Vlasnik tvrtke koja se bavi uvozom i prodajom opreme za kupaonice opstao je na tržištu unatoč dolasku velikih maloprodajnih centara zahvaljujući vlastitim maloprodajnim mjestima u gradovima kao što su Nova Gradiška i Požega, koji su velikim lancima nezanimljivi.
Bivši komercijalist Vjekoslav Veldić već 20 godina uspješno vodi tvrtku Veldić promet za veleprodaju i maloprodaju kupaonske i sanitarne opreme. U vođenje tvrtke uključena je cijela obitelj; supruga Barica, sin Antonio i kćer Vjekoslava, a sjedište tvrtke je u Mičevcu pokraj Zagreba. Odlaskom iz DIOZ-a (sada URIHO), ustanove za rehabilitaciju i zapošljavanje invalida, gdje je radio kao komercijalni direktor, Veldić je potkraj 80-ih godina neko vrijeme radio kao prodajni predstavnik prvo jedne novosadske, a zatim slovenske tvrtke za Hrvatsku i to upravo u segmentu galanterije za uređenje kupaonica i kuhinja. I upravo su ga veze i kontakti s kupcima koje je tada ostvario potaknule da 1992. godine osnuje vlastitu tvrtku za veleprodaju i maloprodaju kompletnih oprema za kupaonice.
U to vrijeme tržište je bilo pogodno za pokretanje takvog posla, pojašnjava Veldić, jer su tvrtke koje su se time bavile polako gubile dah i otvarao se prostor za plasman tih proizvoda. Najveći problem bilo mu je financiranje i nabavka robe iz tog asortimenta jer je proizvodnja opreme za kupaonice na hrvatskom tržištu bila vrlo mala te je počeo uvoziti iz Slovenije i Italije, a i sve do danas uvozi iz tih zemalja i to u vrijednosti od 800 tisuća eura na godinu. Za početak posla bio je ključan jedan Slovenac dobre duše, ističe Veldić, koji mu je pomogao i to na vlastiti rizik i bez plaćanja unaprijed da isporuči prvi kamion robe iz Slovenije u Hrvatsku. Nakon plasmana prve robe, Veldić je počeo širiti asortiman i uvoditi nove programe u ponudi za opremu i uređenje kupaonica.
Tijekom 1995. uredio je vlastiti prostor u obiteljskoj kući, da bi dvije godine kasnije počeo graditi skladišni i uredski prostor u neposrednoj blizini obiteljske kuće. Izgradnjom velikog skladišta 1997. godine otvorio se prostor za uvođenje novog asortimenta, Veldić se nije ograničio samo na veleprodaju, nego je otvorio i trgovine za maloprodaju u Šibeniku, Sisku, Požegi i Novoj Gradišci. U Šibeniku je, govori Veldić, posebno dobro išlo; u dvije godine ostvario je iznimne prodajne rezultate i to zbog velike ponude i nedostatka prave konkurencije. Na žalost, u robnoj kući u kojoj je bio njegov dućan izbio je požar i sva je roba uništena. Danas dućane ima i u Požegi i Gradišci, dok je u Sisku u međuvremenu zatvoren zbog isteka ugovora o najmu, a novi primjeren prostor za trgovinu nije uspio pronaći.
Aktualnu krizu i pad kupovne moći građana u svom poslovanju osjeti i Veldić, tim više što u svojoj ponudi isključivo drži brendiranu kvalitetnu robu višega cijenovnog razreda, a kupci se sve više okreću jeftinijim proizvodima iz Kine. Velika konkurencija su mu i veliki centri poput Feroterma, Bauhausa i Peveca, ali i prehrambeni lanci i centri u svoju ponudu sve više uvrštaju i opremu i sanitarije za kupaonice. Dolaskom velikih centara ugroženi su mali dućani, pa je u zadnjih desetak godina zatvoren i niz malih trgovina.
