Uvijek je poseban izazov slušati glazbu na jeziku koji ne znate. Ne samo zbog elementarnog nerazumijevanja teksta nego i zbog nužno drukčijeg zvuka koji potječe iz fonetske strukture jezika. Međutim, ima glazbenika i jezika koji se uopće ne razumiju, a opet se čini da govore seđam jezika, kao što je slučaj s vrhunskim vinom ili najboljom čokoladom. Tako se čovjek osjeća kad sluša islandsku skupinu Sigur Rós.
Otprilike poput slušanja vilinskog jezika u ‘Gospodaru prstenova’ – što je katkad točno jer se ti glazbenici znaju slušati i izmišljenim rječnikom. Na kraju je, zapravo, sasvim svejedno, ozbiljno. Primjerice, poslušajte iznimno evokacijsku pjesmu ‘Dauðalogn’, koja otprilike znači ‘Mirna smrt’, ili ‘Ekki múkk’, što znači ‘Bez zvuka’. Taj je glazba možda najbiža onoj američkoga Mogwaija, ali blaga i tiha verzija, slična nekim meditativnim melodijama kojima je katkad sklon Trent Reznor iz Nine Inch Nails, nekoć glazbenica Julee Cruise, a danas Bon Iver.
U skladu s modom skupina Sigur Rós u svoj je album unijela malo više elektroničkih elemenata nego na prijašnjih pet albuma. Inače, bend postoji od 1994. Najbiža našim prostorima, kako je za sada najavljen, nastupa u Mariboru u rujnu.
