RWE ne odlazi iz Hrvatske i zainteresiran je za ulaganje u Plomin 3

Koliko inače stoji gradnja termoelektrane na ugljen? Koliko vremena treba za gradnju? Pretpostavljamo da puštanje novog postrojenja u pogon nije izvedivo prije 2018. ili 2019., i to bude li od sada sve teklo brzo. Troškovi ovise o tehničkom projektu i zahtjevima za zaštitu okoliša. Prema HEP-ovim bi procjenama gradnja bloka snage od 500 megavata stajala 800-tinjak milijuna eura ili oko 1600 eura po kilovatu.

Postoji li mogućnost da se Plomin 3 nikad ne realizira? Bilo bi neprofesionalno s moje strane spekulirati o tome što bi se u budućnosti moglo ili ne bi moglo dogoditi.

Jeste li možda spremni podnijeti veći teret investicije? Sadašnji poslovni plan ne predviđa kapitalno ulaganje u Plomin 3. Glavni je razlog to što dosad nije bilo jasno kako će teći proces, a ni projekt nema završni dizajn. Odluka o tome hoće li se ulagati i koliko može se racionalno donijeti samo nakon toga.

Nije li pomalo rizična investicija u Plomin 3 s obzirom na štetnost ugljena, buduća ograničenja emisije ugljikova dioksida, pa i preskupu tehnologiju za pohranu emisije tog plina? Da, naravno. Rizična je kao samostalan projekt za bilo kojeg investitora osim za HEP jer on bi mogao bolje ublažiti rizike povezane s ugljikovim dioksidom u ukupnom portfelju elektrana.

Kako opravdavate realizaciju još jedne velike termoelektrane na ugljen? Važno je imati na umu da Hrvatska ne proizvodi dovoljno električne energije. Ovisno o hidrološkim uvjetima, od 30 do 50 posto električne energije mora se uvesti iz drugih zemalja. Velik udio tog uvoza jest tzv. baseload proizvodnja iz Nuklearne elektrane Krško ili iz lignita iz BiH i Srbije. ‘Base-load’ je minimalna količina električne energije koju distributer mora omogućiti kupcima. Obje vrste energije nisu dostupne u Hrvatskoj, zato je ugljen alternativa za pouzdanu ‘baseload’ proizvodnju struje. Plomin je za sada jedina lokacija koja ima logistiku za dopremu kamenog ugljena.

Dakle, ima argumenata u korist kamenog ugljena. Da, ali još se nije konačno odlučilo o tome koji će se izvor energije primarno upotrebljavati u Plominu. Hrvatska strana mora donijeti konačnu odluku i pritom poštovati nacionalne odluke o energijskome miksu.

Bude li to ipak ugljen, hoće li struja bila jeftinija? Ne bi bilo profesionalno danas obećati niže cijene i ne ih omogućiti u budućnosti. Nova termoelektrana na ugljen nedvojbeno ima prednosti. Ponajprije, ako imate dovoljno vlastitih proizvodnih kapaciteta, ne mogu vas pritisnuti drugi europski proizvođači električne energije. Imajte na umu da se zbog meteoroloških i hidroloških uvjeta električna energija u Hrvatsku uvozi po regionalnim veleprodajnim cijenama, znatno višima od onih u Zapadnoj Europi. U usporedbi s plinom opskrba ugljenom moguća je na temelju široko diverzificirane ponude iz cijelog svijeta, a Hrvatska i dalje znatno ovisi o samo nekoliko izvora prirodnog plina. Kad je pak riječ o opterećenju zbog cijene ugljikova dioksida, naravno da ostaje nesigurnost zbog razine cijena i da proizvodnja električne energije iz kamenoj ugljeni više trpi zbog tih opterećenja jer je veća emisija ugljikova dioksida nego kod plina.

Koliko bi se mogao povećati uvoz ugljena u Hrvatsku zbog Plomina 3? Uvozit će se otprilike 2,5 milijuna tona na godinu više u odnosu na potrebe Plomina 1, koji bi se trebao zamijeniti.

Je li možda ispitana alternativa tom projektu? Plin bi mogao biti alternativa iako su zbog tehničkih i komercijalnih obilježja plinske elektrane privlačne za proizvodnju vršne energije. Hrvatska ima i dobre preduvjete za iskorištavanje obnovljivih izvora energije. Posebno je velik potencijal u dodatnim velikim hidroelektranama koje za Hrvatsku, ali i bilo kojega strateškog investitora, mogu poslužiti kao nadoknada za fosilna goriva s obzirom na udio emisije ugljikova dioksida u ukupnoj proizvodnji energije. Napokon, vrlo je velik potencijal biomase i energije vjetra sve dok tarife u sustavu poticanja proizvodnje iz obnovljivih izvora budu na sadašnjim razinama i dovoljno poticajne za ulaganje u takve projekte.

Vidite li u tim potencijalima možda još neku priliku za ulaganje? Pratimo stanje u Hrvatskoj i tražimo razne vrste novih poslovnih mogućnosti. To uključuje sve poslovne aktivnosti u lancu aktivnosti povezanih s električnom energijom i plinom. U njemu smo zasad usredotočeni na organski rast bez velikih kapitalnih rashoda.

Koja još tržišta ‘snimate’? Promatramo tržišta u razvoju: srednjoistočno i jugoistočnoeuropsko, uključujući i hrvatsko. Već posluju na njima, ali namjeravamo rasti organski i stalno povećavati svoje prihode. Većina zemalja u ovoj regiji ima visoku stopu gospodarskog rasta, a potražnja za električnom energijom raste. To otvara mnogo mogućnosti za pomoć proširivanju energetske infrastrukture u tim zemljama.

Tko su vam se partneri na drugim tržištima? Je li moguće da se s njima upustite u projekt u Hrvatskoj, primjerice s Gazpromom? Radije surađujemo s domaćim partnerima.