Home / Tvrtke i tržišta / Premijer nije motivator

Premijer nije motivator

Nemamo, dakle, premijera koji zna motivirati, nemamo ni povijesne podloge da nas motivacija gurne prema optimizmu. Znači li to da trebamo dići ruke? Tanja Pureta, vlasnica Ramira, tvrtke za poslovno savjetovanje, misli da se sve može popraviti. Kad je o poduzetnicima riječ, premijer treba redovito komunicirati s njima jer jedino oni mogu zemlju izvesti iz krize: – Poduzetnici već dulje ulažu velik napor kako bi i u krizi poslovali pozitivno i zadržali radna mjesta. Na tome im treba čestitati i zahvaliti. Zatim treba isticati dobru praksu, koje u Hrvatskoj uistinu ima, kako bi se podigla opća razina poslovne kulture i tako dale smjernice svima koji žele uspješno raditi.

Treće, sve mjere koje se provode trebaju se objasniti u širem kontekstu ostvarenja ciljeva i dobrobiti koje donose, koliko god trenutačno bile teške. Poduzetnike najviše motiviraju iskrenost, vizija i odlučnost te postavljanje smjernica i održavanje priznanja za dobar rad. Tako će osjećati da ih se podupire u aktivnostima, što gospodarstvu može donijeti samo dobrobit i konkurentnost – uvjerava Pureta.

Skoko, međutim, upozorava na to da je strah najčešća emocija koju je vlast izazvala među poduzetnicima: strah od novih nameta, zakona koji prijete oduzimanjem privatne imovine i sankcijama. U takvim okolnostima poduzetnici idu na sigurnu, konzervativnu i provjerena rješenja u strahu da ne naprave pogrešku, što izaziva odustajanje od inicijativa, nikako razvoj i poduzetnički zamah.

Pošek dodaje da nam baš sve informacije govore da je strah na mjestu, da je povlačenje u sebe, zatvaranje u vlastitu čahuru i pokušaj pukog preživljavanja primjereno način ponašanja te da nije trenutak za velike individualne pothvate, nego za spašavanje onoga što se spasiti dade: – Čak i da je premijer održao najmotiviraniji i najoptimističniji govor, to bi bilo samo znakovito, ali naposljetku nerealno. Naime, taj bi ‘znak’ pao na tlo koje poduzetnici mnogo bolje razumiju: porezi, prirezi, kamate.

Ako se na tom tlu nešto ne dogodi, ti će znakoviti biti ono što zapravo jesu, samo simboli koje naši oduvijek skeptični ljudi vrlo dobro znaju pročitati – pomalo sumorno zaključuje Pošek.