Ne zna se koliko danas imamo galantara

U predvnome primorskome mjestu Jablancu, trajektnom pristaništu u kojem se na tisuće turista ljeti ukrca na trajekt za Rab, do prije dvije godine postojala je trgovinica koja se, paradoksno, opskrbljava robom s otoka. Danas nema ni te trgovine pa je manje od stotinu stanovnika prisiljeno putovati 40 kilometara do Senja po kruh i mlijeko, a turisti u tranzitu mogu samo fotografirati natpis ‘Zatvoreno’. Takvih je mjesta bez trgovina u Hrvatskoj oko četiri tisuće. S druge strane imamo atraktivna turistička odredišta u kojima se trgovci i ugostitelji tuku za komadić kamena na kojem bi pekli palačinke ili prodavali voće i povrće. Obrtnici će kombi radije parkirati u većem mjestu ispred trgovine ili restorana i rušiti cijenu nego raditi u mjestima u kojima vlada ozbiljan problem raseljavanja stanovništva jer to nije ekonomski isplativo.

Kiosci, štandovi, klupe, kolica, kombiji, brodovi, sve su to pokretne trgovine koje su prošle godine napokon obuhvaćene izmjenama Zakona o trgovini kako bi se koliko-toliko uredilo to divlje tržište. Prodajom robe izvan prodavaonice smatraju se i prigodne prodaje (priredbe, sajmovi, izložbe) na kojima prodavači na četiri kotača u kratkom vremenu mogu ubrati vrhnje. Roba se može prodavati samo na mjestima koja svojim propisom odredi nadležno tijelo lokalne samouprave. Propisano je i što se smatra nepoštanim trgovanjem kako bi se suzbijali sva ekonomija i nezakonito poslovanje. Uvedena je prekršajna sankcija za građane koji nezakonito prodaju robu izvan prodavaonica ili proizvode koji se ne smiju prodavati na otvorenim prostorima.

Pokretna prodaja uvedena je upravo zato da se u brdsko-planinskim i ruralnim krajevima, slabo naseljenim područjima te na otocima omogućiti opskrbljenost stanovništva robom radi neometanog života i funkcionalnosti. Da bi pokretna prodaja na izoliranim mjestima bolje funkcionirala, ovlast je dana predstavničkim tijelima grada ili općine. Programi kojima se obrtnike i poduzetnike potiče na taj oblik trgovačke djelatnosti provode se u sklopu Ministarstva poduzetništva i obrta te Ministarstva regionalnog razvoja fondova Europske unije – objašnjava Vedran Kružić, pomoćnik ministra za trgovinu i unutarnje tržište.

Podatke o broju pokretnih trgovina Državni zavod za statistiku vodio je do 2004., kad ih je bilo 1394. Danas se u Ministarstvu gospodarstva podaci ažuriraju prema dostavljenim rješenjima o minimalnim tehničkim uvjetima za pokretnu prodaju. U posljednje dvije godine izdana su 222, i to pretežno za prodaju prehrambenih tekstilnih proizvoda i ogrjeva.

U praksi je pokretne trgovce vrlo teško kontrolirati, pogotovo zato što nisu uvijek na istome mjestu u isto vrijeme, a imaju i veliku prednost – lako mogu pobjeći inspekciji. Iako imaju zakonska ograničenja u asortimanu, ne smiju, primjerice, prodavati alkohol, cigarete i kavu bez markice Ministarstva financija. U pokretnim kombijima često se mogu naći i ostali zabranjeni proizvodi poput otrova, gnojiva i raznih kemikalija za poljoprivrednu djelatnost.

Kad bi pokretne trgovine radile kako treba, bile bi i više nego potrebne. Na državnoj ili lokalnoj razini trebao bi postojati poticaj za trgovce koji posluju na otocima i u planinsko-brdskim područjima jer bi državi trebalo biti u interesu očuvati nasljednost tih područja. Inače taj biznis, ako je legalan, nije previše atraktivan – smatra Boris Vukelić, predsjednik Ceha trgovaca u Hrvatskoj obrtničkoj komori (HOK).

Nakon dolaska stranih trgovačkih lanaca u Hrvatsku propale su i zatvorene stotine malih prodavaonica. Čak 250 sela u Slavoniji i Baranji nema trgovaca radnju. Obiteljska tvrtka Fami d.o.o., Rakitovica, sa šest vozila dostavlja robu diljem Baranje, obilazi 250 sela na tjedan prema dnevno utvrđenom rasporedu.

Inspekcija nam je često dolazila jer nas prijavljivaju kupci i neki trgovci koji nisu upućeni u zakone. Pokretna trgovina nije prema zakonu dužna izdavati račune, ubrajaju se u istu kategoriju kao trgovina na tržnicama ili klupama. Obilazimo naselja bez trgovina i poljoprivredna gospodarstva jer ljudi moraju biti na poljima i ne stignu šopingirati.

Političari i trgovci o galantarima ističu da grad ljeti jedanput na tjedan domaćim proizvođačima autohtonih proizvoda besplatno daje na uporabu javne površine za njihovo predstavljanje. Pokretne trgovine i dalje su zakonski prilično neuređeno pitanje. Teška vremena primorala su obrtnike i tvrtke da traže nove niše, a njima su se priključili ilegalci. Pokretne trgovine prijeko su potrebne, ali većina njih nelojalni su konkurenti koji ne zadovoljavaju minimalne tehničke uvjete, ne drže se rasporeda i nisu dostupni kontroli.

Pokretnom prodajom obuhvaćena je pretežno prehrambena roba (konzervirano, suho i zamrznuto voće i povrće, kruh, pecivo, kolači, tjestenine), tekstil, pozamenterija, odjeća te ogrjev. Kupci u pokretnoj trgovini znaju ostaviti 300 kuna, no prosjek je 17 kuna, što je dovoljno za sok, začine, tjesteninu – govori Ilija Vidak koji je u Fami grupi zadužen za sektor pokretnih trgovina i tu djelatnost obavlja 12 godina. Fami je među prvim pokretnim trgovinama u Slavoniji, prema podacima Poslovne Hrvatske tvrtkin prihod veći je od 20 milijuna kuna, a udio pokretnih trgovina pet posto – otprilike milijun kuna.

Sjeverozapadni dio Hrvatske ima najviše problema s neregistriranim pokretnim trgovinama, osobito Zagorje, Međimurje i Podravina. U zagorskom Lovrečanu svakog dana od sedam do devet sati čak četiri putujuće trgovine doslovce se natječu koja će prva do kupca. Pokretnih prodavača ima više nego što treba, bar na području Klanjca, grada u kojem jedan obrtnik ima suglasnost Grada, a ostalih pet nije ju ni zatražilo.

Otvara se bezbroj mogućnosti za šverc: prodavač robu ujutro kupi jeftinije u trgovačkom centru, a popodne je u dvorištu preprodaje bez računa i minimalnih higijenskih uvjeta. Obrtnici su se bunili i prijavljivali takve slučajeve, no ako im lokalna samouprava zabrani prodaju, i dalje dolaze dok ih netko fizički ne udalji. Inspekcija služba dođe na teren, prodavač upali vozilo i zbrše – priča Mladen Županić, mali trgovac iz Klanjca i predsjednik Ceha trgovaca u Krapinsko-zagorskoj županiji.

Koliko situacija s nelojalnom konkurencijom može eskalirati, pokazuje i ovotjedni primjer iz susjedne BiH, iz Bihaća u kojem je, navodno, vlasnik trgovine podmetnuo bombu pod suncobran prodavačice koja je jedanput na tjedan ispred njegove prodavaonice prodavala voće i povrće.

Ceh ugostitelja također se zauzima za regulaciju tržišta pokretnih ugostiteljskih objekata, da budu udaljeni bar 300 metara od kafića i restorana, no u Zakon o obavljanju ugostiteljske djelatnosti uvršeno je 100 metara. Ugostiteljima je to uglavnom dopunski posao, najčešće na više lokacija. Pokretni ugostitelji nemaju bolju zaradu od nekih restorana, ali opet imaju i manji rizik i ulaganja: kombi se može kupiti za dvije tisuće eura, a kiosk preko oglasnika i za manje od deset tisuća.

Kad se održavaju manifestacije na kojima se očekuju pokretni ugostitelji, mora biti reda. Koncesije bi se trebale davati prema raznovrsnosti sadržaja, kako se to rješava u drugim zemljama – smatra Ante Mihić, predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika HOK-a. Lokalne zajednice možda ne mogu uvijek utjecati na to tko će se upustiti u ilegalan posao, ali mogu utjecati na količinu i kvalitetu legalnih trgovaca i ugostitelja na svom području. Dobar je primjer Mali Lošinj, koji je u središtu dobro pokriven trgovinama, ali postoje četiri lokacije na otoku na kojima živi manje od 50 stanovnika. Grad ondje trgovcima omogućuje najam objekata za jednu kunu da stanovništvo opskrbljuje cijelu godinu. Ljeti imamo mnogo zahtjeva za pokretno stanovništvo, uglavnom se javljaju lokalni proizvođači i trgovci koji traže atraktivne gradske lokacije. Zimi je priča sasvim drukčija. Znamo da trgovcima nije isplativito raditi na dislociranim lokacijama, ali stanovništvo se svakodnevno iseljava iz malih mjesta pa ga moramo poduprijeti – objašnjava Ana Kučić, zamjenica gradonačelnika Malog Lošinja.

Dok je u turističkim središtima i na manifestacijama pokretna trgovina ljeti sinonim za brzu i dobru zaradu, otocima i nenaseljenim krajevima ona je jedini spas. Seoska kućanstva ne zamaraju se time što trgovine ne rade nedjeljom. Ti su ljudi zadovoljni i jednim radnim danom u tjednu.