali jakim bankama, pa čak ni to nije bilo posebno kvalitetno rješenje. Primjerice, Bank of America i danas se muči s nametnutim stranim tijelom (Merrill Lynch).

Vlada je dan prije objave novog plana jačanja bankarskog sektora nacionalizirala Bankiju pretvaranjem 4,5 milijarde eura zajmova danih toj banci kroz protekle dvije godine u državni udio od 45 posto, čime je zapravo stekla punu kontrolu. Samo 17 mjeseci prije Bankija je stvorena spajanjem sedam regionalnih banaka i držala je deset posto svih depozita u Španjolskoj, a iznenađujuće, kombiniranje sedam slabašnih pacijenata nije proizvelo zdravog diva nego divovskog pacijenta. ‘To je nužan prvi korak prema osiguravanju solventnosti, miru klijenata i odbacivanju sumnji tržišta u potrebe za kapitalom te banke’, poručeno je nakon nacionalizacije iz ministarstva financija. Prema procjenama, račun za Bankiju na kraju bi mogao iznositi deset milijardi eura, možda i 15. Pet najvećih banaka najavilo je da će odvojiti dodatnih 14 milijardi eura za nove rezervacije, ali zasad nijedna nije iskazala interes za državnu pomoć. Banco Santander odložit će 2,7 uz postojećih 2,3 milijarde, BBVA dignut će rezervacije za 1,8 milijardi, Banco Popolar za 1,7, Caixabank za 3,4 i Bankia za 4,7. Ukupne dosadašnje rezervacije već iznose 54 milijarde eura. Plan, kako ga je izložio ministar financija Luis de Guindos, podrazumijeva podizanje rezervacija za građevinske kredite s prosječno sedam na 30 posto te premještanje nekretninskih zajmova u odvojene ‘loše’ banke gdje moraju biti rasprodani, dok će država onima kojima to treba pomoći kroz konvertibilne obveznice, umjesto iz državnog proračuna.

Ipak, država nije, kako se očekivalo, ponudila nikakav oblik jamstva za eventualne gubitke. Sve to dolazi u trenutku kada država očajnički pokušava smanjiti deficit procijenjen na 6,4 posto ove godine, daleko od ciljanih 5,3 posto. Analitičari plan smatraju napretkom, ali nisu uvjereni da će biti dovoljan za izbjegavanje reforme broj pet u skoroj budućnosti, kao što nisu sigurni ni da će 15 milijardi eura, koliko država stavila na raspolaganje bankama kao pomoć povrh već utrošenih 18 milijardi, biti dovoljno. Prema procjenama, bankarski sektor će trebati ukupno oko 30 milijardi eura dodatnog novca za nove rezervacije, s time da ovaj put trebaju pokriti sve nekretninske kredite, ne samo one koje se smatra lošima. Primjerice, samo svježe nacionalizirana Bankia izložena je s 30 milijardi eura problematičnim nekretninskim zajmovima i zaplijenjenim nekretninama. Banke koje to neće moći morat će prihvatiti novac od države po iznimno visokim kamatama. Tržišta su jednako skeptična, nakon objave plana reforme bankovnog sektora, prinosi na desetogodišnju obveznicu opet su skočili iznad šest posto, a razlika između španjolskih i njemačkih obveznica oborila je rekord od uvođenja eura.

Ima tu i problem 656 milijardi eura rezidencijskih hipoteka čija vrijednost nije spuštena iako su cijene nekretnina od 2007. pale za četvrtinu, a daljnje ‘istovarivanje’ zaplijenjenih nekretnina samo će stvoriti dodatni pritisak na cijene nekretnina. Tek je 2,8 posto tih zajmova klasificirano kao nenaplativo, ali to se u sve goroj gospodarskoj situaciji čini nerealno malom brojkom. Praktički je svaki četvrti Španjolac nezaposlen i država je službeno utonula u novu recesiju, što će imati učinak na kvalitetu tih hipoteka i naplatu.

Kako bi se pokušalo napokon otkloniti dvojbe u vezi sa stvarnim stanjem bankovnih bilanci u Španjolskoj, Vlada će imenovati dva nezavisna konzultanta sa zadatkom utvrđivanja izloženosti svake banke nekretninskim kreditima. Posebnost podneblja koja je zemlju dovela na rub kolapsa je intiman odnos lokalnih banaka, političara koji su ih kontrolirali i građevinarima koji su plaćali masne poreze u lokalne proračune, zbog čega je Španjolska danas premrežena neupotrebljivim nekretninama, praznim blagajnama i nekorisnom zemljom. Slično još jednoj neimenovanoj zemlji, banke su uporno, kad se stvar počela ‘odmotavati’, držale nerealno visoke cijene nekretnina i odbile prihvatiti nužne gubitke, čime je problem samo produbljen i odgođen. Tek je nova konzervativna vlada počela pritiskati bankarski sektor da prizna opseg mogućih gubitaka.

Pitanje koje sada muči većinu analitičara isto je kao i na početku krize u Europi – hoće li Španjolska trebati vanjsku pomoć ili će izdržati sama? Ako se za primjer uzmu druge zemlje, Španjolci imaju taman nekih 50 posto izgleda. Britanski bankarski sektor, spašen odmah nakon izbijanja krize, bio je izložen ukletom nekretninsko-građevinskom sektoru s 10 posto, dok je kod Iraca, koji su morali posegnuti za europskom pomoći, ta izloženost bila 30 posto. Španjolci su točno u sredini, na 20 posto, pa su im i izgledi negdje napola, iako ukupna makroekonomskih situacija prevaže u korist pomoći izvana.

Hrvatska se kao zemlja pristupnica Europskoj uniji obvezala na prihvaćanje klimatsko-energetskog paketa kojim se zagovara povećanje uporabe obnovljivih izvora energije i donošenje pripadajućega zakonodavnog okvira. Na usmjerenom razvoju i povećanju upotrebe obnovljivih izvora energije može se temeljiti i graditi uspješan lokalni i regionalni razvoj, što pokazuju mnogi primjeri iz razvijenih europskih zemalja. Prema zakonima Europske unije, do 2020. sve zemlje članice moraju osigurati 20 posto proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.

Solarna ili Sunčeva energija jest energija Sunca koja pruža električnu energiju s pomoću fotonaponskih sustava ili toplinskih strojeva. Prije svega, solarna se energija odnosi na iskorištavanje Sunčeva zračenja u praktične svrhe. Tako dobitvena energija može se izravno pretvarati u toplinsku ili električnu.

Tri su osnovne vrste solarne energije: solarni paneli (izravna pretvorba solarne energije u toplinu, najčešće za grijanje vode) koncentriranje solarne energije (usmjeravanje solarnog zračenja u jednu točku upotrebom polja zraca) te solarne čelije (izravna pretvorba solarnih energija električnu).

U Hrvatskoj se proizvodi malo energije iz Sunca, uglavnom je riječ o kućanstvima (postavljanje fotonaponskih čelija na kuće). Pojedine banke u Hrvatskoj prihvaćaju ugovor s HROTE-om (Hrvatski operator tržišta energije) kao jamstvo za dizanje kredita i poticanje građana na ugradnju fotonaponskih čelija. Mogu se rabiti i sredstva iz fonda IPA za projekte energetske učinkovitosti i iskorištavanja obnovljivih izvora energije, i to u sklopu II. komponente – prekogranična suradnja, III. komponente – regionalni razvoj (III. c – regionalna konkurentnost) te V. komponente – ruralni razvoj.

Misija udruga Društvo za oblikovanje održivog razvoja jest promicanje održivog razvoja i energetike te educiranje o tome. Kontaktirali smo s njezinim predstavnicima i zatražili preporuke o mogućnostima koje solarna energija pruža u privatnom sektoru. Evo pet preporuka za privatni sektor o mogućnostima uporabe solarne energije u kojima se naglašava što bolje uklapanje projekata solarnih elektrana u prostor lokalne zajednice:

suradnja/partnerstvo s lokalnom zajednicom
pravodobno predstavljanje projekta i uključenje javnosti
ugovaranje lokalnih podizvođača za radove
poticanje lokalne ekonomije
omogućavanje stanovnicima koji žive pokraj elektrana da budu suvlasnici i da imaju izravnu korist od elektrane, dakle dobit
izdvajanje dijela dobiti solarne elektrane za projekte u lokalnoj zajednici – npr. za novi dječji vrtić, električnu mrežu, infrastrukturu
ublažavanje mogućih negativnih učinaka na okoliš (npr. zauzimanje zemljišta) ulaganjem u projekte zaštite okoliša.

Ove se preporuke odnose ponajprije na veće projekte solarnih elektrana i njihovo što kvalitetnije uklapanje u prostor.

Prema iskustvima iz europskih i hrvatskih primjera novih projekata obnovljivih izvora energije javnost im se najviše odupire ako se lokalna zajednica ne uključi u njih.