Traganje za vjecnom mladošéu

Duboković očekuje da će se upravo taj trend s vremenom proširiti na sve slojeve društva i to zbog povećane ponude, ali i činjenice da u recesiji proizvodi s predznakom organskog ili eko ipak jesu nešto skuplji od ostalih. Glavni poticaj za ‘pupanje’ ljubavi prema zelenom leži u činjenici da se svijest potrošača o štetnosti kemikalija znatno povećala, a zbog povećane razine stresa (recesija, recesija) imaju potrebu barem voditi više računa o svom tijelu (kad već duh nije zdrav). Kako pripovijeda Kulaš, TFM je ponukan tim trendom producirao emisiju o održivom razvoju i primijetio je da sve više kompanija postaje svjesno važnosti ulaska na to tržište.

Mnogo kompanija u svojoj filozofiji prodaje nam ‘zeleno’, pa čak i banke prodaju zelene kredite. No, da bi prodali ‘zeleno’, prije svega moraju imati dobar projekt jer je ciljna skupina koja na to ‘pada’ jako dobro informirana i osviještena. Kad radite akcije pošumljavanja, molim vas, zaista i pošumite zemlju ili učinite nešto korisno, a prestanite to činiti kroz virtualne igrice na društvenim mrežama kao što to radi jedna domaća kompanija – poručila je Kulaš.

Mirela Sertić Janković, izvršna direktorica Digitela, tvrdi da se trend ‘zelenog’ u Hrvatskoj manifestira na nekoliko mikrorazina.

Primjerice, kroz širenje lanaca trgovine zdrave prehrane i organskih proizvoda, stranih brendova koji ‘uvoze’ svoje globalne proizvode i projekte te trendom recikliranja. Zelenog potrošača ne obilježava samo ono što kupuje, već i koliko kupuje i što radi s otpadom. S druge strane, unutar te potrošačke skupine postoji i ozbiljan broj onih koji se ‘ježe’ od zelenih etiketa na ‘svemu i svačemu’ te ozbiljno vode računa o tome gdje i što kupuju – kaže Sertić Janković.

Lidija Čakanić je uvjerena da će se spomenuta potentna ciljna skupina u idućem razdoblju još više nakačiti na ‘organsko’. Ona pak priliku za razvoj brendova ne vidi samo za korporativni sektor, već i čitavu državu, koja je ‘dušu dala’ za organsku proizvodnju.

Važnost ekološke hrane i zdravih namirnica neće biti samo u fokusu hipstera, prezaposlenih menadžera ili mladih roditelja, već i takozvanih baby boomera, generacije potrošača odraslih na dobroj staroj rock’n’rollu koja se približava ili je premašila gornju granicu potentne dobne skupine ‘18 do 49’. Neki mediji i marke tinske publikacije uvjeravaju da je ta dobna granica posve nepravedno povučena na dob od 49 godina, jer i ti ‘stariji’ imaju itekakav sluh za nove trendove i volju za dobar šoping i zadovoljavanje svojih raznoraznih potreba. Suzana Kulaš generaciju ‘baby boomera’ nazvala je novom medijskom zlatnom kokom. Naime, američki mediji našli su se pred novim izazovom: njihova publika, vjerovali ili ne, stari!

I što još – To samo po sebi možda ne zvuči zabrinjavajuće, ali činjenica je da je prosječni ‘potrošač’ televizijskog, radijskog ili novinskog sadržaja prešao pedeset i postao gotovo nezanimljiv oglasima usmjerenim na mlade. Mediji su stoga prisiljeni mijenjati model poslovanja – kaže Kulaš i dodaje da je The Economist svojedobno naveo primjer izdavačke kuće Universal, koja je uspjela potući rekorde prodaje izdavši CD s najvećim hitovima za one koji su odrastali pedesetih godina prošlog stoljeća.

Osim što kupuju CD-ove oni su najvjerniji potrošači novina – zaključila je Kulaš i zamijetila kako u tom području domaće televizijske kuće imaju velik problem jer se ograničavaju na skupinu do 55. godine.

Naše sugovornike pitali smo i ‘nuše’ li još koje trendove koji bi mogli ozbiljnije utjecati na potrošnju u zemlji Hrvata.

Luka Duboković je istaknuo da raste DIY (do it yourself ili uradi sam) sektor, odnosno potražnja za proizvodima ili uslugama koji omogućuju potrošačima da nešto sami izrade ili obave. Nadalje, uvjereno je i da će, prema uzoru na Zapad, i kod nas zaživjeti trend povratka na selo, koji na neki način kombinira i ranije spomenute.

Kreativna direktorica iz Unexa kladila bi se na to da se potrošači ‘ipak neće svega odreći’ te si priuštiti neke sitne luksuze.

U tu kategoriju ulazi i komunikacija putem mobitela, jer su oni na neki način postali ‘nužnost’ za održavanje normalnog društvenog života – poručuje Čakanić.

Svi se slažu da kompanije moraju voditi računa o tome da potrošači odlučuju o kupnji donose na posve drugačiji način nego prije magičnog online svijeta (72 posto potrošača vjeruje web-recenzijama koliko i preporukama iz vlastitih kruhova). U svakom slučaju, pred kompanijama je da, kako bi mladi potrošači kazali, ‘zajašu na valovima hypea’ i iskoriste spomenute trendove koji bi u Hrvatskoj mogli generirati potrošnju, krizi usprkos.

Ingra je putem Zagrebačke burze objavila da je makedonska Agencija državnih cesta raskinula ugovor o gradnji te ceste i naplatila garanciju, što je blokiralo Ingrin račun. Raskinuti ugovor potpisan je 2009. i vrijedan je 51 milijun kuna, a odgovornost za raskid Ingra je prebacila na lokalne podizvođače, koji su zbog vlastitih problema izazvali zastoj radova. Ne kaže se jesu li lokalni podizvođači u probleme dospjeli eventualno stoga što im zagrebačka kompanija nije platila ono što su za nju odradili ili zbog nečega drugog.

Iako je Sabor prošlog tjedna donio Zakon o poticanju zapošljavanja kojim se želi povećati zapošljivost mladih bez radnog iskustva, javna polemika o tome hoće li taj zakon donijeti više dobra (smanjiti nezaposlenost) ili zla (sniziti cijenu rada) još se ne stišava. Međutim, jedva su ga dočekali mnogi nezaposleni kojima je stjecanje radnog iskustva za 1600 kuna na mjesec mnogo bolja opcija od čekanja na ‘pravi’ posao i mnogi poslodavci kojima je napokon omogućio da nekoga zaposle bez rizika da će ga morati plaćati zauvijek pokaže li se nesposobnim za taj posao.

Ministru poljoprivrede Tihomiru Jakovini posrećilo se da je na tržištu rada bila slobodna Zvjezdana Blažić, osoba s najvišim kvalifikacijama za mjesto savjetnice ministra za prehrambenu industriju. Blažić je jedina osoba u zemlji koja je uspjela spasiti jednu kompaniju, Badel 1862, s pomoću tzv. modela C. Zato je najkvalificiranija osoba za taj posao koji znači koordiniranje Ministarstva, AUDIO-a i banaka kako bi se pomoglo prehrambenim tvrtkama u teškoćama. Dobra vijest za tvrtke u teškoćama iz prehrambene industrije loša je vijest za tvrtke u teškoćama iz drugih sektora koje su i prije tražile savjete od Blažić, a za koje ona više neće imati vremena.

Svijet financija ne poznaje zapovijednu odgovornost i kolektivnu krivnju. Nakon što je najveća američka banka JP Morgan Chase&Co objavila gubitak od dvije milijarde dolara, ‘pala’ je Ina Drew, šefica odjela koji je stvorio taj gubitak, ali Jamie Dimon, predsjedniku i izvršnom direktoru kompanije, zbog te svitice koja je vrijednost dionice banke u dva dana spustila 12 posto (čime je njena tržišna vrijednost smanjena za 20 milijardi dolara) ni vlas nije pala s glave. Na godišnjem sastanku u Tampi na Floridi većina dioničara glasovala je za to da Dimon ostane na čelu Uprave i još mu je odobrila isplatu kompenzacijskog paketa za prošlu godinu vrijednog 23 milijuna dolara.

U posljednjih je 170 godina, izračunao je Vaupel, prosječan ljudski život u razvijenim zemljama produljivan za dvije i pol godine po svakom desetljeću, jer zbog napretka u liječenju ljudi u starost ulaze boljega zdravlja. Nastavimo li s Vaupelovom računom dosljedno, ispada da će većina djece rođene nakon 2000. godine puhati u barem sto svjećica na torti. Iako je za mnoge ljude bolje da pitanje o tome koliko će živjeti ostane bez odgovora, tako nije u znanosti.

Novi način predviđanja duljine života nametnuo se znanstvenicima sa Sveučilišta u Glasgowu i Sveučilišta Exeter u Velikoj Britaniji. Temelji se na analizi DNK. Rezultati istraživanja upućuju na tajnu koju skrivaju dijelovi DNK nazvani telomerima. Telomeri su smješteni na završcima kromosoma. Funkcionaliraju poput kapica koje štite genski materijal. Mjerenjem njihove dužine u prvom mjesecima života moguće je utvrditi koliko će trajati život neke osobe. Telomeri tako funkcionaliraju poput genetskog horoskopa. Njihova dužina reducira sa starenjem sve do točke kad više ne mogu obavljati zaštitničku ulogu. Stoga, ako su pri rođenju dugački, možemo se nadati da će naši kromosomi biti dulje zaštićeni. Dokazano je i da pušenje, neaktivnost i loša prehrana negativno utječu na telomere. Zato potencijalnim ‘highlanderima’ ne preostaje drugo već zdravim načinom života brinuti o svojim telomerima i nadati se da će znanstvenici što prije otkriti kako manipulirati genima besmrtnosti.

A baš se manipulacijama odlučio pozabaviti Kraig Venter, s Instituta Rockville u Marylandu, kada je 2002. godine najavio da ne kani patentirati pojedini gen, već život. Svi su mu se tada slatko nasmijali, ali 2007. osmijeh im je nestao s lica jer je Kraig podnio zahtjev za patent pod nazivom ‘Minimalni bakterijski genom’. Riječ je bila o Mycoplasmi laboratorium – umjetno stvorenom organizmu čiji se genom sastoji samo od elemenata esencijalnih za život, koji mu omogućuju da se hrani i multiplikira, i od šačice gena koji ga mogu transformirati u tvornicu korisnih tvari. Tim je umjetnim životom proizvedenim u laboratorijskim uvjetima stvoren snažan instrument sintetičke biologije, koja čini točno ono što čovjek od nje želi. Jedna od mogućih aplikacija, o kojima se tada govorilo, bio je razvoj algi koje će hvatati CO2 i pretvarati ga u gorivo, ili stvaranje bakterija sposobnih da se hrane zagađenom zemljom te proizvodnja tvari za lijekove i hranu koje će utjecati na zdraviji i dulji život ljudi. Osim ako ne ‘uteknu’ iz laboratorija, reći će skeptici, i nastave živjeti nekim novim, nekontroliranim životom.