Klub lider zvoznika

U ovom trenutku Ericsson Nikola Tesla ima oko 350 milijuna kuna akumuliranih, neiskorištenih poreznih poticaja koje je stekao u nekoliko godina, a koje će morati početi otpisivati ako se ne produlji rok uporabe poreznih olakšica.

Lideru od 1. lipnja ove godine objavljena je tema tjedna pod naslovom ‘Uskoro nove olakšice za istraživanje i razvoj’. Uza zadovoljstvo što je Lider otvorio tu važnu temu tehnološkog razvoja i konkurentnosti Hrvatske na primjeru razvojno-istraživačkih aktivnosti i potrebe mijenjanja postojećih modela poticanja tih aktivnosti, ukazala bih na netočnost interpretiranja korištenja postojećih potpora. Naime, u dijelu teksta koji govori o razini dobivenih potpora za istraživanje i razvoj pogreškom je navedeno da je ‘najviše potpora dobio Ericsson Nikola Tesla, 193,2 milijuna kuna…’

Kamo sreće da je to istina, međutim, nije.

Ericsson Nikola Tesla (ENT) nije dobio potporu u iznosu 193,2 milijuna kuna, nego je kompanija u 2010. godini uložila toliko novca u 54 projekta koja su odobrila Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta i Ministarstvo financija kao priznato osnovicu za porezno rasterećenje, a stvarni porezni poticaji bili su 4,8 milijuna kuna.

Dakle, kompanija je u 2010. godini mogla iskoristiti kao poreznu olakšicu maksimalno 20 posto od investiranih sredstava za odobrene projekte R&D. U našem slučaju to je za 2010. godinu bilo oko 38,6 milijuna kuna potencijalnih poreznih olakšica, koje smo, nažalost, mogli iskoristiti samo u malom dijelu jer je dobit za 2010. godinu bila 24 milijuna kuna tako da smo u toj godini bili oslobođeni plaćanja oko 4,8 milijuna kuna poreza na dobit, što bismo inače platili da nije bilo poreznih poticaja za odobrene projekte R&D.

Od ukupno odobrenih troškova projekata R&D neka kompanija može, sukladno zakonskim uvjetima, kao porezni poticaj iskoristiti maksimalno do 20 posto od tako definirane osnovice i to ako ima dovoljno profita za korištenje tolikoga poreznog poticaja (npr. ENT nije imao dovoljnu razinu profita, pa je iskoristila manji dio poreznih poticaja za 2010. godinu). To je druga netočnost u tekstu: državne potpore za istraživanje i razvoj u 2010. godini nisu iznosile 524 milijuna kuna, nego je riječ o troškovima priznatih projekata R&D, a potpore su mogle maksimalno dosegnuti 20 posto od tog iznosa, dakle 105 milijuna kuna kroz porezno rasterećenje ako je ostvarena razina profita to omogućava. Za točan iznos državnih potpora odnosno poreznih poticaja koji su zaista realizirani treba pitati Ministarstvo financija, koje jedino ima stvarno stanje.

Ostatak odobrenih poreznih poticaja u 2010. godini koje ENT nije iskoristio akumulirali smo tako da u ovom trenutku ENT ima oko 350 milijuna kuna akumuliranih, neiskorištenih poreznih poticaja koje smo stekli kroz nekoliko godina, a koje ćemo morati početi otpisivati ne produlji li se rok korištenja tih poreznih olakšica (sada je to pet godina) te ako se znatno ne poveća profitabilnost poslovanja, što je teško očekivati s obzirom na recesiju i smanjenje obujma poslovanja na gotovo svim našim tržištima.

Model poreznih poticaja za razvojno-istraživačke aktivnosti, iako kvalitetan, u ovim teškim recesijskim vremenima nije dovoljan ni motivirajući za zadržavanje ozbiljnih aktivnosti R&D u zemlji. Dobro je poznato da Hrvatska u istraživanje i razvoj ulaže skromnih 0,7 posto BDP-a, dok je cilj EU 2020. tri posto BDP-a u R&D, a Kina u istom razdoblju namjerava dosegnuti čak pet posto BDP-a u R&D. Sve razvijene zemlje ili one koje su na dobrom putu da preuzmu svjetski vrh u ekonomiji i tehnologiji imaju strateške odrednice kao vodilje za odluku u što točno treba ulagati i zašto. Naime, ako je sve važno, zapravo ništa uistinu nije važno, odnosno ne postoje prioriteti industrijskog i gospodarskog razvoja koji bi osigurali brži izlazak iz krize. To je tema o kojoj svakako treba ozbiljno razgovarati.

U vezi sa sadašnjim modelom poticaja, uz priznanje da je pozitivno to što postoji, ipak treba naglasiti da se ulaganja u aktivnosti R&D ne vraćaju brzo te je pet godina prekratak rok (druge zemlje imaju najmanje 10, a SAD čak 20 godina mogućnost iskorištenja jednom ostvarenih poreznih olakšica).

Riječ je o aktivnostima koje iz godine u godinu zahtijevaju velika investicijska ulaganja i zapošljavanje novih ljudi. Oni koji imaju velik udio svojih aktivnosti i prihoda u području R&D s te osnove ne ostvaruju velike profite jer to nijedne u svijetu nije visoko profitabilan posao, ali to je područje koje podiže razinu konkurencijskih zemalja, zapošljava visokoobrazovane ljudje, povećava izvoz i daje dodanu vrijednost. Razvijene zemlje stoga, u skladu s strategijom razvoja EU do 2020. godine, nastoje u svojim zemljama osigurati dovoljno poticajno okruženje za aktivnosti R&D jer postoji realna opasnost da upravo te, najperspektivnije i najvažnije djelatnosti za budući razvoj i tržišno pozicioniranje, odsele u zemlje koje ih dodatno privlače i kroz različite modele potpora i poticaja. Najbolji primjer takvog razumijevanja strateške važnosti razvojno-istraživačkih i inovacijskih aktivnosti su skandinavsko zemlje, Velika Britanija, Kanada, Njemačka te, naravno, dalekoistočne azijske zemlje poput Koreje, Japana, Kine, Indije i dr.

S obzirom da djeluje u području visokih tehnologija, ENT svake godine uloži oko 200 milijuna kuna u brojne projekte R&D, a još otprilike toliko u druge aktivnosti u redovnom poslovanju centra R&D, a koje se ne mogu svesti pod priznate troškove. Očito je da u aktivnosti R&D kompanija treba mnogo ulagati. Uostalom, sve zemlje u svijetu strateški razmišljaju o vlastitom tehnološkom razvoju i poticanju kompanija koje su spremne ulagati u takva područja. Ako toj argumentaciji dodamo podatak da izvoz sudjeluje sa 77 posto u ukupnom prihodu ENT te da se izvozom znanja kroz razvojno-istraživačke i druge ekspertne centre u kojima radi oko 900 od ukupno 1600 zapošlenika ostvaruje oko pola milijarde kuna prihoda na godinu, postaje očito zašto taj tehnološki i razvojni potencijal treba poticati.

Isto tako, potrebno je reći da je ulaganje u R&D konstanta koja se ne smije prekinuti. Naime, da bismo se nastavili baviti tom vrstom posla moramo i dalje investirati u R&D i inovacijske aktivnosti, što u vremenima manjih profita postaje neodrživo. Upravo zato podržavamo razmišljanja i prijedloge da se u Hrvatskoj aktivnosti R&D&I prepoznaju kao strateški važne te da se uz postojeće modele poticaja tih aktivnosti uvede i novi model koji se već uspješno primjenjuje u nekim zemljama, a kao primjer možemo navesti Veliku Britaniju.

Prevarjanjem neiskorištenih poreznih olakšica (svojevrsni porezni kredit) u osnovicu za sredstva potpore u istom zakonskom maksimumu od 20 posto, kako je predviđeno i za porezne poticaje (prvenstvo bi imali porezni poticaji, odnosno olakšice vezane uz porez na dobit kada razina profita omogućava da se taj poticaj iskoristi) osigurala bi se dodatna sredstva potpore za reinvestiranje u novi ciklus ulaganja u aktivnosti R&D. Model bi bio samo-regulirajući, odnosno potpore i poticaji bi se koristili/dobivali na temelju jasnih kriterija i priznatih troškova za projekte R&D te bi se za isti odobreni projekt mogla koristiti potpora samo do realizacije maksimuma potpore, a to je 20 posto od investiranih sredstava u odobrene projekte R&D (neovisno je li se potpore/poticaj dobio prema sadašnjem modelu ili/uz primjenu novog modela odnosno pretvaranja priznatih poreznih olakšica u sredstva potpore za buduća ulaganja).

Strateško razmišljanje o istraživanju i razvoju te inovacijama sigurno je dobar temelj za konkretnu akciju. Upravo objavljeno izvješće o konkurentnosti svjetskih gospodarstava, nažalost, nije nimalo ohrabrujuće za Hrvatsku – 57. smo od ukupno 59 zemalja u kojima se provodilo istraživanje, a iza Hrvatske su ostale samo Grčka i Venezuela. Krajnje je vrijeme da se strateški opredijelimo i to za aktivnosti i industrije koje mogu povući cijelo gospodarstvo i društvo prema izlasku iz krize, a Hrvatsku pozicionirati na više mjesto na ljestvici konkurentnosti.

Nastavljajući razvijati poslovanje i širiti poslovnu mrežu, Hrvatska poštanska banka prošlog je tjedna otvorila novu poslovnicu u Rijeci. Uz poslovnicu na Korzu, koja se upravo preuređuje, to je druga poslovnica u kojoj će bankine financijske usluge i proizvodi biti izravno na raspolaganju građanima i gospodarstvenicima Rijeke. Druga poslovnica banke u središtu je Rijeke, na adresi Uljarska 4, i namijenjena je poslovanju s građanima i gospodarstvenicima. Građanima su dostupni svi bankarski proizvodi: od tekućih računa i žiromačuna, suvremenih kartičnih i kreditnih proizvoda, gotovinskog i bezgotovinskog platnog prometa do štednih proizvoda i mjenjačkih poslova. Pravnim osobama na raspolaganju su usluge platnog prometa u zemlji i inozemstvu, a svim klijentima dostupni su proizvodi HPB Stambene štedionice te fondovi HPB Investa.

Na raspolaganju je i HPB-ov bankomat. Bankinoj poslovnoj mreži, u kojoj je više od 300 bankomata i 57 poslovnica i podružnica, pridružuje se više od 1100 poštanskih ureda diljem zemlje. Zbog suradnje s Hrvatskom poštom, koja bankinim klijentima omogućuje obavljanje kunskog poslovanja u svim poštanskim uređajima, HPB je najdostupnija banka u zemlji.