TEHNIČKA ZAŠTITA Sigurnost u tvrtki počinje na neprobojnim vratima

Sustav kontrole pristupa oblik je tehničke zaštite s najvećom tendencijom rasta. Razlog je porast broja tvrtki koje žele kontrolirati pristup svojim prostorijama zbog čuvanja vrijednosti i informacija, ali i radi kontrole svojih zaposlenika.

Naime, na ulazu vas dočekuju tzv. interlocking vrata u obliku kapsule, a funkcioniraju tako da kad uđete u njih morate strpljivo pričekati na izlaz, jer se drugi dio kapsule otvara s vremenskim odmakom. Riječ je o vrsti tehničke zaštite u sustavu kontrole pristupa objektu koji može ići na živce klijentima te novčarske institucije, ali je dosta učinkovit kad su pljačkaši u pitanju.

Robert Pažitka, predsjednik Uprave tvrtke Pro Alarm, specijalizirane za tehničku zaštitu, čiji najveći dio klijenata dolazi iz novčarske industrije kao što su banke, osiguranja, kladionice, lutrija i sl., pojašnjava kako sustav tehničke zaštite čine protuprovalni sustavi, videonadzori, a kod objekata višeg rizika koristi se i tehnička zaštita poput blindiranih vrata, spomenutih interlocking vrata ili kliznih dvostrukih vrata s odgodom otvaranja, trokrake barijere, ali i biometrijski sustavi poput otiska prsta, zjenica ili glasa. U pravilu se, kaže, štite dvije vrste objekata: oni kojima zakon to propisuje i oni čiji vlasnici smatraju da im je zaštita potrebna. Razina zaštite državnih institucija najčešće nije na odgovarajućoj razini, napominje, jer su ograničene proračunom i javnom nabavom, gdje je često presudna najniža cijena, a ne kvaliteta. Kod privatnih kompanija situacija je već drugačija, a posebice kod stranih, kod kojih je sve regulirano te su zaštita i sigurnost integrirane u standarde poslovanja.

Boris Popović, predsjednik Uprave Alarm automatske, koja se također bavi tehničkom zaštitom i regionalni je lider na tom području, a najviše iskustva ima u zaštiti većih financijskih, trgovinskih, hotelskih i industrijskih poslovnih objekata, govori da je sustav kontrole pristupa vrsta tehničke zaštite s najvećom tendencijom rasta. Razlog je porast broja tvrtki koje žele kontrolirati pristup svojim prostorijama zbog čuvanja vrijednosti i informacija, ali i radi kontrole svojih zaposlenika. Osim klasičnih zaštitnih funkcija sustava kontrole pristupa mogu se otkloniti i mnogi poslovni gubici jer omogućava evidenciju ulaska i izlaska zaposlenika, kontrolu kretanja posjetitelja, vremensko ograničavanje kretanja, nadzor i otkrivanje zloupotrebe ovlasti i dr. Popović ističe da se prečesto događa da se investitor upusti u nabavu sustava kontrole pristupa bez jasne i cjelovite vizije.

Rezultat su ili nefunkcionalni sustavi koji na kraju bivaju napušteni ili predimenzionirani sustavi čije mogućnosti premašuju potrebe korisnika. Projektiranje treba početi u najranijoj fazi jer su raspored prostorija i kvaliteta vrata ključni za kvalitetnu izvedbu i korištenje sustava. Banke su, očekivano, najštićeniji objekti jer se u njima primjenjuju sve dostupne mjere kontrole pristupa: sustavi, čuvari i mehaničke zapreke. Naime, upravo je djelatnost kojom se tvrtka bavi ključan čimbenik intenziteta i vrste rizika za ljude i imovinu. Veća količina novca u bankama, artikli koje je lako unovčiti, hvarije u industrijskim postrojenjima ili veliki broj ljudi na aerodromima generiraju razne rizike, pojašnjava Popović. Bitan čimbenik rizika su i karakteristike objekta (veličina, lokacija) te treba li objekt štititi na teritorijalno ograničenom području ili na više dislociranih objekata.

Direktor Sektor tehničke zaštite u AKD-Zaštiti Davor Delišimunović ističe pak kako tehnička zaštita objekta ne znači ništa ako nema interakcije između tehnike, korisnika usluga i zaštite. Što se tiče konkurencije na tržištu, Delišimunović tvrdi da brojni proizvođači opreme samo na papiru zadovoljavaju sve tražene karakteristike, što one koji korektno posluju stavlja u nepovoljniji položaj. Kao drugi problem ističe ulazak u velike investicije bez dovoljno pripreme u fazi projektiranja, pa se u hodu pokušavaju naći optimalna sigurnosna rješenja, što na kraju ne završava dobro.

Ante Perčin, direktor Sokol Marića, napominje da zaštita ne smije sama sebi biti svrha te ne smije ugrozavati ni jedan radni proces. I Perčin navodi nelojalnu konkurenciju na tržištu, na kojem nema ni kriterija ni standarda, pa je najniža cijena jedini kriterij. Vlasnik MBOS savjetovanja Bono Marjanović otkriva da naručitelji često ne znaju što hoće ni što plaćaju u segmentu zaštite, a cijena je često presudan faktor, iako sigurnost nema cijenu. Zato savjeti neovisnim stručnjakama često štede milijune, dodaje.