Poredimo li primjerice vodeće hrvatsko poduzeće za proizvodnju umjetnih gnojiva s njegovim konkurentom iz Norveške, koji je zahvaljujući procesu uključivanja privatnoga kapitala znatno povećao svoju konkurentsku sposobnost na međunarodnom tržištu, možemo vidjeti ogromne razlike u produktivnosti. Poduzeća u kojima je izražen utjecaj Vlade i izabranih političara u prošloj godini, godini parlamentarnih izbora, nisu ni pomišljala na pokretanje procesa restrukturniranja. Ukupni potencijali tih poduzeća sigurno nadmašuju poslovne rezultate koje su ostvarili u 2011. godini.
Premalo kapitala, previše kredita. Uzorak od 1000 najvećih poduzeća prema ukupnim prihodima predstavlja više od 85 posto poslovnih prihoda svih hrvatskih poduzeća. Izuzmemo li zaposlene u državnoj upravi, u 1000 najvećih poduzeća koncentrirano je više od 35 posto svih radnih mjesta u hrvatskoj ekonomiji. Broj radnih mjesta u tim poduzećima stagnira, dok snažno pada broj radnih mjesta u malim i srednjim poduzećima koja su izvan ovog pregleda. Ta činjenica upućuje na jedan od najvažnijih strukturnih problema hrvatskoga gospodarstva. Naime, najveća poduzeća u pojedinim europskim nacionalnim ekonomijama sudjeluju u kreiranju bruto dohodaka i nove vrijednosti ne više od 60 posto. Velika poduzeća kreiraju tek 15 posto svih radnih mjesta. Mala i srednja poduzeća su, naime, glavni kreatori radnih mjesta, budući da su to u pravilu poduzeća s nižom razinom kapitalne opremljenosti. Velika europska poduzeća teže povećavanju kapitala i tehnološkim ulaganjima kao glavnim polugama rasta, produktivnosti i profitabilnosti. Hrvatska velika poduzeća nisu dovoljno kapitalno opremljena i u pravilu se oslanjaju na bankarske kredite kao izvor financiranja svoga fiksnoga kapitala. Vrlo slaba financijska poluga i vrlo slabe bilance, uz ograničenja koja postavlja hrvatska politička ekonomija, onemogućavaju velikim poduzećima oslobađanje potencijala rasta.
Ovaj presjek poslovanja najvećih hrvatskih poduzeća u 2011. s obzirom na svoju visoku reprezentativnost u odnosu na ukupnu nacionalnu ekonomiju, osim slabih potencijala rasta, vrlo vjerojatno nam ukazuje na najvažnije probleme ekonomskih struktura.
Od 1000 najvećih hrvatskih poduzeća tek njih 161 odnosno 16,1 posto može biti razvrstano u industrijski sektor. Prevladavaju, dakle, poduzeća koja posluju u ostalim sektorima hrvatskoga gospodarstva koji u pravilu nisu konkurentni na međunarodnom tržištu. U krugu najvećih poduzeća svojom financijskom snagom naravno dominiraju poduzeća iz sektora financijskih usluga, koja ostvaruju iznimno visoku dobit. Unatoč padu domaćih potražnji i padu dohodaka kućanstava, određenu vitalnost u protekloj godini pokazala poduzeća u sektoru trgovine i ostvarila rast prihoda i profitabilnosti. Brodograđevna industrija je zbunjujuće prikazala snažan rast prihoda, ali je tu dakako riječ o jednokratnim učincima Vladinih mjera na poslovanje tih poduzeća. Naravno, ta poduzeća su u vrlo teškom strateškom položaju bez jasnih perspektiva.
