Nobelovcem, koji predaje na Sveučilištu na Floridi i počasni je predsjednik CFI-ja za Floridu. Upoznao me je s predsjednikom te udruge, dobio sam licenciju i osnovao CFI Croatiju.
To nema veze sa znanstvenim tržištem. Svatko može postati član, od studenata do akademika, a ima nas 35. Ne širimo se masovno, zanima nas kvaliteta, a ogranak imamo u Splitu.
Nemamo beful iz središnjice da moramo raditi to i to, sami organiziramo tribine o zanimljivim i aktualnim temama. Problemi u Indiji, SAD-u ili Hrvatskoj su različiti, pa smo zbog toga potpuno neovisni.
Odnos prema ženama još uvijek je dogma. Zbog svoga položaja žene često nazivam autsajderima društva. Crkva nije protiv žena, ali nikad nisam čuo da kardinal Josip Bozanić kaže da žena može imati karijeru i utjecaj u društvu. Prisutna je i dogma o medicinski potpomognutoj oplodnji, koja je znanstveno argumentirana. Stanovite dogme vezane su i uza sredinu, pokazuju to reakcije na Gay Prideu, kojem je cilj šokirati ljude da počnu razmišljati drukčije. Civilizacijsko ponašanje je pokušati razumjeti i tolerirati.
Mit o naciji. Od hrvatskog stvaramo mitologiju, koja je bila dobra samo u 19. stoljeću kad se trebalo boriti protiv mađarizacije i službenoga latinskih jezika…
Treba doživjeti nacionalizam nekih drugih zemalja da se shvati što je to. Nacionalizma itekako ima u Francuskoj, Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj, a i drugdje… Daleko od toga da optužujem Hrvatsku, ali do Domovinskog rata mislio sam da su Hrvati tolerantniji. Iako sam bio iznenaden, mogu reći da nismo ni bolji ni lošiji od okruženja.
