Iako automobili s električnim ili hibridnim pogonom još nisu zagospodarili cestama, malobrojni su pokazali da su velik sigurnosni problem – prethi su, gotovo nečujni pri malim brzinama! Taman kad su se trustovi inženjerskih i inovatorskih mozgova počeli dovijati rješenjima kojima će se postupno uklanjati djece bolesti tehnologije električnog pogona i učiniti da s jednim punjenjem akumulatora ima prihvatljiv domet i da se vrijeme punjenja akumulatora skraćuje – iskrsnuo je problem da se njihovo kretanje doima kao šaljanje sablasti, što najviše do izražaja dolazi pri malim brzinama u gradskoj vožnji, dakle upravo tamo gdje je i najveća frekvencija pješaka, biciklista i motociklista.
Tako nastaje paradoks da je buka motora, protiv koje se desetljećima borio konstruktori i koja je identificirana kao jedan od ekoloških problema, istodobno i važan element sigurnosti pješaka i biciklista na prometnim i parkiralištima.
No, varate se ako mislite da nije i ranije bilo tihih vozila koja su ugrožavala promet, čak i globe za pretiha vožnju. U Baltimoreu je još 1797. godine bilo uvedeno plaćanje globe u iznosu od jednog dolara za sve vlasnike saonica s konjskom zapregom koji ih nisu ozvučili zvončićima kao signalnim zvukom njihova približavanja. Dakle, popularni opjevani zvončići ili ‘jingle bells’ mogu se smatrati i pretečom zvučne signalizacije potrebne današnjim konstruktorima radi sigurnosti u prometu.
Nazivati hibridne/električne automobile ‘tihim ubojicama’ nije pretjerivanje, pošto iza takve tvrdnje stoji i ozbiljni statistički podaci na kojima je američki NHTSA (National Highway Traffic Safety Administration) temeljio dvije studije, 2009. i potom 2011. godine, koje su analizirale učestalost sudjelovanja električnih i hibridnih automobila u prometnim nesrećama s pješacima i biciklistima, i odnos prema toj kategoriji nesreća u kojima su sudjelovali ‘glasni’. Zaključak je bio da je sudjelovanje hibridnih/električnih automobila u nesrećama s pješacima 66 posto češće od istovrsnih nesreća vozila s motorom s unutarnjim sagorijevanjem, dok je u nesrećama s biciklistima 33 posto učestalije sudjelovanje tih vozila u odnosu na ona s klasičnim motorima. U jednom od mnoštva pokusa iz različitih su se pravaca brzinom od osam km/h testiranih osobama u laboratorijskim uvjetima približavali Toyota Prius u električnom režimu rada i Honda Accord s klasičnim motorom. Ispitanici su mogli čuti zvuk motora Honda Accord kad se približila na 11 metara, a Toyota Prius začuli su tek kad se približila na 3, 4 metra, što je ostavilo manje od dvije sekunde vreme za reakciju i izbjegavanje naleta vozila.
S obzirom da se problem tihih hibridnih/električnih vozila s njihovom sve većom zastupljenosti u prometu potencira, kao rješenje se nameće ‘playback’. Kako bi se izbjegla moguća druga krajnost, a to je da mnoštvo zvukova različito ozvučenih automobila stvoriti nepodnošljivu i po zdravlje pogubnu kakofoniju u ionako buknom zagađenim urbanim sredinama, očekuje se i donošenje odgovarajuće zakonske regulative. Osim što je usko suradnja s NHTSA-om i poticao njegove studije, američki Nacionalni savez slijepih uspio je kroz Senat i Predstavnički dom Kongresa izboriti donošenje Akta o pojačanoj sigurnosti pješaka koji nalaže Ministarstvu prometa da izradi i propiše sigurnosne zvučne standarde motornih vozila za upozorenje svog načela prema pješacima i ostalima ugroženim sudionicima u prometu. U tom zakonskom aktu koji je početkom siječnja 2011. godine potpisao američki predsjednik Barack Obama Ministarstvu se daje rok od 18 mjeseci za definiranje spomenutih alarmnih standarda za tih vozila.
