Predviđene se pretpostavke, odnosno razlozi za pokretanje predstečajnog postupka, ne podudaraju s razlozima za pokretanje stečajnog postupka. Ako ti razlozi nisu isti, kako će se moći odmah otvoriti stečajni postupak? Ima i nekih smiješnih kontradikcija. Ljudi koji su pisali ovaj zakonski prijedlog ne razumiju što je to prezaduženost. Insolventnost podrazumijeva trajniju nemogućnost podmirivanja dospjelih novčanih obveza, a prezaduženost postoji kad je nečija aktiva manja od pasive. Moderno stečajno pravo prezaduženost je napustilo kao razlog za stečaj, ako se može očekivati da će dužnik redovitim poslovanjem ostvariti dovoljno sredstava da ne postane insolventan. Autori prijedloga nisu imali osjećaja za tu finesu koju pozna Stečajni zakon – oni bi sve kreditima preopterećene poslovne subjekte, koji bi, međutim, svojim poslovanjem u budućnosti mogli podmirivati svoje obveze kako budu dospijevale, nepotrebno sili na predstečajnu nagodbu. Uz to mnogi pojmovi koje se rabe u ovome zakonskom prijedlogu nisu uvijek precizno definirani i moguće ih je različito interpretirati.
-
Znači li to da ni ovakav znatno poboljšani zakonski prijedlog nema kod vas prolaznu ocjenu? – Gledajte, kako bi to nagodbeno vijeće u roku od osam dana moglo ocijeniti da je riječ o ‘pravoj’ nesolventnosti ili nelikvidnosti na osnovi neprecizirano definiranih zakonskih pojmova, i to na osnovi prijedloga dužnika potkrijepljenog samo nekim financijskim, zapravo knjigovodstvenim elaboratima. Vjerovnici imaju pravo ne samo da im bude predstavljeno pravo financijsko stanje dužnika nego i da mogu ocijeniti ima li restrukturirani dužnik perspektive, mogu li očekivati da će se prema nagodbi povoljnije namiriti nego u stečaju. Za takvo što nužne su prave i poštene ‘feasibility’ studije.
