Predsjednik se ipak samo često fotografira, mnogo je važnije tko će biti premijer

Nekad četnički vojvoda, grobar i osumnjičenik za ratne zločine, danas predsjednik države, Tomislav Nikolić neće odlučivati o pitanjima važnima za život građana Srbije. To će činiti nova vlada, koju čekaju rebalans proračuna, pitanje stabilnosti dinara, MMF, nezaposlenost i teški socijalni problemi. A dogovora još nema.

Malo se koja vlada u proteklom 20 i nešto godina ‘demokracije’ u Srbiji mogla pohvaliti punim mandatom. To se posebno moglo zaključiti za vlade nakon Slobodana Miloševića. Prva je brutalno prekinuta ubojstvom premijera Zorana Đinđića, druga je pod tim teretom jednostavno morala puknuti. Treća je bila nesretna kohabacija s Vojislavom Koštunicom kao liderom, četvrta je također pod njegovim ravnanjem napravljena disati, a peta… Peta je, eto, opstala, a kao najveće dostignuće mogla bi se navesti potpuna rehabilitacija Miloševićevih socijalista i Miloševićeva glasno-govornika Ivice Dačića.

Nakon drugoga kruga predsjedničkih izbora oni parlamentarni, koji su se održali još prije dva tjedna, pomalo su pali u drugi plan iako nema razloga za to. Srbija je i dalje država u kojoj postoje tri stupa politike: zakonodavni, izvršni i sudski, ili je tako bar još samo u Ustavu. U takvu omjeru snaga predsjednik je samo figura kojoj se zakoni dostavljaju na potpis. Problem je u tome što se predsjednik često fotografira, ali recimo samo da je Srbija skinula lažnu šminku i da je ovo danas njezino pravo lice. I to je sve. I dalje će pogon davati Vlada Srbije, posebno njezin premijer, koji više nikako neće i ne smije biti osoba bez identiteta poput Mirka Cvetkovića.

Tu je i pitanje od milijun dolara: tko će to biti? U svojemu prvom oglašavanju nakon gubitka predsjedničkih izbora Boris Tadić rekao je da to sigurno neće biti on, ali znate kako je, vlast je slatka, vlast je najgora od svih droga, i Tadić je već dugo konzumira. Predugo, rekli bi mnogi, a ti mnogi mogli bi biti i građani Srbije koji su, iako malo njih, rekli što misle o njemu. I kako to već biva u ovim našim krajevima, zbog neispunjena obećanja naš će heroj često posegnuti za ostavkom, ali ta institucija ovdje nije zaživjela kao moralna i u svakom drugom smislu vertikalna, pa će većina tu ostavku odbiti. Tadić to nije učinio iako je tonalitet nje-gova obraćanje nakon gubitka izbora nalikovalo na ono Miloševićevu nakon što je napokon priznao poraz. Eto, umorio se od brige za svakog stanovnika Srbije i ‘vidimo se u nekome drugom filmu’.

To viđanje u nekome drugom filmu u mnogim bi zemljama značilo negdje uz vinograd, možda na brodiću na Savi, Dunavu ili Jadranu – ne zaboravimo ugodne trenutke s Ivom Josipovićem na Kvarneru. Ali u našoj stvarnosti taj drugi film mogao bi biti i premijerski.

Noć u kojoj se Socijalistička partija Srbije sigurno vratila među najvažnije stranke u Srbiji odzvanjala je Dačićevim riječima: ‘Možda se u Srbiji ne zna tko će biti predsjednik, ali sigurno se zna tko će biti premijer!’ Sad se zna tko će biti predsjednik, ali ne i tko će biti premijer. Ne zna se ni tko će biti u vladi jer se mandat najprije daje najjačoj stranci, a to je u ovom slučaju Nikolićeva Srpska napredna stranka. S obzirom na to da između demokrata i socijalista ipak postoji svojevrsni dogovor, za njih možda i pozitivno iskustvo, valja očekivati da će se ta ljubav nastaviti, ali koliko će biti stabilna?

Vladimir Gligorov iz Bečkog instituta smatra da je teško očekivati stabilnost jer rezultat izbora ne daje mandat određenoj stranci ili koaliciji, ‘a to je prijeko potreban uvjet za očekivanje političke stabilizacije’. – Socijalna je situacija u Srbiji složena, teška. Nema izgleda da će se promijeniti nabolje, još će se pogoršavati, što će pritiskati političke odnose – rekao je Gligorov, koji problemom smatra to što stranke u kampanjama nisu ponudile nikakav program. – Glasači nisu jasno odgovorili što žele, nisu ni bili pitani. Nova vlada odmah će se morati suočiti s nagomilanim problemima. To, prije svega, znači reviziju proračuna, što može imati dalekosežne posledice jer će, nedvojbeno, morati biti oštrih rezova. Tu je i pitanje stabilnosti dinara, djelomično povezano sa stabilnošću financijskog sustava, zatim dolazi ‘stand-by’ aranžman s MMF-om. To su prve mjere. Pitanje je hoće li nakon toga biti dovoljno političke i socijalne potpore da bi se proveo jači reformski zahvat. Moguće je da se za godinu dana raspisu prijevremeni izbori da bi se riješile dvojbe kojima su završili ovi izbori – kaže Glogotov.