Hrvatska treba više računati na male i srednje tvrtke, a manje na neke velike investicije od milijardu tu, milijardu ondje jer teško da će od njih išta biti – procjenjuje Lovrić. Zato taj HUP-ov segment smatra da je loše što su medijski prostor zaokupili ministri Radimir Čačić i Slavko Linić najavama o velikim investicijama. Uz tehnološke inkubatore za male tvrtke te poljoprivredna, seoska domaćinstva i privatne turističke kapacitete, a u svima je njima 200 tisuća gospodarskih subjekata, među kojima i 50 tisuća mikrogospodarskih subjekata, treba osigurati prostor za predstavljanje i prodaju njihove robe i usluga, sugeriraju poduzetnici.
Jasminka Keser, načelnica u Sektoru malog i srednjeg poduzetništva, ističe da se razmišlja i o tome i o jačanju programa za lakše vraćanje dugova ili prevladavanje nelikvidnosti obrtnika i malih poduzetnika. S pomoću HAMAG-a i Poduzetničkog impulsa kao središnjeg programa odmah smo koordinirali poteze koji se odnose na porezna pravila, administrativne zapreke, HBOR, poslovne banke, i to da bi ušao novac i smanjile se kamate, te na sve od čega se sastoji poduzetnička okolina. Stavili smo u funkciju i fondove za gospodarsku suradnju – navodi Keser zbog čega su nedavne mjere bolje u odnosu na sve što se dosad činilo za male tvrtke.
Prema informacijama s infotelefona o tri ciklusa Poduzetničkog impulsa reakcije su pozitivne, a golem je i interes za sve europske izvore financiranja. Da su mali i srednji poduzetnici najokrenutiji dio gospodarske scene, potvrđuje podatak da su zadržali zaposlenost, ali i da su prošlu godinu, također bremenitu problemima, uspjeli zaključiti s jednakom ili većom dobiti, neki i za osam posto. Ako se takvi trendovi nastave i njihov ih resor podupre, poduzetnici bi u sljedeće dvije godine sve mogli iznenaditi dobrim rezultatima, pa i onim najavama ministra Gordana Marasa o otvaranju 50 tisuća radnih mjesta.
Prema onomu kako smo ove godine složili uvjete za državne potpore, koji su malo stroži zbog maksimalnog približavanja uvjetima Europske unije, pa i prema broju zaposlenosti, vidimo da to mora dati rezultate i u otvaranju novih radnih mjesta – uvjerena je Keser. I poduzetnici i predstavnici HUP-a, HOK-a i HGK te Ministarstva malog i srednjeg poduzetništva vjeruju da će nove mjere potiči bolje rezultate od dosadašnjih poticaja jer se sada radi otvoreno i transparentno. Poduzetnicima su, kažu sami, najveći problem porezna davanja i golemi nelikvidnosti. Naime, za neke je i dug od 20 tisuća kuna nepremostiv problem za uredno poslovanje. Stoga se od države očekuje da uza sve poticajne mjere riješi pitanje nelikvidnosti, odnosno da uvede kulturu plaćanja.
Nelikvidnost je dubinski počela 2006. i 2007. Neplaćanje središnje i lokalne države, javnih poduzeća, zdravstvenog sustava i drugih bilo je loš znak i drugima za takvo ponašanje. Dio malih poduzetnika muku muči s povratom kreditnih obveza, ali nastoji im se pomoći reprogramom duga i kreditnom linijom za subvencioniranje kamata. Drugi je problem plasiranje proizvoda i usluga koji, ako se ne riješi, neće motivirati poduzetnike da šire svoje poslove. Hrvatsko gospodarstvo raslojilo se na veliko i mikrogospodarstvo, a između je velika provalija jer je sve manje onih koji imaju tri famozna K: kvalitetu, količinu, kontinuitet.
U Hrvatskoj bi se trebala voditi nova ekonomsko politika koja bi vodila računa o tome, pa se onda može očekivati da mjere za male i srednje poduzetnike, u kojima nije bilo velike razlike u modelima, napokon daju bolje rezultate. U 2011. za poticanje malog i srednjeg poduzetništva bilo je izdvojeno 407,9 milijuna kuna. Bez tih sredstava, koja su se dodjeljivala u prosječnim iznosima od 50 do 60 tisuća kuna, ne bi se održale mnoge male i srednje tvrtke. Prema mišljenju dijela poduzetnika, npr. iz Tehnoparka u Zagrebu, državne potpore ipak su previše usitnjene. Njima se ne može više iskorištiti, odnosno po sredstva se mora u HBOR ili poslovne banke, za što mali poduzetnici nemaju dovoljno dana ili – zbog krize – dovoljno snage da se upuste u veće poslovne rizike.
Poduzetnici u Hrvatskoj nisu glupi, nego makroekonomija mora uvažavati probleme malih i srednjih tvrtki, a ne ponašati se kao neki salonski mudraci. Država mora osigurati dovoljno novca za taj dio gospodarstva, dijelom i iz onih osam milijardi kuna namijenjenih tzv. velikim tržišnim igračima – sažima razmišljanja poduzetnika Petar Lovrić.
Sve popularniji zeleni krediti pomažu u održivom razvoju na tržištu nekretnina i energetike, a interes je obostran – zainteresiranost građana i poduzetnika raste, kao i ponuda na bankarskom tržištu. Tu su i kreditne linije iz Europske unije kojima je cilj povećati ekološku osviještenost putem financijskih linija. Investitori u zelenu gradnju trebali bi znati da pri prijavi za bilo koju kreditnu liniju trebaju pripremiti projekt koji jamči građevinu višega energetskog razreda. Tako jamče da će budući objekt maksimalno smanjiti potrošnju energije.
Iz Savjeta za zelenu gradnju u Hrvatskoj (SZGH) kažu da svakodnevno daju savjete o kreditnim linijama ili sredstvima iz fondova EU, prilagođenih investicijama u zelenom gospodarstvu. Snježana Turalija, izvršna direktorica SZGH, objašnjava da u suradnji s članovima Savjeta iz bankarskog sektora ili institucijama koje osiguravaju fondove EU raspravljaju o poboljšanju ponuda zelenih kredita za sve korisnike – developere i male privatne investitore, animiraju svoje članove da uvjete realizacije kredita za potencijalne investitore što više usklade s europskim standardima i trendom smanjenja kamatnih stopa, ujedno ih uskladjujući s trenutačnim uvjetima u Hrvatskoj.
To će biti i jedna od zadaća nedavno formiranog Foruma za zelenu ekonomiju koji je Savjet pokrenuo u suradnji s brojnim relevantnim institucijama u Hrvatskoj – kaže Snježana Turalija. Iako je gospodarska situacija sve samo ne optimistična za investitore u gradnju zelenih objekata, subvencije lokalne uprave i samouprave više su nego dobrodošle. No za sada samo poneki gradovi imaju takve politike za investitore (jedan od primjera je Grad Koprivnica, član Savjeta za zelenu gradnju u Hrvatskoj).
Turalija napominje kako od članova – proizvođača građevinskog materijala, doznaje kako investitori još ne znaju dovoljno o proceduri realizacije tzv. zelenih kredita te objašnjava: Važno je uputiti investitore na to da pri aplikaciji za bilo koju kreditnu liniju trebaju sa svojim arhitektom pripremiti projekt (koji je potvrdio navedeni ovlašteni arhitekt) koji jamči građevinu višeg energetskog razreda (A+, A, B…), što pretpostavlja da će budući objekt maksimalno smanjiti potrošnju energije za grijanje i hlađenje, a idealno bi bilo da pripada pasivnom načinu gradnje – dodaje izvršna direktorica Savjeta.
