Za probleme krivi zemlje Srednje i Istočne Europe, a ne svoje bankare

Za probleme krivi zemlje Srednje i Istočne Europe, a ne svoje bankare. Kod kuće radimo odlično i imamo bolje rezultate nego mnogi u Europi, ustvrdila je austrijska ministrica financija Maria Fekter. Rejting nekih austrijskih banaka snižen je zbog izloženosti na drugim tržištima.

Ovoga je lipnja u gotovo ‘intimnom’ ozračju 20-ak novinara iz Udruge stranih dopisnika u Beču provelo večer s austrijskom saveznom ministricom financija Marijom Fekter. Ministrica je otvoreno govorila o izazovima s kojima se suočava ‘alpska republika’. Naravno, ne zaboravlja navesti pozitivne pokazatelje, poput onoga da Austrija u posljednje vrijeme ima najnižu stopu nezaposlenosti u EU – ovog proljeća iznosila je četiri posto, a prosjek EU je 10,9 posto. Pritom je u nezaposlenosti mladih od Austrije (8,6%) malo bolja samo Njemačka. Sve druge države EU, čak i skandinavske, imaju višestruko veću nezaposlenost mladih. Ministrica financija također naglašava da Austrija sama po sebi nije izvor ozbiljnih problema s kojima se suočava njezinog gospodarstvo.

• Probleme imamo zbog eksponiranosti u drugim državama, a ne zbog lošeg rada kod kuće – rekla je Fekter.

Pod ‘drugim državama’ ne misli u prvom redu na Grčku i druge ‘stare,’ a sada financijski problematične članice EU. Prema stajalištima i domaćih i međunarodnih gospodarskih analitičara, Austriji najveća opasnost prijeti zbog vrlo moćnog angažmana na tržištima na koja se zaleđala poslije pada komunizma u Europi.

Kako se očekivalo, agencija Moody’s snizila je ocjenu boniteta više velikih banki koje imaju razgranate mreže na tržištima Istočne, Srednje i Jugoistočne Europe, uključujući hrvatsko tržište. Među ostalim, uz veliku njemačku Commerzbank i još šest njemačkih banki, ocjena je snižena za tri austrijske banke. Nižu ocjenu dobile su Raiffeisen (s A1 na A2), Erste (s A1 na A3) te Unicredit Austria (sada A3), prije BankAustria, koja je također vrlo aktivna u ovom dijelu Europe.

Snižavanje ocjene na A2 (koja je još vrlo dobra) nije mnogo uznemirilo vodeće ljudje Raiffeisen. Dr. Herbert Stepic, prvi čovjek Raiffeisen Bank Internationala (RBI), predstavio je rezultate najnovije studije bankarskog sektora u Srednjoj i Istočnoj Europi (CEE). Inače, nakon što je nedavno Raiffeisen kupio Polbank, RBI je postao druga najveća strana bankarska grupacija u CEE, poslije UniCredita. Ukratko, banke u ovom dijelu Europe dobro se drže, u mnogo boljem stanju nego što se očekivalo, navodi se u studiji u kojoj su analizirane Rusija, Ukrajina, Bjelorusija, Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska, Rumunjska, Slovenija, Hrvatska, Srbija, BiH, Bugarska i Albanija.

Nakon blagog rasta u 2010., u 2011. opseg bankarskih kredita povećan je za 19 posto u lokalnoj valuti, odnosno za 13 posto u eurima. Tako je, kada se oduzme inflacija, u dvije posljednje godine rast kredita bio 25 posto. Za usporedbu, u cijeloj eurozoni u istom je razdoblju realni kreditni rast iznosio samo oko 1 posto. Osim toga bankarski sektori više država Srednje i Istočne Europe poboljšali su se, odnosno smanjili omjer kredita u odnosu na depozite. Prema tome, gotovo cijela regija čini se manje osjetljivom na vanjske šokove, kao onaj iz 2008./2009.

Bankarski sektori u Rusiji, Poljskoj, Češkoj, Slovačkoj, Rumunjskoj, Srbiji i Albaniji, koje su i u prethodnoj studiji označene kao tržišta visokog rasta, nastavili su i u 2011. imati dobre pokazatelje – prosječan rast odobrenih kredita u njima je bio 14 posto, izraženo u eurima. Te države čine oko 80 posto ukupnog opsega bankarskog posla u promatranoj regiji. Preostalih oko 20 posto bankarstva u CEE bilježi mnogo skromnije rezultate. U njima se manje-više krivulja rasta kreće vodoravno. Potonjim tržištima pripada i Hrvatska. Ipak, analitičari primjećuju da se i tim državama solidan rast nastavlja u segmentima poslovnih i hipotečkih kredita. To navodi na zaključak da u Srednjoj i Istočnoj Europi još nema tržišnog zasićenja u ta dva segmenta kreditnog poslovanja. Istodobno, ukupni su poslovnii rezultati skromni – 2011. banke su u prosjeku imale povrat na kapital od 12,6 posto, a povrat na aktivu 1,4 posto. Prosječan udio nenaplativih kredita iznosi sedam posto, pri čemu u nekim državama, kao što su Poljska, Rusija, Češka, Slovačka, Ukrajina, on nikad nije bio viši nego lani. Ipak, njihova svota nije velika – kako ukupna kreditna masa banki iz CEE iznos samo devet posto opsega kredita u državama eurozone, ne začuđuje što ukupno nenaplativi krediti dostižu tek polovinu nenaplaćenih u, primjerice, Španjolskoj.

Ove godine i početkom sljedeće ne očekuje se nastavak trenda kupnje i fuzija kakav je bio u 2011. Upravo je španjolska banka Santander, nakon kupnje poljske Kredyt banke, ušla među prvih deset stranih bankarskih grupacija u Srednjoj i Istočnoj Europi. Nadalje, ruski Sberbank kupio je bečku Volksbank International, pa sada Sberbank djeluje na sedam tržišta CEE.

Hrvatsku analitičari RBI-a vide trenutačno kao gospodarstvo koje stagnira, sa stagnirajućim bankarstvom. Za 2012. procjenjuje se pad BDP-a od 1 posto, a za 2013. prognozira se rast od 1 posto. Drugim riječima, u 2014. ući će se sa stanjem s kraja 2010.

Kada je riječ o bankarstvu u Hrvatskoj, srednjo-ročni izgledi za rast ograničeni su zbog strukturnih slabosti u realnom gospodarstvu, kao i već visokog nivoa financijskog posredništva u odnosu na razinu prihoda. Krediti kućanstvima u Hrvatskoj su, nakon visokih stopa rasta u godinama prije krize, u laganom, ali konstantnom padu. Na to utječe s jedne strane još nezavršeno ispuhivanje nekretninskoga cjenovnog balona, a s druge nepovoljne posljedice za dužnike koji su kredite uzimali u švicarskim francima.

Ukupno, bankarski sektor u Hrvatskoj ipak se ocjenjuje stabilnim, zbog proaktivne regulacije prije izbijanja krize. Uz to, banke su se, u produljenom razdoblju sporog rasta, otprije preusmjerile na efikasnije djelovanje, kontrolu, evaluaciju itd. Ipak, udio nenaplaćenih kredita nastavio je rasti te iznosi 12,4 posto, pri čemu je u kreditima tvrtkama takvih iznad 20 posto, a 8,6 posto u kreditima odobrenima kućanstvima. Procjenjuje se da će udio nenaplaćenih kredita još rasti, zbog slabih izgleda za rast gospodarstva, nastavka pada cijena nekretnina, rastuće nezaposlenosti i prolongiranih bankrota u poslovnom sektoru, kažu analitičari RBI-a.

Nova pravila EU za banke uključivala bi određivanje minimuma kapitala, jedinstveno nadzorno tijelo, a zajednička pravila sprječavanje ‘pada’ banaka te jedinstven sustav jamstava.

Vjerojatno najaktualnija tema i izvor najvećih polemike u Europskoj uniji jest mogućnost uspostave takozvane bankarske unije, odnosno znatno većeg zbližavanja bankarskih sustava EU, u svrhu bolje i detaljnije kontrole njihova poslovanja. Razlog tom prijedlogu Europske komisije, kojem su već potporu izrazile i neke zemlje članice, poput Španjolske, očita je neadekvatnost bankarskih sustava u mnogim članicama i njihovo titranje na rubu propasti, što zbog katastrofalnih poslovnih odluka u prošlosti, što zbog činjenice da bi eventualni problemi nekih članica sa servisiranjem dugova mogli dovesti do velikih gubitaka banaka-kreditora. Najveći problem trenutačno je upravo španjolski bankarski sektor u kojem se nenaplativa potraživanja broje u stotinama milijarda eura, zbog čega je ta zemlja i službeno zatražila financijsku pomoć drugih članica.

Prema Europskoj komisiji, zajednički nadzor na svim bankarskim sustavima u EU služio bi boljoj zaštiti depozita, obnovio bi povjerenje i pomogao da se financijski sektor zaštići od šokova. U Komisiji ideju pravdaju činjenicom kako je kriza razotkrila slabosti sustava i pokazala da se problemi iz jedne banke ili cijelog sustava lako mogu proširiti drugom. Iako su neki koraci već poduzeti u pogledu bolje regulacije financijskog sektora, poput uspostavljanja čak triju novih nadzornih tijela u Europi, uvođenje bankarske unije išlo bi ruku pod ruku sa širim konceptom većeg ‘zbližavanja’ Unije, točnije uvođenjem fiskalne unije u kojoj bi postojala snažna međusobna kontrola proračuna. No postoje razlike u prioritetima unutar Unije. Ključni bi elementi tako bili: pravila za banke na razini cijele EU (uključujući određivanje minimuma kapitala), jedinstveno nadzorno tijelo s pravom izravnog uvida u operacije banaka, zajednička pravila za sprječavanje ‘pada’ banaka i intervenciju u slučaju da se to počne događati te jedinstven sustav jamstava za depozite kojim bi se zaštitili vlasnici depozita gdje god da držali svoj novac. Ni to nije sve što su vrijedni zaposlenici Komisije smislili.

Daljnji prijedlozi uključujuće ideju o zajedničkom fondu za spas banaka, ali i snažniju zajedničku koordinaciju poreznih i troškovnih politika članica. Ipak, dogovaranje bankarske unije neće biti lako, nekoliko je zapreka, odnosno ‘nevoljkih’ zemalja, među kojima su najglasnije Velika Britanija i Njemačka, svaka iz svojih razloga. Britanci se žestoko protive bilo kakvom snažnijem integriranju u bankarskom sektoru, najviše iz straha kako bi time izgubili status europskoga financijskog središta, a Nijemci strahuju da većina dosadašnjih prijedloga, od zajedničkih obveznica eurozone do bankarske unije, ide previše u smjeru dijeljenja dugova, ali ne i kontrole stvaranja tih dugova. Načelno, nisu protiv te ideje, ali tek kada se utanači fiskalna unija i dogovore mehanizmi šire i dublje integracije unutar Unije. Imala pravo ili ne, Njemačka postaje sve izolirana u svojim stajalištima, pa je lako moguće da popusti unatoč snažnom inzistiranju.

Najveći problem trenutačno je španjolski bankarski sektor u kojem se nenaplativa potraživanja broje u stotinama milijarda eura, zbog čega su i zatražili pomoć EU.