Javna rasvjeta

američka sveučilišta Harvard, Spelman i Vanderbilt. Dok, primjerice, američka kompanija Kinyeti Development LLC iz Austina, kojom upravlja Howard Eugene Douglas, bivši veleposlanik i koordinator za izbjeglice, posjeduje 600 tisuća hektara zemlje u Južnom Sudanu, u Tanzaniji je poljoprivredni poduzetnik američki republikanac Bruce Rastetter iz Iowe…

Anuradha Mittal, osnivačica i izvršna direktorica Oakland Instituta, upozorava da su hedge fondovi do poljoprivrednog zemljišta dolazili i korupcijom ili prijevarom lokalnih plemenskih poglavica. – Otkrili smo da su ulagači velike površine poljoprivrednog zemljišta stjecali i tako što su poglavicama afričkih plemena davali boce Johhnie Walkera – izjavila je Mittal te upozorila da se radi o financijskim institucijama koje su izazvali svjetsku ekonomsku krizu napuštanjem cijena nekretnina, a sad to čine s hranom. Institut je na problem ‘land grab’ otvorenim pismom upozorio i američkog predsjednika Obamu.

Također otkriva da je afrička država Mali stranim ulagačima ustupila zemlju besplatno, a vrlo jeftino zemlju su prodale Etiopija i Sijera Leone u zamjenu za gradnju infrastrukture, za što nisu dobile jamstvo ulagača. U Etiopiji je iseljeno 700 tisuća autohtonih stanovnika sa zemlje koja je prodana stranim ulagačima. Pritom je Abera Deressa, ministar poljoprivrede, rekao da su dobili novac pa mogu riješiti problem hrane i kupiti je bilo gdje. Prodajom zemlje ugrožen je i etiopski nacionalni park Gambela u kojem živi 69 vrsta životinja, stotine vrsta ptica i 92 vrste riba.

Zbog ‘land graba’ u Tanzaniji su se iselile 162 tisuće izbjeglica iz Katumba i Mishama, izbjegličkih naselja u kojima su živjeli četrdeset godina i bavili se poljoprivredom, a u Ugandi je 20 tisuća ljudi podignulo tužbe zbog protjerivanja sa svoje zemlje. Na Madagaskaru se zbog ‘land graba’ dogodila pobuna još 2008., a u Gvineji su nedavno održani prosvjedi. – Vidjeli smo slučajeve prisilnog iseljavanja malih poljoprivrednika s njihove zemlje bez naknade. To stvara nesigurnost u globalnom sustavu hrane koji će biti mnogo veća prijetnja globalnoj sigurnosti od terorizma – rekao je Frederic Mousseau, politički direktor Oakland Instituta.

No s obzirom na to da je Afrika globalno konkurentna zahvaljujući poljoprivrednom zemljištu, ulagači će to bez imalo milosti iskoristiti. Uostalom međunarodno pravo više štiti inozemna ulaganja nego što međunarodno humanitarno pravo štiti vlasnike malih poljoprivrednih parcela. Problemom ‘land grab’, pitanjem je li Afrika novi Brazil te kako u budućnosti prehraniti devet milijardi ljudi bavili su se stručnjaci na nedavno održanom Alltechovu međunarodnom simpoziju o hrani u Lexingtonu u Kentuckyu.

A osim Oakland Instituta, još neke nevladine organizacije u svijetu, ali i u Africi, upozoravaju na katastrofalne posljedice ‘land graba’ na zemljišna prava lokalnog, autohtonog stanovništva Afrike te na sigurnost hrane na tome kontinentu. No FAO, Međunarodni institut za privredni razvoj, Svjetska banka i Međunarodni fond za poljoprivredni razvoj ne dijele nijhovo mišljenje, nego smatraju da će to pomoći razvoju infrastrukture i gospodarstva Afrike.

O tome tko od zapadnih financijskih kuća kupuje afričku zemlju izvijestili su Der Spiegel, BBC, The Guardian… Novinari njemačkog Der Spiegela bili su na konferenciji poslovne udruge Global Investing u New Yorku koja okuplja najveće svjetske proizvođače žitarica, zemljoposjednike i menadžere svjetskih financijskih fondova iz Amerike, Australije i Europe koji kupuju poljoprivredno zemljište po svijetu. Oni razmišljaju desetljećima unaprijed i znaju da tko bude proizvodio hranu – vladat će svijetom te će se obogatiti kao što se danas bogati proizvodnjom nafte jer će se za 40 godina broj stanovnika povećati na devet milijardi. Ali potražnja za hranom povećat će se za 50% već u idućih dvadeset godina. Svijet u kojem živimo, odnosno postupci onih koji vladaju našim planetom nimalo ne ohrabruju, Afrika će možda biti žitnica svijeta, ali teško da će od toga imati koristi njezin narod.

duzetnika, kaže da su javni natječaji problematični s dva aspekta: – Prvo, kupci u natječajnu dokumentaciju stavljaju odredbe o promjenjivosti cijene prema klauzuli koju koristi isključivo HEP-Opskrba, čime se gubi smisao javnog natječaja. Drugo je postojanje odredbe iz natječajne dokumentacije prema kojoj ponuditelji moraju imati referencu o izvršenim ugovorima o isporuci električne energije u protekle tri godine. To isključuje nastanak konkurencije HEP-Opskrbi jer ni jedan novi opskrbljivač ne može odmah ispuniti taj zahtjev – objašnjava Paravan dodajući da se problemi s kojim se susreću odnose i na kašnjenje u provođenju zakonskih odredbi, HEP-ovu prodaju električne energije povlaštenim kupcima prema administrativno definiranim cijenama koje najčešće ne odražavaju tržišna kretanja te ne transparentan obračun energije uravnoteženja.

Neinformirani potrošači Isto govore i drugi konkurenti. Marko Ćosić, direktor Korlee, koja pokriva Osijek, Pula, Rovinj, Đakovo, Vukovar, Vinkovce te druge gradove, dodaje još i nepostojanje kvalitetne metodologije koja bi omogućila kvalitetno planiranje. – To rezultira visokim troškovima za energiju uravnoteženja, a dio tog troška odražava se i na povećanu cijenu za krajnje kupce, što je nepovoljno za njih, ali i za opskrbljivače – objašnjava Ćosić.

Žale se i u tvrtkama koje ne rade na području javne rasvjete. Primjerice, u Enzyme, koji je orijentiran isključivo na tržište poduzetnika. Direktor Marko Sopić uočava i nedovoljnu informiranost potrošača, koji su godinama navikli na činjenicu da struju plaćaju isključivo HEP-u. A s obzirom da je, kako kaže, tržište još uvijek nepoznato, ne postoji ni sklonost investitora. – Iako je tržište u početnoj fazi i idealan je trenutak za ulaganja, u zadnjih godinama dana koliko Enzyme djeluje kao opskrbljivač električnom energijom nismo uspjeli pronaći partnera koji bi s nama projekt mogao dignuti na višu razinu – govori Sopić, koji također navodi problem postavljanja uvjeta o dokazi-vanju sposobnosti na javnim natječajima, što otežava javljanje na natječaje manjim opskrbljivačima.

Uza sve to, s obzirom na to da je tržište još uvijek u razvoju, podložno je i čestim promjenama uzrokovanim kako domaćom regulativom, tako i pravnim nasljeđem EU. To zahtijeva konstanto prilagođavanje, pa je fleksibilnost ‘must have’. Ili bi bar trebala biti. Tu prednost, uz prilagodljivost, navode u tvrtki Ener-gija 2 sustavi, koja pruža uslugu opskrbe električnom energijom Makarskoj, Umagu, Lepoglavi, Zaboku, Sukošanu te drugima. Ona, za razliku od drugih, ne vidi nikakve velike probleme osim uobičajenih pri likom razvoja tržišta.

Potencijal Važno je napomenuti da se razvija i tehnologija rasvjete. No, u Hrvatskoj zamjena klasične tehnologije LED-tehnologijom još uvijek nije uzela maha, iako se mogu postići znatne uštede u potrošnji električne energije. To, kao i postojanje više opskrbljivača, očigledno nije dovoljno osviješteno. Doduše, ne treba zanemariti da su financije jedan od razloga zašto je tomu tako. Direktor Korlee kaže da je jedan od mogućih modela koji se već primjenjuje na Zapadu istodobno ugovaranje nabave električne energije i zamjene za LED-rasvjetu, čime bi opskrbljivač kroz ostvarene uštede financirao investiciju krajnjega kupca.

A Diana Galić, članica Uprave tvrtke Nova-lux iz područja projektiranja i nadzora javne rasvjete, napominje da u većini jedinica lokalne samouprave postoji veliki potencijal za rekonstrukciju javne rasvjete. Kaže da je procjena da bi se rekonstrukcijom postojećih sustava mogle ostvariti godišnje uštede od oko 30 posto samo u potrošnji električne energije. To je potencijal od oko 110 milijuna kuna na godinu na razini Hrvatske. Ostvarile bi se i znatne dodatne uštede u održavanju.

Potencijali i problemi postoje. Uvijek su postojali. Što se prije osvijeste i krenu rješavati, to će prije liberalizacija tržišta električne energije zaživjeti u punom smislu te riječi. I ne samo to, parkovi bi nam mogli biti osvijetljeni LED-lampama.