Porezna kontribucija i komunističko oduzimanje hrane

Sve više čitatelja upozorava na razne kontraproduktivne oblike tzv. Linićeve porezne politike, koja nije popraćena obećanjem Čačićevim investicijskim valom. Podsjeća to na postupanje komunističkih vlasti odmah nakon Drugoga svjetskog rata, kad su seljacima umjesto danka u novcu tadašnje vlasti prisilno oduzimale zalihe hrane radi punjenja državnih ambara – ispraznivši tavane seljačkih kuća, zbog čega je u selima zavladala glad. Linićevom poreznom politikom u komunističkoj tradiciji sada se umjesto zalihama hrane ‘državne ambare’ puni poreznim novcem. S obzirom na to da se Linić pohvalio kako se ‘proračun puni znatno bolje od plana’, valja podsjetiti da kompetentni ministri financija znaju ako se proračun puni ‘bolje od plana’ da novca mora nedostajati u djelatnostima u kojima se ubiru porezi.

Nasilje komunističkih vlasti kontribucijom hrane seljacima ublaženo je tek nakon ‘seljačkog ustanka’ (najžešćeg u Cazinskoj krajini). Zasad je neizvjesno hoće li Linićeva porezna kontribucija biti zaustavljena, uvjetno rečeno, ustanak obveznika poreza ili slomom državnog proračuna. Čini se da smo razrješenju bliži proračunskim bankrotom nego ustanak obveznika poreza. Većina poduzetnika kao najizdašniji obveznici poreza, naime, poreznom kontribucijom dovedena je praktično pred bankrot, pa neki ozbiljniji ustanak obveznika poreza zapravo više nije ni izgledan.

Svim Linićevim prijedlozima zakona radi efikasnije naplate poreza zajedničko je prenošenje ovlasti iz sudstva u upravne postupke u Ministarstvu financija. Prvo je predloženo da stečajne postupke od trgovačkih sudova u cijelosti preuzme Ministarstvo financija. Onda je predložena tobože ublažena varianta o predstečajnoj nagodbi koja bi se u Fini provodila u skladu s odlukama Ministarstva financija. Predloženo je, nadalje, da Ministarstvo financija radi naplate poreznih dugova d.o.o.-a ili d.d.-a može u upravnim postupcima bez sudskih odluka udjelničarima i dioničarima oduzimati i osobnu imovinu iznad iznosa uloženog kapitala (proboj pravne osobnosti). Predlaže se i da se smanji broj sudaca upravnih sudova, da se ograniči prava obveznika poreza na sudsku zaštitu u poreznim postupcima. A na provedene upravne postupke, predloženo je, moglo bi se žaliti istom Ministarstvu financija.

I pritom nikomu ne smeta to što bi Ministarstvo financija bilo u ozbiljnom sukobu interesa, kao (porezni) vjerovnik samostalno bi utvrđivalo obvezu poreza, provodilo postupke prisilne naplate te arbitrarno rješavalo žalbe.

A da su u Ministarstvu financija provodili vrijedeće propise i na vrijeme po službenoj dužnosti pokretali ovrhe dugogodišnjih poreznih dužnika, ne bi bilo ni približno toliko nenaplaćenih poreza. Da su u Ministarstvu financija poštovali stečajni zakon i na vrijeme predlagali stečaje poreznih dužnika kod kojih ovrha nije bila moguća, uopće ne bi bilo potrebe predlagati postupak prisilne nagodbe ukinut 1996. prestankom komunističkog Zakona o stečaju i prisilnoj nagodbi.

Napokon, na osnovi kojih to pokazatelja iz Ministarstva financija prigovaraju neučinkovitosti sudstva u stečajnim postupcima nad poreznim dužnicima kad dosad praktično nisu ni predlagali stečaje dugogodišnjih poreznih dužnika? Imaju li u Ministarstvu financija konkretne pokazatelje koliko na trgovačkim sudovima prosječno traju stečajni postupci dugogodišnjih poreznih dužnika pokrenuti na prijedlog poreznika?

Treba propisati da se odmah protiv prvostupanjske odluke poreznika može podnijeti tužba prvostupanjskom upravnom sudu, koji bi kao sud pune jurisdikcije sudio na javnim sudskim ročištima. A nepotrebnu službu za žalbe Ministarstva financija treba ukinuti ili eventualno pretvoriti u inspekciju, koja bi po pravu nadzora preinačivala prvostupanjske odluke i učinila nepotrebnim sporove pred upravnim sudovima.