Otkaz članu uprave

Nadzorni odbor dioničkog društva može opozvati člana uprave zbog grube povrede dužnosti, nesposobnosti za obavljanje poslova ili zbog izglasavanja nepovjerenja u glavnoj skupštini društva. No, postupak otkazivanja top-menadžmentu nije jasno definiran.

Društvo, kao člana tijela kojem je povjeren vođenje poslova društva kapitala, jedan je od načina prekida članstva u upravi. Kako se pri opozivu imenovanja u pravilu susrećemo s proturječnim interesima, nastanak spora je nerijetka posljedica. Stoga, ako član uprave ne zadovoljava postavljene kriterije, opoziv mora biti stručno i oprezno provedena radnja koja uključuje analizu akata društva, međusobno sklopljenih ugovora društva i člana uprave te svih konkretnih činjenica.

Treba imati na umu da dio uobičajene jezične prakse ne korespondira s pojmovima iz Zakona o trgovačkim društvima (ZTD). Naime, Zakonom je propisano da se uprava sastoji od jedne ili više osoba, članova uprave ili direktora; što su oba zakonski prihvaćena izraza. Nasuprot tomu, unutar hrvatskih društava direktorima se vrlo često označavaju rukovodeće osobe pojedinih organizacijskih jedinica, a koje ne obavljaju poslove članova uprave. Sve navedeno u komunikaciji može izazvati nesporazume koji mogu biti dodatno naglašeni postojanjem titula izvršnih direktora, iako nije riječ o monistički uređenim društvima te je i na ovom mjestu potrebno ostati dosljedan zakonskoj terminologiji.

Odredbom članka 240. Zakona o trgovačkim društvima propisano je da uprava dioničkog društva vodi poslove društva na vlastitu odgovornost, dok je člankom 422. propisano kako uprava društva s ograničenom odgovornošću vodi poslove društva u skladu s društvenim ugovorom, odlukama članova društva i obveznim uputama skupštine i nadzornog odbora, ako ga društvo ima. Već se iz navedenih odredbi mogu izvesti zaključci o različitom međuodnosu tijela kod pojedinih oblika društava, što se reflektira i na mogućnosti pri opozivu imenovanja člana uprave.

Nadzorni odbor dioničkog društva (kao tijelo koje imenuje članove uprave) može opozvati svoju odluku o imenovanju člana uprave ili njena predsjednika kada za to postoji važan razlog, u skladu s člankom 244. ZTD-a. Pod važnim razlogom naročito se smatra gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva ili izglasavanje nepovjerenja u glavnoj skupštini društva, osim ako je to učinjeno zbog očito neutemeljenih razloga. Važno je imati na umu kako se nevaljanost opoziva može utvrditi jedino sudskom odlukom. Kod društva s ograničenom odgovornošću, članovi društva mogu svojom odlukom u svako doba opozvati člana uprave. Mogućnost opoziva šire je uređena.

Pri opozivu imenovanja člana uprave potrebno je voditi računa kako se tim korporativnim pravnim poslovima ne dira u odredbe ugovora koji su članovi uprave skloplili s društvom, što se posebno navodi već citiranim člancima. Naime, potrebno je razlikovati korporativni akt opoziva imenovanja od obvezno-pravnog odnosa člana uprave s društvom, a koji je usmjeren na uređenje odnosa u svezi obavljanja poslova člana uprave.

Člankom 2. Zakona o radu propisano je da fizička osoba koja je kao član uprave ovlaštena voditi poslove poslodavca bilo pojedinačno ili skupno može (ali i ne mora) biti u radnom odnosu. Pri tome se propisuje kako se na takvu fizičku osobu ne prijmuju odredbe Zakona o radu koje reguliraju prestanak ugovora o radu, već opći propisi obveznoga prava. U pravilu, kod manjih društava s ograničenom odgovornošću, ali i kao dio poslovne politike dijela većih društava, temelj za obavljanje poslova člana uprave bit će u pravilu spomenuti radno pravni odnos. U tom slučaju ugovorom o radu uredit će se znatan dio prava i obveza člana uprave.

No, članovi uprave društva ne moraju biti u radno-pravnom odnosu, već obavljanje svojih poslova mogu regulirati inominantnim menadžerskim ugovorom koji ima pretežne značajke ugovora o djelu, premda, s obzirom na sve svoje karakteristike, u bitnome ostaje neuređen u hrvatskom pravnom poretku. Takvim ugovorom u pravilu se ugovaraju znatno šira prava u odnosu na rješenja propisana Zakonom o radu. Prije svega to se odnosi na sustav kontrole i ocjene kvalitete rada i učinaka, nagrađivanje i stimulacije, kao i prestanak takvog odnosa.

Stoga, za prestanak ugovornog odnosa člana uprave s društvom opoziv imenovanja nije dovoljan, osim ako je tako izričitom predviđeno ugovorom kojim se uređuje obavljanje poslova. Iako se u javnom govoru sve češće naglašava dvojnost odnosa na kojima se temelji posao članova uprave, ipak se u praksi često susreće miješanje pojmovima opoziva imenovanja i prestanka ugovora temeljem kojeg se članstvo u upravi obavlja. Također, bez obzira na to je li ugovor o radu ili kakav drugi obvezni pravni ugovor temelj za obavljanje poslova člana uprave, postupak otkazivanja potrebno je jasno i opsežno urediti. Ugovorom se može vezati opoziv imenovanja uz odredbe o prestanku ugovora ili se može predvidjeti posebno pravo na otkaz. U protivnome bi društvo, bez obzira na moguću namjeru o prekidanju ugovornog odnosa s članom uprave, moglo ostati suočeno s aktivnim ugovornim odnosom i suprotstavljenim interesom druge strane.