Spremni smo, u kući ima iznimno dobrih značaja i sveukupno gledajući, s malim preinakama i reorganizacijom kuće, uspjeh ćemo obaviti sve što se od nas traži.
Podaci pokazuju da je u sustav ušlo 45.711 poslodavaca, ali lista se već smanjila za 12.479 tvrtki, jer su i prije stupanja na snagu Uredbe ti poslodavci platiti svoja davanja. Da je Uredba postigla efekte pokazuje i podatak od 28. svibnja ove godine – na popisu poslodavaca koji ne uplaćuju doprinose sada ih je 29.311. Ti poslodavci zapošljavaju ukupno 83.431 radnika.
Ne vidim zašto kada svaki poslodavac zna da pri isplati plaća mora platiti doprinose. Svaki poslodavac zna koliko ih na mjesec stoji isplata bruto plaća i država ima pravo uvesti reda. Kod neplaćanja poreza zakinuti su i radnici, broj neaktivnih osobnih računa u drugom stupu mirovinskog osiguranja rapidno raste. Pitaju li se poslodavci što će biti s tim ljudima? Ta kategorija osiguranika u budućnosti može biti socijalni, a i politički problem.
Registar zaposlenika još se prošle godine počeo puniti, u funkciji je i stalno se ažurira novim podacima. Trenutačno se radi centralni obračun plaća, pilot-projekt u koji će najprije ući Ministarstvo uprave i Ministarstvo financija. Dakle, najprije će se za njih napraviti obračun plaća, a onda bi se baza uključenih širila na kompletnu državnu upravu, najprije na sva ministarstva, pa na sve državne agencije, potom na škole i bolnice. Kojom točno dinamikom, to ćemo dogovoriti s Ministarstvom financija.
Ne, jer ovo što mi radimo čista je tehnika. Logično je da država svojoj agenciji povjeri takav posao, tako će se sve odraditi na jednom mjestu, jeftinije, uz uštede proračuna. Primjerice, svako ministarstvo ima svoj hardver, softver, vlastite baze podataka, plaća održavanje, licence, ima svoje ljude koji se o tome brinu, sami vode svoje registre zaposlenih, ažuriraju sve te podatke, obračunavaju plaće, ispisuju naloge za plaćanje, kreiraju razne izvještaje, rade potrebne simulacije i projekcije. To je opsežan posao koji će za njih s jednog mjesta raditi Fina. To je dobar put prema racionalizaciji barem tog dijela troškova državnog proračuna.
Do koje će se razine obračunavati još nismo razgovarali, sve su snage zasad na pilot-projektu. U kratkom vremenu moramo napraviti velik posao, pa ne bi smjelo biti pogrešaka. Kad završimo pilot-projekt, moći ćemo razgovarati i o tome.
Ako računamo prema broju poslova, onda više radimo za državu nego za komercijalni dio tržišta, ali prihodovno je ipak važniji komercijalni dio posla. Logično je da smo servis države, ali sve jedno nastojimo naći nove niše, prepoznati komercijalne poslove, prodavati usluge na tržištu kao i bilo koje privatno poduzeće. Radimo poslove za banke, nešto i za stanovništvo (plaćanje režija) i sve smo prepoznatljiviji u elektroničkom poslovanju. Naš elektronički e-račun sve je prepoznatljiviji proizvod, čemu su pomogle izmjene Zakona o PDV-u gdje je država omogućila da se račun predan elektronički priznaje kao i onaj na papiru. Imamo mi tu i konkurenciju, sve je više tvrtki koje također nude takav proizvod, ali dobro stojimo i tu će biti prilično posla.
Moramo poštovati Uredbu, a ona je jasna – poslodavci predaju obrasce za isplatu plaća banci, ona je prva u tom lancu, ona dobiva podatke i ona vidi tko je na listi neplatiša. Porezna uprava nadzire, a mi smo ‘pozadinci’ koji će sve to podatkovno odraditi. Kako je Fina povezana s Poreznom upravom i bankama, ta njena infrastruktura omogućila je prohodnost podataka bez dodatnih ulaganja i brzu primjenu Uredbe.
Fina je outsourcing-partner bankama, a ne konkurencija. Platni promet ugovorno radimo za 30 banaka, a tri banke opskrbljujemo gotovim novcem. U ukupnom Fininom prihodu taj dio posla ima stalni trend smanjenja, ipak je prošlo deset godina otkada su banke preuzele platni promet. Prihod ostvaren tom uslugom smanjen je gotovo deset posto, što je za nas znatno smanjenje tih prihoda.